Filmski majstor razapet je između zločina i umjetnosti

Roman Polanski, umjetnik i genij ili kriminalac i seksualni predator, pita se Hollywood, kao i njegovi obožavatelji i cijeli svijet.

Ovaj Poljak židovskih korijena dokazano je odličan redatelj, no teško je zanemariti da je riječ o čovjeku koji je priznao seksualni odnos s 13-godišnjakinjom, koji je već desetljećima bjegunac i kojeg je još nekoliko žena optužilo da ih je kao maloljetnice prisilio na seks. Možda jedina osoba iz svijeta filma koja se talentom, ali i kontroverzama, može približiti Romanu Polanskom jest Woody Allen.

Najnoviji film Romana Polanskog “Prema istinitoj priči” dolazi u kina 22. veljače, a film “Pijanist”, za koji je dobio Oscar za najbolju režiju 2003. godine na HRT-u je bio 27. siječnja.

Upravo “Pijanist”, kažu oni dobro upućeni, najbolje opisuje traume kroz koje je Polanski prošao kao dijete. Rođen je u Parizu, no njegovi su se roditelji nakon nekoliko godina vratili u Poljsku gdje je ubrzo počeo 2. svjetski rat, a njegovi se majka i otac nisu uspjeli izvući.

Majku, Židovku iz Rusije, s Romanovom polusestrom odveli su u Auschwitz gdje je i ubijena, a Polanski je na svoje oči vidio i kako mu odvode oca, originalno prezimena Liebling, te je dugo trebalo da se opet spoji sa sinom. Scena odvođenja oca koju je Polanski osobno proživio utkao je i u film “Pijanist” u kojem glavni protagonist, kojeg glumi Adrien Brody, također vidi kako mu oca utrpavaju u stočne vagone i šalju u gotovo sigurnu smrt.

Polanski je osnovnu školu pohađao samo nekoliko tjedana prije nego što su ga izbacili, prisiljen da nosi Davidovu zvijezdu, te je šest godina moralo proći da bi budući redatelj ponovno kročio u učionicu. Rat je preživio u skrivanju, lutanju hladnim poljskim selima, s lažnim imenom i uz pomoć dobročinitelja koji su riskirali život jer su mu pomagali. Filmski kritičari tvrde da su upravo ta nehumana i traumatična iskustva razlog zašto Polanski u svojim filmovima može “sagraditi gotovo opipljivu atmosferu koja vas proguta kao plimni val”.

U intervjuima redatelj ističe kako je od najranijeg djetinjstva bio opsjednut filmom te je svaki slobodni trenutak provodio u kinu. Pohađao je filmsku školu u trećem najvećem poljskom gradu Lodzu, gdje ima i svoju zvijezdu na pločniku slavnih. Pozornost publike, ali i stranih redatelja, privukao je već kratkim filmovima snimljenim na fakultetu, a do danas je režirao 33 filma, od kojih je deset na poljskom i/ili francuskom. Prije drogiranja i silovanja maloljetnice redatelja je pogodila osobna tragedija. Na setu njegova filma “Bal vampira” Polanski se zaljubio u glumicu Sharon Tate, oženili su se 1968. godine, a samo godinu dana poslije mladu Tate su u Los Angelesu ubili članovi iz zloglasnoga kulta Charlesa Mansona.

Uz Tate je ubijeno i četvero njihovih prijatelja, a glumica je u vrijeme ubojstva bila u visokom stupnju trudnoće, što nije spriječilo ubojice da je izbodu dvadesetak puta. Polanski je u autobiografiji rekao kako svaki dan pati jer te večeri nije bio s njima nego na setu, kao i da su godine koje je proveo sa Sharon najbolje u njegovu životu. Krajem osamdesetih upoznao je francusku glumicu Emmanuelle Seigner.

Seigner je bila čak 33 godine mlađa od njega i 1989. su ušli u brak, a imaju i dvoje djece. Kod kuće Polanski s djecom navodno priča isključivo na poljskom. Samozatajna glumica se nikad nije javno referirala na suprugove navodne zločine. Upravo je ona glavna glumica u njegovu novom filmu “Prema istinitoj priči” u kojem tumači spisateljicu koja se bori s inspiracijom, ali i poludjelom obožavateljicom koja joj ne da mira. Nju, pak, glumi Eva Green, kći francuske glumice židovskih korijena Marlene Jobert.

Polanskog su, nakon što je snimio kultni film “Chinatown”, 1977. uhitili u domu njegova prijatelja Jacka Nicholsona jer ga je za drogiranje i silovanje optužila 13-godišnja manekenka Samantha Gailey koju je upoznao na snimanju.

