Koncert života otpjevao je s drenom u plućima. S karcinomom pluća borio se lavovski, ali je lani 23. prosinca izgubio bitku
ODLAZAK LEGENDE ŠOKIRAO REGIJU
Godina bez Massima: U Areni je pjevao s drenom u plućima. 'Ja ću imati taj koncert, doktore!'
Došlo doba i za prvu Arenu. Šokiran sam kako se dobro prodaju karte. Sam sebi se čudim i svom uspjehu u ovoj zemlji. Prezadovoljan sam svime što imam, radio sam velike dvorane, dva puta veliku dvoranu Doma sportova. U takvim se prostorima bez 10.000 ljudi ne razgovara, veselio se u ljeto 2022. Massimo Savić svojoj prvoj zagrebačkoj Areni.
Koncert života otpjevao je s drenom u plućima. Obolio je od karcinoma pluća, borio se lavovski, ali je 23. prosinca izgubio bitku. Preminuo je u 61. godini. Svom liječniku rekao je da mu je to životni koncert. Ovaj mu je odgovorio da ne može pjevati, da će mu to ugroziti život. Massimo ga je zamolio da u backstageu bude njegov gost, liječnik, izuzetan čovjek sa svojom medicinskom ekipom. Da se nađu, ako što krene po zlu. Liječnik nije vjerovao što mu Massimo priča, gledao ga je u nevjerici, a ovaj nastavio:
- Doktore, s vama ili bez vas, ja ću taj koncert održati. Jer to je moj životni koncert, ponavljam vam.
Nepuna dva mjeseca kasnije vijest o odlasku velikoga glazbenika i divnog, jednostavnog i toplog čovjeka šokirala je cijelu regiju. Otišao je ispunjenog sna, puna Arena pjevala je s njim. Dugo je i strpljivo čekao taj trenutak.
- Ne brzam, ne letim, znam da sam i ranije mogao napraviti Arenu, ali mislio sam da je još nisam zaslužio. Ista priča kao kad me je Boško Petrović još 1984. pitao hoću li se baviti jazzom i s njim raditi. Rekao sam da mi je velika čast, ali i da se ne osjećam spremno. Jazz je za mene nešto ozbiljno, sigurno ću mu se jedanput okrenuti, ali tad sam imao 22 godine i mislio sam da sam premlad za to - pričao je.
Otkako se pojavio na estradnom nebu, svi su htjeli raditi s njim. 'Sjaj u tami' izašao je 1983., a ove godine pjesma slavi velikih 40 godina. Massimo je nije planirao počastiti nečim posebnim.
- Dosad je doživjela mnoge preinake, obrade. Važna je to skladba, ali neću joj priuštiti obljetničko slavlje - govorio je lani. Apsolutno mu je godilo biti vlasnikom megahita čija popularnost nije jenjavala četiri desetljeća. I danas je izuzetno rado vrte i draga je ljudima. Bio je zadovoljan svim pjesmama koje je pustio na tržište, stajao je iza njih. I nakon svake se javljao isti problem - treba napraviti novu, jednako dobru ili bolju. I nakon 'Sjaja u tami' trebala je pjesma koja će opravdati očekivanja. Uslijedila je 'Samo za tvoje oči', pa suradnja sa Zrinkom Tutićem. Imali su 'Samo jedan dan', 'Stranac u noći'...
- Velika sreća. Mislim da će čovjeka koji pošteno živi i može se pogledati u ogledalo sreća pomaziti. Mene je jako mazila. Kao što su se dogodile 'Iz jednog pogleda', 'Suze nam stale na put', tako se i nakon 'Malog kruga velikih ljudi' dogodila i 'Putujemo i kad stojimo'. Velika je sreća kad takve pjesme dođu pred mene i natjeraju me da radim svim srcem - govorio je.
Jedan od rijetkih koji je doista pošteno živio i u svakom se trenutku mogao pogledati u ogledalo. Jako je pazio na svaki detalj pjesme, izuzetan perfekcionist. Uvijek je imao prigovor, a koju godinu unatrag prepričao nam je razgovor sa Zrinkom Tutićem oko 'Stranca u noći'. Zrinko je svirao na gitari i rekao: 'Vidi kako je divan tekst napisala Marina'. Zapjevao je i krenuo u refren s 'Plakat ću dok suze me ne zabole'.
- Rekao sam: 'Stani, ja ti to ne mogu otpjevati. Nema šanse. Umro bih od smijeha, smijao bih se sam sebi. Ne vidim se u tome' - prisjećao se Massimo. Zrinko je potom nazvao Marinu, svi troje bili su na zvučniku. Tutić je počeo s: 'Reci sad Marini sve što imaš', a Massimo nastavio: 'Gospođo Marina, hvala vam za predivne tekstove, međutim u 'Strancu' ne mogu pjevati 'Plakat ću dok suze me ne zabole'. Predlažem da bude 'Pjevat ću dok suze me ne zabole'.
