'Taj neki jedriličar. Je, je, mogu samo zamislit te njegove ono ka pisme, trla baba lan da joj prođe dan', mislio sam si na Pandin prijedlog da sviram s Marijanom Banom
Hrepa iz Daleke obale prisjeća se početka benda: Presreo me Ban: 'Stoj! Oš svirat sa mnom?'
Vrijeme, pa i prošlost koja je dokaz vremenskog tijeka, interesantna je pojava i čovjek vrijeme bolje spozna tek kad ga se dovoljno nakupi, a ja sam ga se, hvala Bogu, dosad prilično nakupio. Puno se toga u tom vremenu od mojih 60-ak godina izdogađalo, ali čovjeku, toga smo svi svjesni, misli i sjećanja najradije se vrate u doba mladosti. Ja sam se intenzivno i koncentrirano svakodnevno vraćao u te godine mladosti i vrijeme mojih glazbenih početaka prije 20-ak godina kad sam pisao knjigu "Našao sam dobar bend", koja je objavljena 2015. Krešendo tih mojih glazbenih početaka je počeo, eto, prije točno 40 godina, kad se u mojem glazbenom životu pojavio Marijan Ban. Za Bana sam prvi put čuo kad me je prijatelj iz škole, a i tih mojih i naših glazbenih početaka, Dragiša Mandić zvani Panda, svima najpoznatiji kao basist Đavola, pitao bih li svirao s jednim likom koji je inače jedriličar, ali ima super pjesme. Da sad ne prepričavam sve ispočetka, poslužit ću se izvacima iz moje knjige koji upravo prepričavaju te same početke koji su doveli do Daleke obale te njezine prve i kultne inicijalne postave - Ban, Hrepa, Malac i Aco.