Frenkie: Meni je glazba poput vreće za boksanje koju udarim

Glazba mi dođe kao boks, gdje udaram sat ili dva u onu vreću. Kad vidim da postoje ljudi koji se slažu s onim o čemu pjevam, onda mi bude drago jer znam da ima još istomišljenika. Ponekad i krene u rikverc, što me i ne zabrinjava jer na kraju i nije u redu da svi mislimo isto. Ali ako moja rima izazove smijeh, plač ili ljutnju, tad znam da sam na dobrom putu i da sam uspio, kaže trenutačno jedan od najboljih repera na Balkanu, Adnan Hamidović Frenkie, koji je 24. lipnja nastupao na zagrebačkom INmusic festivalu. Upravo ti kritičari mladog repera nedavno su ga “počastili” epitetom islamofoba jer je u pjesmi “Ej, hodža” kritizirao licemjerje bivšeg muftije Mustafe Cerića. 

Zbog Frenkiejeve pjesme kažnjavali su radiopostaje

Pjesma “Mr Policeman” izazvala je pravu buru jer se policiji nije svidjela zato što ih je optužio za korupciju, a da stvar bude gora, kažnjene su i radiopostaje koje su tu pjesmu emitirale. Studente je nazvao najvećim slabićima jer gube vrijeme na mlake demonstracije umjesto da učine nešto konkretno. 

Dinu Merlina nazvao je kukavicom

A Dinu Merlina proglasio je bosanskim Thompsonom jer je, između ostalog, pozdravljao publiku na koncertu u višenacionalnom Sarajevu islamskim pozdravom “selam alejkum”. Nakon toga je, kaže reper, kao najveća kukavica izrezao to s DVD-a kako bi ga lakše prodavao izvan BiH i rekao kako je to učinio zbog šuma. Unatoč tomu Frankie je marljivo radio na albumu “Troyanac”, koji je nedavno izdao.

Iako je tematika njegova novog albuma lokalna, to jest geografski smještena u Bosnu i Hercegovinu, na njemu sagledava sumorno stanje svih bivših jugoslavenskih republika nastalo nakon rata. Frenkie u njemu na ogoljen, sirov i brutalan način proziva institucije, kapital i državu. On poručuje da je društvo krmača koja proždire svoj okot i koju doslovno treba srušiti.

- Kad pogledam kroz prozor, vidim sjebane, ogorčene i depresivne ljude. Situacija je generalno katastrofalna. Non-stop si opterećen tim nekim nepotrebnim glupostima i nikako da se krene naprijed. Vrtimo se u krug otkad je rat stao. Uz očajnu ekonomsku situaciju, nacionalne i vjerske mržnje su jako izražene. Na primjer, Milorad Dodik svaku kritiku upućenu njemu predstavlja kao napad na Srbe i Republiku Srpsku i većina naroda to popuši i prihvati, umjesto da se okupiraju ekonomskim, socijalnim i zdravstvenim problemima. Ali vjerujem da ima nade, koliko god zvučao pesimistično. Namjera mi nije glazbom crniti ionako mračnu situaciju. Ne smatram da sam nešto bolji, samo želim natjerati ljude da reagiraju - kaže Frenkie. 

Tekstovima želi natjerati ljude da reagiraju na nepravdu

Nastavlja kako se ime njegova novog albuma nadovezuje na mit o zauzimanju antičkoga grada Troje u kojem su se stari Grci ušuljali unutar zidina i zauzeli tu do tada neprobojnu tvrđavu.

- Tradicionalne metode kojima smo dosad mijenjali stvari zastarijevaju i zbog toga se promjene moraju dogoditi iznutra. To je moguće ako radikalno promijenimo stav. Bolja budućnost nam se može otvoriti samo ako promijenimo sebe - kaže Frenkie. Album je najavila pjesma “Gori”, u kojoj je direktno udario na sustav, spomenuo je tu i Wall Street i Međunarodni monetarni fond.