- Na to je Marina rekla: 'Vidi, Zrinko, nije ovaj mali lud'. Tako smo se dogovorili i tako je pjesma snimljena - rekao je Massimo. Pamtio je i promociju pjesme 'Odjednom ti', duet s Meritas. Na njegov prijedlog su 2004. otišli na Doru. Meritasice nisu od festivala, predomišljale su se. Zapravo bile su i šokirane, razmišljale 'Kakva Dora, mi tamo ne pripadamo', no Massimo je tvrdio da će za promociju pjesme Dora napraviti veliku stvar. Znao je da nema bolje platforme za lansiranje dobre pjesme. Njega uopće nije zanimala pobjeda nego da budu moralni pobjednici. Uspjeli su, potvrdila im je to Severina, koja je tad pobijedila s 'Mojom štiklom', ali drugi dan je u svim intervjuima hvalila pjesmu 'Odjednom ti'. Zanimljive su bile i njegove priče o povlačenju u studio.
- Kad P'eggy radi s drugim pjevačima, pita ih: 'Jesi otpjevao? I? Gdje je znoj?'. Jer kad stanem za mikrofon, sve se puši, budem gol do pasa, imam nekoliko ručnika oko sebe, tijelo dovedem do ruba. Kao kad motor radi više od 100 posto. Nervozan sam, vrlo lako dobijem temperaturu, ali ne znam drukčije raditi. Nakon pjevanja sve to treba snimiti, odnijeti doma, pa se konzultirati s kćeri i ženom. Jer nas troje smo tim koji odlučuje kako će tata izaći pred ljude - govorio je. Voljenu Eni upoznao je 1990. u kući aranžera Krešimira Klemenčića koji je tad radio s Josipom Lisac, a Eni je za nju pisala tekstove ('Boginja', 'Jutro'). Massimo ju je pitao da i njemu piše tekstove za album "Zemlja plesa". Rad na tekstovima prerastao je u ljubav.
- A prosidba... dok je ona spavala, izmjerio sam joj prst i išao naručiti prsten. Kad je bio gotov, pili smo jutarnju kavu i ja sam joj samo dao prsten. Bez pitanja, klečanja, znali smo da želimo živjeti zajedno - rekao je Massimo.
Za 25. godišnjicu braka za nju je poskrivećki dizajnirao prsten i narukvicu. Uvijek je pio iz njezine čaše. Čim je vidio čašu na stolu, uzeo bi je i počeo piti, a Eni se smijala: 'Zar opet? Cijeli život tako'. Nikad nijednu nagradu nije primio a da njegova supruga nije bila uz njega. Takvo što si nije mogao ni zamisliti jer s Eni je dijelio život.
- Ma, moj život je ona. Nadam se da nas dvoje imamo isto što su imali Arsen i Gabi. Bavimo se istim stvarima, ponekad mi piše tekstove. Zajedno smo i ona me najbolje razumije. Toliko je mirna osoba da može obuzdati moju uzavrelu talijansku krv. Znam biti jako eksplozivan i kad bi mi odgovorila na isti način, sve bi eksplodiralo. I otišlo k vragu. Volim njezin mir i volim što je pokraj mene - pričao je.
Eni je bila uz njega u trenucima velikih tuga. Jako teško se nosio s njima, svoje depresije opisivao je kao duge i teške, dosadne za okolinu. Bilo je tad, prisjećao se, puno samosažaljevanja, biranja najcrnjeg scenarija koji postoji.
- Čim čuje moj uzdah, shvati da imam rupu u duši, da se ne osjećam dobro, pa me umiri. Obično se to dogodi uoči velikih promjena. Zanimljivo, kao horoskopski Blizanac trebao bih uživati u promjenama, ali ja ipak volim da ono što sam postavio tako i stoji. Ne volim nagle promjene - rekao je. Kao i svi veliki ljudi, nerijetko je mislio kako nije dovoljno dobar. Bez obzira na to je li riječ o koncertu, Porinu, bilo čemu, uvijek su doma bila ista pitanja 'Kako ću?, Hoću li moći'. Uvijek ga je Eni ohrabrila 'To si napravio barem nekoliko tisuća puta'.
- Stalno sam nesiguran. Primijetio sam to kod puno glazbenika, osobito onih svjetske reputacije. Svi su nesigurni. Izgleda da iz te nesigurnosti kreće prava veza s pjesmom. Ne dolaziš sa stavom 'Evo me, sad ću sve razvaliti' nego s onim 'Hoću li uspjeti?'. Tako poštuješ teren na kojemu radiš i počnu se događati posebne stvari - smatrao je.
Nije bio zahtjevan niti je na nastupima imao zvjezdanih prohtjeva. Na koncertu je želio samo bocu hladne vode, a tijekom tog dana da ga svi puste na miru. I tu bocu vode nije koristio za žeđ, njome je hladio karotidnu venu. Popio bi možda pola decilitra tijekom cijelog nastupa, samo da navlaži usne. Jer mu trbuh nije podnosio ništa drugo. Svoj životni put opisao je vrlo jednostavnim riječima: 'Od kartona koje sam nekad stavljao u cipele, jer su bile pune rupa, do ručno bojenih cipela... Da, da... Put je bio težak, klasični filmski put nekog tko ima jako malo, a još manje od sebe očekuje. I postigne dosta. Respekt koji imam od publike i kolega glazbenika mi je dovoljan'. O sebi je govorio kao o klasičnom hipohondaru, kojeg sve ugrožava. I gužva i negužva, i malo ljudi i puno ljudi, nikad mu nije valjalo. No u trenutku kad je počinjao koncert, sve je stalo, a Maks pustio glas.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
