Goran Kulenović: Nadam se da ću imati sreće s filmom kao i sa serijom 'Crno-bijeli svijet'...

Treća sezona “Crno-bijelog svijeta”, koja se trenutačno “vrti” na HRT-u, bacila nas je u nostalgiju. Bilo je to vrijeme Novog vala. U famozne osamdesete bivše države preko malih ekrana kroz seriju koju voli i publika i kritika vratio nas je Goran Kulenović, autor dramske serije. U prosincu na HRT-u krenut će dugoočekivana četvrta sezona “Crno-bijelog svijeta”.

S obzirom na situaciju s pandemijom korona virusa, jeste li mislili da ćete uspjeti završiti snimanje?

Otpočetka sam bio optimist da će sve proći u redu, iako treba priznati da smo imali i puno sreće, s obzirom na to da ekipa serije na setu broji između 30 i 100 ljudi. Ali krenuli smo u snimanje u lipnju kad je situacija bila pod kontrolom, a stara latinska poslovica kaže ‘Sreća pomaže hrabrima’.

Kako ste to izveli? Što bi bilo da je Žungul dobio koronu?

Držali smo se osnovnih mjera zaštite - mjerenje temperature, nošenje maski... i pazili svi u ekipi da se izvan seta i snimanja što manje izlažemo, da smo u što većoj izolaciji kako ne bismo ugrozili snimanje. Da se slučajno dogodilo da se netko od glumaca razboli, morali bismo ili pauzirati snimanje ili pokušati prilagoditi raspored snimanja tih dva tjedna koliko bi trebalo da se oporavi. Srećom, nije bilo potrebno.

Sigurno je ta cijela situacija utjecala i na vas... Jeste li mirno spavali?

Nisam sklon pesimizmu jer bi to samo bila prepreka dobrom obavljanju posla redatelja na seriji. Ali ne samo ja - cijela naša ekipa je sastavljena od profesionalaca koji dobro funkcioniraju u uvjetima povišenog stresa, a snimanje ovako komplicirane serije kao što je ‘Crno-bijeli svijet’ u uvjetima vrlo skučenog budžeta je uvijek utrka s vremenom i s pokušajem da se u tim uvjetima ipak osigura kvaliteta.

Kako je, po vašemu mišljenju, u krizi reagirao HAVC?

Svakako je za pohvalu što je HAVC sada raspisao natječaj kojim bi se filmovi koji zbog krize čekaju na snimanje dofinancirali određenim iznosom. Mogu reći da će moj film ‘Smrt djevojčice sa žigicama’ takvu potporu, u slučaju da je dobije, dočekati kao presudnu da u snimanje uđemo sljedeće godine.

Koliko kao redatelj morate uložiti napora da skupite novac za filmski projekt?

Moj dio posla je da producentu to omogućim i olakšam što boljim scenarijem, prezentacijom ili koncepcijom filma koje se traže na nekim instancama za dobivanje sredstava te pri realizaciji projekta što efikasnijim i što pripremljenijim pristupom poslu.

Imate li u planu novi film?

Osim filma ‘Smrt djevojčice sa žigicama’, koji po novom planu trebam snimati na jesen sljedeće godine, nemam u pripremi drugi takav projekt, ali zato u pripremi imam nekoliko dramskih i humorističnih serija, što je forma koja me i najviše zanima. Uskoro se Zoran Ferić i ja spremamo poduhvatiti razrade koncepta jedne vrlo napete, ali i neobične kriminalističke serije za koju vjerujemo da ima veliki potencijal.

Kako je danas biti redatelj u Hrvatskoj, može li se živjeti od tog posla?

Naravno da se da živjeti od toga ako čovjek puno radi, ali treba napomenuti da su bilo kakve usporedbe s kolegama/kolegicama koji taj posao rade u razvijenijim i uređenijim tržištima smiješne.

Kakva je bila situacija prije pandemije?

Probat ću komentirati situaciju na našem tržištu koja se najdirektnije tiče onog čime se najviše bavim - dramskim serijama. Situacija nije bajna jer naše je tržište u tom smislu oduvijek svedeno samo na jednoga jedinog proizvođača, odnosno naručitelja - Hrvatsku televiziju. Nažalost, komercijalne televizije kod nas se ne bave proizvodnjom dramskog programa, strani producenti kao što su HBO ili Netflix još praktički nisu ušli na naše tržište, a HTV nema dugoročno planiranje dramskog programa koje bi autoru omogućilo kvalitetniju pripremu.

Koji vam je najdraži film?

Najdraži film mi je vjerojatno ‘Američki grafiti’ Georgea Lucasa, iako su u užem izboru još mnogi kao ‘Grease’, ‘Star Wars’, ‘Neki to vole vruće’, ‘Let iznad kukavičjeg gnijezda’, ‘Psiho’, ‘Dr. Strangelove’, ‘Lovac na jelene’, ‘Kum’, ‘Treći čovjek’... ima ih puno.

Otkud crpite inspiraciju za projekte na kojima radite?

Komplicirano pitanje, ha ha ha...

Što radite kada ne radite?

Kao slobodnjak ne mogu si baš priuštiti da prečesto ne radim, pa čak i kad nemam projekt u realizaciji sjedim doma i pokušavam smisliti ili napisati što bih sljedeće radio. Ali u trenucima dokolice uživam s obitelji, igram nogomet, košarku (sad, nažalost, ne zbog epidemioloških razloga), kvizove s društvom, kino, kazalište... uobičajeno i nimalo originalno.