'Skoro sam umro od alkohola, bio sam potpuna pijana budala'

On je bio najstrašniji filmski psihopat. Lik Hanibala Lectera u filmu 'Kad jaganjci utihnu' jedan je od najpoznatijih filmskih likova ikada, a za ovu ulogu dobio je Oscara u 54. godini života, netom nakon što je odlučio da će se vratiti kazalištu i televizijskim filmovima, a sinoć je iznenađujuće slavio te svog drugog Oscara dobio za uloge dementnog oca u filmu 'Father'. Naravno, riječ je o Sir Anthony Hopkinsu (83), glumcu, redatelju i izvanrednom pijanistu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:33

Oscar | Video: 24sata/pixsell

Rođen je na Staru godinu 1937. kao Phillip Anthony Hopkins u velškom Margamu, mjestu nedaleko luke Port Talbot. Otac Richard Arthur Hopkins bio je pekar, a majka daljnja rođakinja irskog pjesnika Williama Butlera Yeatsa.

Bio je asocijalan

Kao dječak Anthony Hopkins patio je od disleksije pa se uopće nije družio s vršnjacima iz škole. Slobodno vrijeme provodio je crtajući i svirajući klavir. Kad je navršio 12 godina, roditelji su se zabrinuli zbog njegovog asocijalnog ponašanja pa su ga upisali u West Monmouth Boys School u 50-ak kilometara udaljenom Pontypoolu. Ni u muškoj gimnaziji Hopkins se nije snašao.

Foto: HT/Press Association/PIXSELL

- Baš sam bio jadan. Sve sam zaribao što sam god mogao. Bio sam pravi moron. Nedruželjubiv, uopće nisam mario za ostalu djecu. Stalno sam se pitao što zapravo tu uopće radim? Na nastavi sam bio samo nekoliko puta. Bio je to najmračniji period mog života - rekao je glumac. 

Iduće godine prebacio se 50-ak kilometara južnije u Cowbridge i tamo nastavio mrsko mu školovanje.

- Ni tamo nisam znao što bih sa sobom, pa sam zato valjda i postao glumac - rekao je jednom.

Shvatio je da je gluma njegov životni poziv

Sreća mu se osmjehnula kad je navršio 15 godina. Upoznao je Richarda Burtona čija je sestra živjela u Hopkinsovom susjedstvu. Richard ga je oduševio osebujnim karakterom i zahvaljujući njemu Hopkins se upisao na College of Music and Drama u Cardiffu. Konačno je shvatio da ima urođeni talent za glumu i da silno uživa u njoj. 

Maturirao je s 20 godina, a onda iduće dvije proveo je u vojsci. Iz tog vremena ostao mu je nadimak 23449720 Gunner (artiljerac) Hopkins. Po povratku iz vojske jedva je dočekao da se vrati glumi. Prvi profesionalni nastup imao je 1960. u predstavi 'Have a Cigarette' u Palace Theatre u Swanseau, a zatim se preselio u London da bi upisao Kraljevsku akademiju drame i umjetnosti. Primili su ga bez problema. 

Tijekom studija zamijetio ga je slavni Lawrence Olivier. Čim je Hopkins diplomirao Olivier ga je pozvao da mu postane asistent u The National Theatre gdje su upravo prema Strindbergovoj drami pripremali predstavu 'Mrtvački ples'. 

Šansu je dobio kad je Olivier dobio upalu slijepog crijeva. U svoj dnevnik slavni glumac je zapisao:

- Jedan novi mladi glumac u družini posebno obećava. Ime mu je Anthony Hopkins i zamijenio me u ulozi Edgara briljantno odigravši ulogu.

Vjenčao se za kolegicu kad mu je bilo 27

Nagli uspjeh postao je preveliko breme za mladog, tada 27- godišnjeg glumca i ubrzo se odao alkoholu. Preko Lawrencea Oliviera upoznao je i tada 23-godišnju glumicu norveških korijena Petronellu Barker. Hopkinsov glumački mentor Olivier odabrao ju je u postavu filma 'Othello' kojeg je 1965. dovršio. Dvije godine kasnije Hopkins i Barker su se vjenčali. Bračne zavjete razmijenili su 2. rujna 1967. u župnoj crkvi St. Mary's u Stalisfieldu u Kentu. 

