Vesna se s leukemijom borila prije sedam godina. Te 2014. je, kaže nam, ponovno rođena i otad se stvarno trudi živjeti i ne previše strahovati. Kad je krenula pandemija, nije se brinula, ali je činila sve da se zaštiti
Hrvatska glumica preboljela je leukemiju, pa koronu, a sada je gledamo u mjuziklu u Zagrebu
U novoj predstavi kazališta Žar ptica diplomirana profesorica hrvatskog jezika i povijesti, koja je umjesto u učionice prije 20 godina ipak otišla na kazališne daske, igra profesoricu tjelesnog nemoćnu pred izazovima 21. stoljeća.
Mjuzikl 'Mama, ja sam pozelenio!' govori o zdravoj prehrani i zdravom načinu života djece, a premijera je početkom svibnja. S Vesnom Ravenšćak porazgovarali smo o probama u doba korone, koju je i sama preboljela, snimanju serije...
Kako je bilo raditi na mjuziklu u doba korone?
U ova izazovna vremena raditi predstavu, i to još mjuzikl, ravno je osvojenom jackpotu na lutriji. Toliko je
prekrasna atmosfera na probama da neke neminovne promjene gotovo i ne primjećujemo ili ih barem ne detektiramo kao problem. Maske su postale dio outfita, razmak se prirodno drži izvan scene, svaka, pa i najmanja prehladica, odgovorno se testira na Covid 19 i tako se pazi da ne ugrozimo zdravlje jedni drugih. Neki od nas su već i primili cjepivo tako da probe mogu opisati kao odgovorne i najveselije u zadnjih godinu dana, a slobodno mogu reći i više.
Predstave u Žar ptici su i edukativne. Obrađivali ste i teme poput vršnjačkog nasilja. Kakve su reakcije?
Moje matično kazalište Žar ptica krenulo je u smjeru društveno-angažiranih predstava na temu problema u odrastanju djece što me oduševljava jer mislim da imamo puno toga reći. A i moramo. O temi vršnjačkog nasilja surađivali smo s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, a oko zdrave prehrane i tjelesne aktivnosti povezali smo se s nacionalnim projektom Živjeti zdravo HZJZ. Još smo u procesu rada i učimo od kineziologa i nutricionista o uravnoteženoj prehrani i kretanju kod djece. Poražavajući je i zabrinjavajući postotak djece osnovnoškolske dobi koja se bore s prekomjernom težinom. Zaista se nadam da će naš mjuzikl otvoriti neka pitanja i navesti roditelje da se zapitaju.
Sjećate li se kad ste stali na pozornicu Žar ptice te 1999.? Koliko su se generacije otad promijenile?
Sjećam se, kako ne. Bio je to ‘Cabaret Tri praščića’ u režiji Borisa Kovačevića. Ne mislim da se publika otad do danas
promijenila. Djeca i tad, a i danas samo žele dobru predstavu. Koja ima nešto za reći. Koja negdje dira. Koja ostaje upamćena i s kojom se identificiraju.
Preboljeli ste leukemiju. Kad je krenula korona, je li vas bilo strah?
S leukemijom sam se borila prije sedam godina. Te 2014. sam ponovno rođena i otad se stvarno trudim živjeti. Ne previše strahovati, ne brinuti se. Naučila sam na težak način jer dok sam imala druge planove, život mi je donio leukemiju. Nisam se izluđivala od brige kad je krenula pandemija, ali sam činila sve što je u mojoj moći da se zaštitim. Često znam reći: ‘Ah, gdje ste vi bili kad je maska bila moja stvarnost’. Prije sedam godina nisam smjela u dvorište izaći bez maske.
Kako ste sve podnosili s osmijehom?
Stvarno se nisam bojala. Odlučila sam se boriti svim snagama. Deset minuta od postavljanja dijagnoze moj je mozak napravio klik i rekao: ‘Ok, it’s not over until the fat lady sings’. Prvih deset minuta sam plakala. Ipak nisam Xena ratnica baš skroz. A moji kolege... tisuću puta sam to pomislila i rekla i reći ću opet... Njihova me ljubav nosila, na njihovim sam krilima letjela do zdravlja i nikad neću zaboraviti tu njihovu vjeru u sebe. Leukemija nekako stvarno nije imala šanse.
Jeste li upoznali ženu koja vam je spasila život?
Jesam. Bianka, žena koja mi je darovala krvotvorne matične stanice, živi u Stuttgartu, otkačena je rokerica, majka, supruga, beskrajno duhovita, zaštitnica životinja i moja druga sestra. Susrele smo se baš na današnji dan 2019. Grlile smo se dugo na stuttgartskom aerodromu toga uskršnjeg vikenda.
Preboljeli ste i koronu?
Jesam. Dohvatila me u listopadu prošle godine. Srećom, dobro sam prošla, moje tijelo je, ajmo reći, blaže reagiralo na virus. Nije me pokosio, ali me je usporio.
Planovi za dalje?
Otići u New York, nadam se već ovog Božića.