MOĆNICI ESTRADE Halid Bešlić iznajmljuje benzinsku crpku i motel za koje je dignuo kredit. 'Prijatelji su me nagovarali da uđem u biznis. Naša je profesija nesigurna pa mi je to penzija', rekao je pjevač
Halid ima stanove, benzinsku, hotel, motel, ali i veliko imanje
U biznis sam ušao na nagovor prijatelja. Iako nisam neki poslovnjak, donekle sam uspio, nekako se snalazim, javio nam se Halid Bešlić (65). A po imetku koji je stekao ne bi se reklo da je baš amater kad je riječ o biznisu. Nekoliko je puta posrtao, ali uvijek bi se vraćao uspješniji i bogatiji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Danas ima nekoliko stanova, imanje blizu Sarajeva, te hotel, benzinsku crpku i motel, koji danas iznajmljuje. Imao je svoju kavu HB, pa distribuciju energetskih pića, a proizveo je i svoj parfem “Miljacka” u 1200 bočica. Danas se time više ne bavi. Nekad se bavio i građevinom pa je “podignuo” zgradu u elitnom dijelu Sarajeva, Podhrastovi.
- Sad iznajmljujem sve i živim od kirije, tako je najbolje. Dođem samo ponekad i obiđem objekte da vidim je li sve u redu, i to je sve. Ma bitno je da kirija ide, ha, ha, ha - objašnjava Bešlić. Dok je širio svoje carstvo i investirao, u jednom je trenutku trebao podići i kredit kako bi mogao sve pokriti. Ta “bankovna kirija” mu je i danas uteg.
- Eh, da nema tog kredita bilo bi puno lakše, ali dobro, izaći će on. Nije moglo u tom času drugačije, morao sam dignuti kredit kako bih se pokrio. A u investicije sam išao jer je ovaj naš posao nesiguran, ne možeš se uvijek pouzdati. U biznis sam ušao kako bih imao mirnu starost, tj. da si osiguram penziju - iskren je Halid.
Najviše vremena voli provoditi u blizini Sarajeva, u obližnjemu mjestu Semizovac, gdje je okružen šumom i uživa u prirodi. U Sarajevu je kupio i dva stana, za sebe i sina Dinu, koji s obitelji živi preko puta njega. Bogatstvo mu se danas procjenjuje na više od 100 milijuna kuna. A rijetki bi se hazarderi usudili to prognozirati prije pedesetak godina, kad je Halid stasao.
Rođen je u malome mjestu Knežina, kraj Sokolca, u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Imao je četiri mlađe sestre, a otac je bio voditelj gradilišta pa im je mogao priuštiti pristojan život. Krenuo je u Sarajevo u tesarsku školu, a već u to vrijeme, iako je hodao po “diskačima” i slušao rock, bio je zaluđen narodnom muzikom. Poslije se zaposlio u građevinskom poduzeću u Vranjici te je gradio hotel Libertas u Dubrovniku.
VIDEO: Moćnici estrade
Pokretanje videa...
- Gradio sam ga od podruma do krova. Godinu dana sam radio, šetao se po Stradunu i kupao se - otkrio je kasnije Halid.
Ubrzo nakon toga shvatio je da je glazba bolji poziv za njega. Otac nije bio presretan Halidovim izborom. Pjevao je u kavani.
- U početku je to bilo samo za hranu, stan i mjesečnu plaću. Nakon pjesme ‘Neću dijamante’ počela je moja prava pjevačka karijera - objašnjava Halid. Njegova priča nije jedna od onih kad je netko zaradio “velike pare” pa krenuo u biznis. On je, čim je malo ozbiljnije zakoračio u ozbiljnije kafane, stvorio “širu sliku” i počeo razmišljati kako oploditi pjevanje, pokrenuti neki biznis. Malo prije Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine javio se taj njegov poduzetnički gen. Išao je na Jahorinu pogledati vikendicu, a kupio je motel na Palama.
- Kraj vikendice je bio plac s dozvolom za motel pa smo ušli u posao. Vodio sam ga s jednim prijateljem, ali ubrzo sam izašao iz tog posla - rekao je Halid. S muzikom je krenulo sve bolje pa je do rata u Sarajevu kupio stan za sebe i roditelje te kemijsku čistionicu. Kako kaže, nju su u ratu opljačkali “domaći neprijatelji”. Ni danas mu nije jasno kako su uspjeli razmontirati strojeve i sve iznijeti.
- Prestao je rat i ja sam opet bio bez para – pričao je Bešlić. Tad je već imao iskustva, što se pokazalo dobrim kapitalom na sljedećim investicijama. Prodao je kemijsku čistionicu, ili barem ono što je od nje ostalo, pa kupio malo veći prostor. Pa je malo investirao, pa prodao i kupio još veći prostor...
- Tako sam prodavao i povećavao imovinu dok nisam došao do većeg iznosa - kaže Bešlić. Imao je veliki kapital na računu kad je primijetio benzinsku crpku i kraj nje motel uz glavnu cestu za Tuzlu. No koliko god u to vrijeme dobro zarađivao, nije imao dovoljno za oboje.
- Dugo sam gledao taj kompleks i tek kad je došlo do podjele vlasništva, uspio sam to kupiti jer je novi vlasnik povoljno prodavao. No svejedno sam morao podignuti kredit - prepričao je Halid. Čekalo ga je i ulaganje, preuredio je motel i okolicu, i to ga je stajalo oko 150.000 eura. Halidove gaže kreću se najčešće između osam i deset tisuća eura.
U naponu snage imao je i po 120 koncerata na godinu. Danas ih je sveo na pedesetak. Kako kaže, puno je zaradio, ali i potrošio. Ne može proći Baščaršijom da svako malo ne posegne za džepom i “podijeli pare raji”. Kaže da je nepisano pravilo podjela dobara onima koji nemaju.
- Nikad mi se nisu sviđali kocka i droga, i na to nisam trošio. A za društvo mi nije žao potrošiti - izjavio je Bešlić.