U to vrijeme Hopkins se već silno dosađivao radeći kazališne predstave i trebali su mu novi izazovi. Nakon što je 1965. zaigrao u TV seriji 'The Man in Room', javio se na audiciju za televizijski film 'Buba u uhu' i dobio ulogu. Tim filmom otvorio je novu stranicu svoje bogate biografije. Uskoro se preselio na set filma 'Bijeli autobus' a zatim i u 'Lions Winter' u kojem su igrali i Peter O'Toole, Katarine Hepburn i tada još uvijek anonimni glumac Timothy Dalton.

Dobio kći pa prvu nagradu glumačku nagradu

Bez obzira što se iz godine u godinu sve više afirmirao na filmu istovremeno je nekoliko godina glumio i na Broadwayu i tamo također dobivao zapažene uloge. Onda mu se zaredalo nekoliko sretnih godina. Najprije je 20. kolovoza 1968. godine postao otac. Njemu i Petronelli rodila se djevojčica Abigail Rhiannedd, a onda je nakon uloge u filmu 'Hamlet' i nekoliko snimljenih tv-serija dobio i prvu nagradu u životu.

Bila je to nagrada britanske Filmske akademije – BAFTA za najboljeg televizijskog glumca 1972. No iste godine on i supruga dovršili su brakorazvodnu parnicu. Na Visokom sudu u Londonu izjavili su da se razvode zbog nepremostivih karakternih razlika. Zapravo istinski razlog razvoda bila je Hopkinsova ovisnost o alkoholu i preljub.

Problemi s alkoholizmom i nova ljubav

Iste godine zbog alkoholizma kazališni su ga kritičari sve oštrije napadali. Pokazao im je što misli o njima u The National Theatre u Londonu. Usred predstave 'Macbeth' otišao je s pozornice skandalizirajući i publiku i kritiku. Prije nego što se i službeno razveo od prve supruge već je bio zaručen za nešto mlađu Jennifer Lynton.

S filmskom producenticom varao je suprugu već neko vrijeme. Prema nekim izvorima, bio je s Jennifer već od 1969 godine. Navodno su se upoznali isti dan kad je odlučio napustiti svoju suprugu i to u listopadu 1969., samo 18 mjeseci nakon rođenja kćeri. Novu ljubav upoznao je na setu filma 'When Eight Bells Toll' gdje je radila kao asistentica producentima. Ni pola godine nakon službenog razvoda od prve supruge,  točnije 13. siječnja 1973. Hopkins i Lynton su već bili u braku. 

Pritisnut skandalima s alkoholizmom, razvodom i kazališnim kritikama Hopkins se s novom suprugom odmah nakon vjenčanja preselio u Ameriku u namjeri da počne novi život. Čim su doselili u New York Hopkins je dobio ulogu u predstavi 'Equus' na Broadwayu. Promijenio je, doduše, kontinent ali nije promijenio loše navike.

Jennifer mu je pomogla da prestane piti

Nastavio je piti, a rezultat njegove ovisnosti bili su novi skandali. Predstavu je zapaprio urlanjem na nekolicinu gledatelja koji su zakasnili na predstavu. Usred replike Hopkins je stao na rub bine i izvrijeđao ih, a zatim nastavio glumiti kao da se ništa nije dogodilo. 

Unatoč ovisnosti, američki redatelji su ga neumorno angažirali jer je naprosto bio nezamjenjiv. Onda je počeo dobivati i pozive iz Hollywooda. Uništavao se sve više, pa se tako jednog jutra 1975. probudio u nekoj hotelskoj sobi u Arizoni mamuran i bez ikakvog pojma kako je tu uopće završio.

Taj dan odlučio je da će prestati piti. Puno godina kasnije priznao je da je upravo Jennifer Lynton bila osoba kojoj može zahvaliti što je prestao piti. Bila je uz njega u svim njegovim apstinencijskim krizama i pomogla mu da ustraje i riješi se poroka. 