- Najveću inspiracija za tu pjesmu dala mi je recesija koja je pogodila Ameriku pa se poslije prebacila na Europu. Kad kažem recesija, to zvuči apstraktno. Kad to svedemo na realnost, ljudi su gubili radna mjesta, domove, živote i onda to više nije nešto tamo apstraktno što nas pogađa. Isto tako podržavam pokret Occupy Wall Street i htio sam da se mlađe generacije, koje ne znaju puno o njemu, informiraju i nauče da se treba boriti. Istina je da recesija nije vremenska nepogoda nego ljudska pogreška, koja se može i mora spriječiti - kaže.

Album “Troyanac” je šarolik. Ima tu svega, od reggaea do dubstepa, funka i sevdaha.

- Mislim da je to kod mene došlo prirodno i logično jer ja te muzičke smjerove kao što su reggae i funk slušam, pa je uslijedio korak da miješam i načnem muziku s tim žanrovima. No, primjerice ‘Dinamit’ je prerada jednog starog ex-yu rock hita koji smo semplirali u funk verziju - kaže reper.

Dodaje kako su reakcije na album pozitivne i tvrdi da je dobio najbolje pohvale do sada.

- Trudio sam se i zadovoljan sam učinjenim poslom. Zadovoljan sam time kako je cijeli album posložen i publika je to odlično prihvatila - kaže Frenkie. Osvrnuo se i na razliku između domaćih i američkih repera.

- Hiphoperi s područja nekadašnje Jugoslavije vrlo su miroljubivi. Nema pištolja ni nasilja. Zadržane su zdrave, izvorne vrijednosti i baš mi je drago zbog toga. Kad ih gledaš na MTV-ju, to je maltene turbofolk. Kad nekog prolaznika pitaš što je to hip-hop, on će ti reći da su to lanci, felge i djevojke, a to nema veze s vezom. Zbog toga patim ja, pati TBF ili netko drugi. A kad čuju hip-hop tekst o bitnim stvarima - začude se jer stari se rokeri ni danas ne mogu pomiriti s tim da Edo može napisati triput bolji tekst od nekog rock benda - kaže Frenkie.

Repere s MTV-ja uspoređuje s domaćim turbofolkerima

Živcira ga spomenuti turbofolk, koji mlađe generacije sve više i više slušaju.

- Klinci kroz tu muziku uče da je bitno kad i kako će se udati ili kakav imaš mobitel. Ne želim osuđivati ljude, ali u toj glazbi nemaš što pametno čuti - ističe Frenkie. Osvrnuo se i na svoju životnu priču. Rodio se u sjeveroistočnoj Bosni, u Bijeljini. Kao desetogodišnjak izbjegao je u Njemačku nakon što su Arkanovi koljači 1992. godine zauzeli grad i izvršili pokolj Bošnjaka.

- Odrastao sam u Nürnbergu, u kojem sam otkrio hip-hop. U početku mi je bilo čudno, ali u tim godinama brzo se navikneš na nova mjesta. Nakon godinu-dvije uklopio sam se i pronašao društvo s kojim sam počeo crtati grafite. Privlačio me taj dvostruki život, danju si učenik, a navečer poput lopova ideš crtati, ipak je to bilo uglavnom ilegalno. Imaš ti mjesta na kojima ti je dopušteno grafitirati, ali mi nismo ondje radili jer nam nije bilo uzbudljivo. Kako su grafitiranje i rap povezani, počeo sam pisati tekstove. To i muzika bili su mi i još jesu veliki ventil i odušak. Kad se bavim time, zaboravim na sve. To je kao protuotrov - kaže Frenkie. 

U Bosnu i Hercegovinu vratio se 1998. godine, ali u Bijeljinu nije mogao jer mu je ondje sve bilo razrušeno, pa se skrasio u Tuzli. Povratak ga je šokirao zato što je nemilosrdni rat sve promijenio.

