Naše predstave bile su kratki predah od onoga što su ljudi prolazili, razbibrige i na tome su bili zahvalni, kaže student kazališne produkcije, koji je 'kriv' za ova hvalevrijedna okupljanja
NAPOKON SE NEŠTO DOGAĐA
Humanitarne predstave postale pravi hit na Baniji: 'Igrali smo u dnevnoj sobi, ali i u garaži...'
Ante Ševo (24) je sin glumca Joška Ševe i student kazališne produkcije na Akademiji Dramske umjetnosti. Nakon razornog potresa u Baniji, angažirao se kako bi pomogao stanovnicima oštećenog područja tako što je tamo volonterski organizirao humanitarne predstave.
Gdje ste se našli 28.12.2020., kad je udario potres koji je razorio Baniju?
Dan prije dogodio se manji potres, nakon kojeg sam se primirio uz prijatelje i par pića. Nisam spavao doma, ali me na putu ujutro do doma lupio novi, puno jači potres. Kako to mora biti, mobitel mi je bio na 5% i uspio sam dobiti samo majku, ali ne i oca. Već sam bio blizu obiteljskog doma i potrčao sam Zvonimirovom da vidim je li sve u redu. Kad smo se svi skupili, stajao sam s roditeljima na ulici u stresu i šoku. Isprva nisam znao što se dogodilo u Baniji zbog ugašenog mobitela, ali kad sam kasnije stajao na autobusnom kolodvoru, počele su pristizati slike i snimke. To je bila katastrofa, a informacije su dolazile na kapaljku.
Kako ste reagirali na te vijesti?
Svima nam je postalo jasno da tim ljudima treba pomoći. S prijateljima, poznanicima i suradnicima sam od drugog dana nakon potresa počeo prikupljati potrepštine i raznositi ih. Prvo smo došli do moje profesorice iz srednje škole koja je iz Gline. Nakon što smo joj pomogli, uputila nas je dalje prema ljudima koje je trebalo posjetiti čim prije.
Kasnije ste odlučili pomagati ljudima pomoću kazališta. Kako je došlo do toga?
To su te čari društvenih mreža. Jednog dana smo raznosili potrepštine, a ja sam listao Facebook. Tu je bilo tisuću informacija, a među njima se isticala objava glumaca i redatelja Maria Kovača te Petre Radin. Izvijestili su o tome da su igrali humanitarnu predstavu u Petrinji i rekli da se mogu javiti svi koji bi sudjelovali u daljnjem programu. Javio sam se i Petra mi je rekla da im treba producent, vidjeli smo se odmah idući dan. Kad sam se tek odazvao, nisam mogao zamisliti koliko će to velika inicijativa postati.
Kakvo je bilo stanje u Baniji kad ste tek došli?
Prvi dolazak tamo bio je nesvakidašnje iskustvo. Ljudi su se bojali, nisu znali što će, a treslo je stalno i intenzivno. Ljudi su bili na ulicama, spavali su u dvorištu i autima… bilo je uznemirujuće, ali na neki način i toplo kad smo vidjeli kojih su sve krajeva ljudi došli pomoći. Od Dubrovnika do Slavonije, svi su se povezali i cijela Hrvatska se ujedinila. Osjetilo se veliko zajedništvo i jedinstvo. Stanovnicima je bilo nevjerojatno drago da netko dolazi. Svi su imali potrebu za razgovorom. Ne znam jesam li došao i u jednu kuću da nas netko nije ponudio rakijom ili domaćom kobasicom, barem u dvorištu. To mi je dan-danas čudesno, kako u teškim trenucima nitko nije zaboravio na gostoprimstvo. Ipak, jasno se osjetila trauma koju su svi prošli. Bila je to mješavina od ljudi koji su nam iskreno rekli da više ne žele živjeti, do onih koji su govorili “Pusti kuću, živi smo i zdravi.”
Jeste li doživjeli potres dok ste pomagali?
Dakako, svi mi. Kad bi se to dogodilo, nije bilo panike. Naravno da nije ugodno, ali ljudi su, koliko je god čudno, naučili živjeti s potresima. Znalo se dogoditi i usred predstave, ali nijednom nismo prekinuli izvedbu.