Plejada najmoćnijih hollywoodskih glavešina izredala se u sudnici, kao i glumica Anjelica Huston, koja je svratila u kuću svog bivšeg dečka Jacka Nicholsona po neke stvari te je na sudu rekla kako “nisu radili ništa neprimjereno, a Samantha je, vidjelo se, bila sretna što je tamo”.

Polanski je sa sucem pregovarao o priznanju krivnje i njegov je odvjetnik potvrdio kako je dogovor bio da glumac ode na psihijatrijsko vještačenje, provede kratko vrijeme iza rešetaka i onda ga puste na uvjetnu kaznu. No sudac je u svojim odajama rekao da ne planira održati riječ, nego će “tog čovjeka osuditi na 50 godina zatvorske kazne”, što je odvjetnička struka komentirala kao “nedopustivo ponašanje”. Dan prije izricanja presude Polanski se javio prijatelju Dinu de Laurentiisu da napušta zemlju. Dva desetljeća poslije njegova prva žrtva Samantha zamolila je američko pravosuđe da se napokon odbace tužbe protiv Polanskog, tj. da mu se udijeli oprost.

- To što je sud meni napravio, gdje godinama neki suci na mom imenu grade karijere i promoviraju se, to je gore nego ono što mi je Roman Polanski ikad napravio.

Suci su to odbili. Kao francuski građanin redatelj je nastavio slobodno živjeti u Švicarskoj, Francuskoj i Poljskoj.

Godine 2009. uhitili su ga u Švicarskoj te je proveo godinu dana u kućnom pritvoru u svom domu u Gstaadu prije no što je Švicarska odlučila kako ga neće izručiti. U međuvremenu ga je tijekom godina još žena optužilo da ih je silovao ili pokušao silovati kao maloljetnice, a najmlađa je u doba navodnog zločina imala 10 godina.

Svi su se navodni incidenti dogodili sedamdesetih, poslije smrti Sharon Tate i prije drugog braka. U “bijegu” je snimio odlične filmove, između ostalog i “Pijanista”. Kad je dobio Oscara za režiju, cijela se dvorana podigla na noge, a zlatnu je statuu u njegovo ime prihvatio Harrison Ford. Mnogi su slavni apologeti njegova ponašanja. Zagovaraju “stav” da su pravila ponašanja različita u stvarnom svijetu, a drukčija u Hollywoodu. Whoopi Goldberg je rekla kako njegov slučaj sa Samanthom nije “silovanje-silovanje”, dok drugi uporno insinuiraju da je djevojčica ionako lagala o svojim godinama kako bi se približila zvijezdama, a osim toga gdje su bili njezini roditelji.

Većina filmskih kritičara se ni ne trudi pronaći izlike za ponašanje Romana Polanskog, no zagovaraju stav da se njihova kinematografska genijalnost, kao i kod Woodyja Allena ili Elieja Kazana, ne smije zanemariti “jer smo onda svi na gubitku”. Filozof Roland Barthes kaže da, kad umjetnici stvaraju svoj rad, “žive još jedan, pokrajnji život, daleko od osobe koja ga je stvorila”.

Polanski u Francuskoj trenutačno priprema dugo najavljivani film “D” u kojem će se baviti kontroverznom aferom Dreyfus. Još se ne zna tko u filmu glumi, iako sve kasni dvije godine, upravo zato što je redatelj imao problema sa zakonom, ali i producentima. Kad je riječ o njegovim filmovima, kritičari se slažu da je riječ o redatelju koji neobično vješto pliva različitim žanrovima.

Ponekad, kad pogledate filmove iz različitih faza njegova karijere - kao što su “Odvratnost”, “Rosemaryna beba”, “Kineska četvrt”, “Oliver Twist” i “Pijanist”, čini vam se kako, osim odlične suvremene režije, oni nemaju baš ništa zajedničkog, ni stilski, ni jezično, ni sadržajno, ni estetski. Ono što imaju zajedničko jest Roman Polanski u ulozi redatelja.

Njegov film “Tess”, koji se temelji na klasiku Thomasa Hardyja, “kod Polanskog nije pretvoren u još jednu stiliziranu slikovnicu o klasiku”, pisao je o filmu iz 1980. legendarni filmski kritičar Roger Ebert.

- Tjeskoba i dramatične scene obavijaju vas kao magla, možete ih osjetiti na prsima - zapisao je još jedan kritičar. Polanski je film pripremao dvije godine, a glavnu glumicu Nastassju Kinski poslao je u britanski Dorset na šest mjeseci kako bi glumica njemačkog podrijetla mogla “progutati” i “naučiti” naglasak.

- Bila sam amaterka, a Roman je dao sve da od mene napravi pravu glumicu. Uložio je vrijeme, novac i energiju. Snimanje filma bila mi je najbolja škola koju sam si mogla zamisliti, tamo sam naučila baš sve o filmu - kaže Kinski o filmskome mentoru i ocu.