Brak s Jennifer bio je dugo godina, moglo bi se reći, idiličan. Hopkins je počeo prihvaćati ulogu za ulogom, igrao je u svim predstavama i filmovima koje su mu ponudili i posvetio se samoprijegornom radu. Trajalo je to deset godina a u tom periodu zaigrao je u 25 filmova. Već 1976. rad su mu honorirali nagradom Emmy za ulogu u 'The Lindbergh Kidnapping Case'. Pet godina kasnije istu nagradu dobio je za ulogu Hitlera u mini-seriji 'Bunker'. A onda se 1985. ponovno vratio u Englesku, što je oduvijek bila želja njegove tadašnje supruge.

Imao je sve osim Oscara

U samo sedam mjeseci odigrao je čak 200 izvedbi u dvije predstave po tekstovima Williama Shakespearea. Vratio se doista u velikom stilu, pa je 1986. za ulogu kralja Leara u istoimenoj predstavi najprije osvojio nagradu nazvanu po njegovom najvažnijem mentoru Lawrenceu Olivieru za posebno postignuće. Zatim je 1988. dobio počasnu titulu doktora Sveučilišta u Walesu.

Ipak, negdje u dubini duše čeznuo je za Oscarom. Stoga se uvijek iznova vraćao u Ameriku unatoč željama supruge da ostanu na otoku. Konačno 1990. redatelj Jonathan Demme ponudio mu je ulogu u filmu 'Kad jaganjci utihnu'. Naravno, Hopkinsu je namijenio ulogu serijskog ubojice, kanibala Hannibala Lectera, koji kad govori, nikad ne trepne kapcima.

Ušao u povijest

Iako se ovaj lik u filmu pojavio samo na 16 minuta, Hopkins ga je tako uvjerljivo odigrao da je za njega zaradio ne samo Oscara u Americi i BAFTA-u u Engleskoj, nego i mjesto u povijesti kinematografije. Iste godine imitirao je glas Lawrencea Oliviera za film 'Spartacus' iz 1960. jer se originalni tonski zapis filma zauvijek izgubio.

Godinu dana kasnije zaigrao je s Emmom Thompson i Vanessom Redgrave u filmu Merchanta Ivoryja 'Howard's End'. Film je osim tri Oscara i dvije nagrade BAFTA osvojio još 19 različitih nagrada, a umjesto glumačke, Hopkinsu je priznanje odala sama kraljica Elizabetha koja ga je 1993. proglasila vitezom. Ipak tijekom 90-ih opet se vratio u Ameriku, a onda poželio iz New Yorka preseliti u Los Angeles jer je već snimao na desetke filmova u Hollywoodu.

Dobio američko državljanstvo

Upravo ta želja upropastila mu je i drugi brak. Jennifer nikako nije željela ostati živjeti u Americi, a Hopkins je već uvelike razmišljao da zatraži američko državljanstvo. Iako su ostali 'papirnato' u braku, 1995. su prestali živjeti zajedno. Onda su se tabloidi raspisali da Hopkins vara suprugu s tada 45-godišnjom bivšom manekenkom Joyce Ingalls. Bio je fasciniran i Kalifornijom.

Foto: Ian West/Press Association/PIXSELL

- Nikad prije nisam vidio ništa tako lijepo kao što je to Kalifornija. Sve te dugonoge djevojke... Svaku večer svratim u restoran Deana Martina, popijem tekilu i uživam - opisao je svoj hedonistički stil života. 

Konačno 2000. godine ostvarila mu se i velika želja. Dobio je američko državljanstvo i to proslavio 3000 kilometara dugom vožnjom u automobilu po Americi.  

Nakon opijenosti opet je slijedilo otrežnjenje. Dvije godine kasnije i službeno se razveo od Jennifer.

- Previše je bila vezana uz Englesku i uvijek je bila ljutita kad bih govorio o američkoj putovnici. Zapravo kad bolje razmislim, nikad nisam znao sačuvati brak. Uvijek bih nešto ja zabrljao - rekao je tad Hopkins.

Patio je za kćeri

Unatoč novom državljanstvu ostao je emotivno vezan uz rodni grad Port Talbog i rodni Wales, kojem je donirao milijun dolara. Lokalno stanovništvo bilo je ogorčeno njegovom odlukom da se odrekne svog državljanstva. A onda se uskoro saznalo i da već odavno ništa ne zna ni o svojoj jedinoj kćeri.