Vaša inicijativa pomalo podsjeća na umjetničku postrojbu koja je za vrijeme rata igrala predstave blizu bojišnica.
Sličnosti možda postoje, ali tu nisu važni samo umjetnici, već svi volonteri. Od ljudi iz Crvenog križa do samostalno organiziranih pojedinaca koji su se bez zaštitne opreme penjali po razrušenim kućama. Ne treba zaboraviti da osim što su cijelo vrijeme drmali potresi, sve ovo se događa usred epidemije. Ipak, ljudi su bili spremni ići gdje su najpotrebniji. Svi su nadišli strah i odlučili pomoći unatoč opasnosti za vlastiti život i zdravlje. Ali, mislim da će malo tko od tih ljudi reći za sebe ili ostale da su heroji. Nije se razmišljalo o tome, niti o opasnostima. Išlo se čistog srca i sa željom da se pomogne, sve ostalo je bilo u drugom planu.
Kako je izgledala kazališna inicijativa u Baniji?
Prije nego što sam se ja priključio, predstave su krenuli igrati inicijatori svega ovoga - Mario Kovač i Petra Radin iz Tvornice Lutaka. Kad se projekt zakovitlao, došli su i Boris Svrtan te Goran Grgić kako bi igrali svoju predstavu Muškarci.hr. Luka Vidović je izvodio mađioničarske priredbe, prvo za djecu, a kasnije su među publikom odrasli bili u većini. Ekipa Teatra Naranče potegnula je iz Pule. Igrali su i ljudi iz Zagrebačkog kazališta lutaka, Cirkorame… sveukupno je bilo šezdesetak događanja.
Koja je bila vaša uloga?
Trebao sam sve to organizirati. Koordinirao sam ljude koji su nam se javljali, umjetnike, a i prostore gdje smo igrali, koji su bili itekako raznoliki. U početku smo izvodili u prihvatnim centrima gdje su ljudi spavali. To su bile sportske dvorane, vojarna u Petrinji, a u Glini su ljudi bili smješteni u drvni centar, gdje smo također igrali. Nigdje nismo imali klasičnu kazališnu pozornicu.
Kako su mještani reagirali na predstave?
Rekao bih da im je to bila razbibriga, ali iskreno ne mislim da je moguće razbiti takvu brigu. Naše predstave bile su kratki predah od onoga što su prolazili. Teško je zaboraviti, ali u nekim trenucima su se mogli malo opustiti. Bilo je divnih reakcija i ljudi su bili iskreno zahvalni. Puno im je značilo.
U kakvim ste još prostorima igrali?
U glinskom drvnom centru je u sićušnoj prostoriji bio biljarski stol. Soba je bila toliko mala da se biljar nije mogao izvaditi, pa bi publika sjedila s tri strane stola, a izvođači su nastupali u preostalom skučenom prostoru. Pritom su to bili cirkusanti i žongleri, kojima inače treba više prostora za izvedbu. Ipak, našli su način. Mislim da bi se mnoge predstave u takvoj situaciji prilagodile bilo kakvom prostoru. Jedna predstava igrala se u nečijem dnevnom boravku, a u mjestu imena Gora nastupali smo u garaži. Nikad neću zaboraviti kad je glumac Marko Hergešić, koji je iz Siska i koji je uz Maria, Petru i mene pomagao u organizaciji i sudjelovao u svemu, ušao u dvoranu punu kreveta i rekao “Tu sam trenirao košarku.”. Tamo je proveo mladost, a sad su u istom prostoru spavali ljudi bez doma.
Jesu li se ponekad i mještani uključili u izvedbe?
Posebno će mi ostati u sjećanju kad je Kristijan Ugrina poveo vlakić po dvorani – i stariji su se pridružili. Ekipa okupljena oko Cirk pozora i Triko cirkusa je s djecom vježbala akrobacije. Svi izvođači su htjeli ostvariti kontakt, pogotovo s djecom. Trebalo ih je zabaviti i animirati. Znali smo prije i nakon predstave gledati Youtube videe i zafrkavati se s njima.