- U pjesmi ‘Teočak’ opisao sam svoje vršnjake. Riječ je o momku koji je gubitkom oca otišao u jedan pogrešan smjer i postao mafijaš. Rat ga je uništio, pa je onda otišao u izbjeglištvo, gdje je doživio neprihvaćanje druge sredine, a zatim nastaje taj put u kriminal i drogu. Nisam nikome sudio. Naprosto konstatiram i opisujem jednu sudbinu kakvih ima mnogo u Bosni i Hercegovini. Tom čovjeku na kraju je kriv svatko. Mrzi seljake, mrzi Tuzlake, mrzi Srbe, Hrvate i Bošnjake, mrzi Bosnu, mrzi mater i samog sebe. Svima nama se to desilo i svatko od nas u jednom trenutku pomisli nešto slično - kaže Frenkie. 

Ipak, nije sve, poput mnogih, prepustio slučaju. Želio je učiniti nešto od života. Završio je građevinsku srednju s vrlo dobrim i maturirao s istom ocjenom. Nakon toga je upisao Građevinski fakultet. Odslušao je prvu godinu, a onda stao jer ga je vuklo nešto drugo.

- Posvetio sam se glazbenoj karijeri. Nisam imao vremena za ispite jer sam s istomišljenicima s kojima sam slušao iste ploče i upijao iste teške riječi smišljao nove rime - smije se Frenkie, koji je krajem ‘90-ih godina postao dio ekipe koja je pokrenula radijsku hip-hop emisiju “FM Jam”.

- To je bila najslušanija emisija i više je podsjećalo na naš privatni party nego na show. Okupilo bi se nas nekoliko, puštali bismo glazbu i pili pivo. Ljudi su nam se javljali uživo i repali u eteru. To je bila savršena interakcija sa slušateljima - kaže Frenkie. 

Kad im se pridružio Edo Maajka, tuzlanska rep scena postala je kućno ime. Frenkie je Edu počeo pratiti na svim turnejama i zaradio nadimak “mali od Ede”. Još zajedno nastupaju, ali Frenkie je već nakon prvog albuma utabao vlastitu stazu. 
U početku mu nije ni padalo na pamet tražiti novac za gaže. Bio je sretan da mu gazda gostionice da povjerenje i pusti ga da u pola sata odradi svoje. Normalno, to se s vremenom promijenilo, ali se on zbog toga nije razbahatio.

Nastupao je u rupama i na pozornicama koje se raspadaju

- I dan-danas znam nastupati besplatno. Ne mogu reći da sam sad neki vrhunski profesionalac i zvijezda koja se neće popeti na binu bez honorara u džepu. Neću odbiti prijatelja koji me pozove da mu gostujem na koncertu zato što nema novca da mi plati. Tad mi je dovoljno da se napijemo i malo zezamo - kaže Frenkie. Dodaje kako su mu u sjećanju najviše ostali koncerti u malim zabitim mjestima.

- Tad nema profesionalizma u smislu da imaš ‘backstage’, razglas kakav treba, pa čak ni pozornicu. Znali smo nastupati na paletama. Ali u drugu ruku, iako se nerviraš, vidiš da ljudi jako cijene što si se pojavio, više nego u nekim velikim gradovima. Imali smo nekoliko takvih nastupa na kojima se raspada pozornica, publika toliko glasno pjeva da ne čuješ sebe, pa tehnika otkazuje i preskače CD. To je pravi rock‘n’roll! Danas kad se sjetim svega toga, zatitra mi osmijeh na licu - kaže Frenkie. 

Mladi reper, osim glazbom, bavi se trgovinom. U Tuzli je otvorio skate shop, u kojem prodaje odjeću za skejtere i sprejeve za grafitiranje.


- U trgovinu mi svrati i ekipa, pa ondje slažemo nove rime - zaključio je.