Foto: Errol Griffith/Press Association/PIXSELL

Naime, nakon razvoda ona je ostala živjeti s majkom. Živjele su u Putneyju a kćer je imala vrlo slabe kontakte s ocem. Kad se upisala na fakultet već je bila ovisnica o alkoholu, a u jednom razgovoru za novine je priznala:

- Bila sam na rubu samoubojstva. Očito da sam povukla ovisnost od svog oca.

Nakon diplome počela je kao glumica pod imenom Abigail Harrison da je se ne bi povezivalo sa slavnim ocem. Ponovno su se sreli, ali je njihov razgovor završio strašnom svađom. Ipak kupio joj je stan i omogućio dvije manje uloge u filmovima u kojima je i on igrao – 'Shadowlands' i 'The Remains Of The Day'. No veza među njima ubrzo je popucala jer je Abigail, kako je rekla, shvatila da je otac teška narav i da je bolje da se više ne viđaju niti pokušavaju održavati kontakte. 

Depresija zbog propalog braka

Godine 2002. Hopkins je u jednom intervjuu otvorio dušu i priznao da već desetak godina  nema nikakvih vijesti o kćeri.

- To je žalosno i pozivam ju ovim putem da mi se javi. Volio bih da se sretnemo i o svemu porazgovaramo kao odrasli ljudi. Griješio sam tijekom života, ali ne mogu prežaliti činjenicu da se s jedinom kćerkom ne viđam. Nadam se da će se predomisliti i kontaktirati me. Bio bih tad najsretniji čovjek na svijetu.

Foto: Andrew Matthews/Press Association/PIXSELL

U to vrijeme već je imao iza sebe niz uspješnih filmova poput 'Drakule', 'Instinkta', 'Titusa'... ali ponovno je bio u depresiji zbog propalog braka. Povukao se na nekoliko godina od ljudi, prekinuo sve kontakte osim poslovnih i živio u svom svijetu. 

U takvom raspoloženju upoznao je 19 godina mlađu Kolumbijsku Stellu Arrovyave, koja je u to vrijeme trgovala umjetninama. Rođena je 20. ožujka 1956, godine u Popayanu i diplomirala je 1976. na Newtown High School u New Yorku. Ljubav sa slavnim Hopkinsom počela je 2002. kad je ušao u njezinu trgovinu antiknim namještajem.

- U to vrijeme bio sam profesionalno sretan i privatno sasvim nesretan. Povukao sam se od ljudi i nisam nikome više vjerovao, a naročito ne ženama. Nije to bilo baš najbolje vrijeme da me upozna, ali vratila me u život svojim vječitim optimizmom.

Stella je njegova dobra vila

Vjenčali su se godinu dana kasnije. U međuvremenu i Stella je otkrila da ima talenta za glumu, a uz Hopkinsa se okušala i kao filmska producentica. No prije svega, kako kaže, ona je njegova dobra vila:

- Pazi na svaki moj korak. Evo baš jutros u restoranu naslonio sam se na stolac i počeo ljuljati kad je podviknula: 'Daj nemoj to raditi

- Zašto - pitao sam.

- Zato jer ćeš se stropoštati i polomiti - odgovorila je.

Foto: Lionel Hahn/Press Association/PIXSELL/Instagram

- I to je istina, jer često puta zaboravim da imam 78 godina. Još uvijek sam u glavi 45-godišnjak. I dalje sve želim obaviti brzo, čak još uvijek hodam brže od većine mojih vršnjaka - rekao je prošle godine.

Slobodno vrijeme vole provoditi sami, daleko od vreve pa su preselili u Malibu. Kako je rekao Hopkins, rado zovu prijatelje na večeru, ali Stella je ta koja goste bez pardona upozori kad je vrijeme za počinak.

- Ne, nikad ne zovemo na večeru moje kolege glumce. Oni su dosadni jer ni o čemu drugom ne razgovaraju osim o starim filmovima. A ja to ne želim. Meni je potrebna Stella jer svako jutro ustaje dobre volje. Na sve gleda pozitivno. Od nje sam naučio da prihvatim život onakav kakav jest. I otkad sam s njom, naučio sam da ne treba previše očekivati od života, pa je onda i svaki uspjeh veći.