Kako su osim svojih točaka i druženja s mještanima izvođači sudjelovali?
U jednom povećem šatoru održali smo tombolu. To smo realizirali putem Facebooka, koji je bio od velike pomoći u svemu ovome. Objavili bismo da skupljamo donacije radi tombole, na što se velik broj ljudi odazvao. Kad su Boris Svrtan i Goran Grgić odigrali svoju predstavu, Svrtan je izvadio harmoniku, zasvirao i održala se tombola, koja je u biti bila podjela poklona. Imali smo puno radionica, primjerice likovnu školu. Jasna Palić Picukarić je održala Glumaonicu – čitali su priče i zajedno glumili. Na sve načine se animiralo djecu: igrali smo lovice i pjevali Kad si sretan. Nije sve to bilo samo za djecu, ali slagali smo se oko toga da ako nasmijemo samo jedno dijete, to što radimo imalo je smisla.
Koji su još umjetnici sudjelovali?
Sudjelovali su i Društvo hrvatskih pisaca te Društvo hrvatskih književnika. Primjerice, autori knjiga za djecu poput Mire Gavrana, Sanje Pilić i Zlatka Krilića. Čitali su ulomke iz svojih knjiga i pričali o njima, pa bi im djeca postavljala pitanja. Djeca su bila jako radoznala, bilo im je zanimljivo razgovarati s piscima.
Nastupali ste i u školama?
Nakon što smo tamo bili neko vrijeme, trebala je početi nastava. Ja sam uspio nabaviti broj jedne ravnateljice i objasnio sam joj što radimo. Bila je oduševljena i odmah nas je spojila s drugim školama. Ravnateljica Ankica Krnjajić Magdić otvorila nam je vrata OŠ Mate Lovraka, ne samo za predstave za djecu, već i za odrasle. Tako je ta škola postala svojevrsni kulturni centar. Bilo je dirljivo kad smo dobili poruku u kojoj nam ravnateljica zahvaljuje jer smo razbili strah djece od potresa i odvajanja od roditelja te da je to bio početak vraćanja u normalu. Kad vidiš koliko je to ljudima značilo shvatiš za što si toliko radio.
Kako ste zadovoljni odgovorom vlasti na potres?
Ne želim ići u politiku. Važno je da su kulturnjaci pokazali veliko srce u ovoj inicijativi. Nekima se čini da su mnogi na Baniju zaboravili nakon prvotnog vala pomoći, ali na naše nedavne objave se javlja puno ljudi koji žele sudjelovati. To pokazuje veličinu te važnost umjetnosti i kulture.
Što će biti dalje?
Petra i Mario, koji su neiscrpni izvor kreativnosti i želje za radom te pomaganjem, osmislili su i dogovorili s Hrvatskom vojskom da nam ustupi šleper iz kojega bi izvodili predstave. To će biti naša putujuća pozornica i kad smo objavili tu vijest, gomila umjetnika se javila da bi tamo izvodili. Naš dosadašnji rad bio je gerilski, ubuduće će sve biti organiziranije i pristupačnije. Do sad je naša inicijativa u Baniji bila divno iskustvo, ali to se mora nastaviti. Iz svega ovoga mi je najvažnije koliko veliko srce su pokazali svi ljudi s kojima sam surađivao.
Kako angažman u Baniji utječe na vaše studiranje?
Na diplomskom studiju produkcije dolazimo na prijamni ispit s projektom koji namjeravamo realizirati u te 2 godine. Ja sam tada odabrao veliki projekt festivala za djecu koji bi puno koštao. Kad je sve ovo krenulo nakon potresa, s profesorima sam zaključio da bi bilo najbolje da se diplomski projekt održati u Baniji. Radit ću u dvije škole. U Petrinji će biti likovna radionica za prvaše i predstava Huligan u izvedbi Male scene, a u Kumarevu radionica za petaše i predstava Tvornice Lutaka za niže uzraste, Ježeva kućica.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
