Ena Begović je zbog Krležinog djela odbila uzeti Zlatnu arenu

Miroslav Krleža je, rekli bi neki, književnik svjetskoga kalibra. Da nije iz “male” zemlje te ne piše na “malom” jeziku, bio bi šire poznat i još veći nego što je sada.

Prije trideset godina snimljena je filmska ekranizacija jednog od njegovih najvećih djela - “Glembajeva” u režiji Antuna Vrdoljaka. Film je to koji će ostati u analima domaće kinematografije i kao (jedna od) najveća uloga pokojne Ene Begović kao barunice Castelli. Njezina posinka Leonea glumi Mustafa Nadarević (75), patrijarh obitelji Ignjac je Tonko Lonza (88), a sestra Angelika Glembaj je Bernarda Oman (59).

Koplja su se lomila kada je u pitanju kvaliteta filma, neki su tvrdili da je riječ o remek-djelu, a drugi i danas kažu da je film osrednje kvalitete te da Krleža ne bi bio zadovoljan.

Ono što je možda ipak najvažnije jest da je publika prihvatila film, koji je ovjenčan brojnim nagradama. Pula 88.’ i Zlatna arena za glavnu mušku ulogu Mustafi Nadareviću, Zlatna arena za sporednu žensku ulogu Eni Begović (glumica je odbila nagradu jer ju je smatrala glavnom), Zlatna arena za kostimografiju, Herceg Novi 88.’ i Brončana mimoza za režiju, Vrnjačka banja 88,’ i 3. nagrada za scenarij, Niš 88.’ i Grand prix Ćele kula Mustafi Nadareviću, Bitolj 88.’ i Zlatna plaketa Vjekoslavu Vrdoljaku. Što je Begović mislila o svojoj ulozi, pokazuje i njezino odbijanje nagrade.

Ona je kao barunica naslijedila Belu Krležu, a Begović je, primjerice, u predstavi Vite Taufera iz 2011. naslijedila Alma Prica (56), za koju Novosti pišu kako “barunicu Castelli glumi Alma Prica, specijalizirana za uloge gracilnih heroina, koja nas stavom i glasom ne može uvjeriti da je tek jeftina prostitutka; kada kaže “Ja nisam kurva nego erotički inteligentna dama”, to djeluje komično”.

- Prvo je nastao film. Drago mi je da me se Tonči sjetio. Uzeo je mene i, vjerujem, zaprepastio sve, pa i mene. Mislila sam da se šali ili da je napravio krivu podjelu jer po godinama sam tada mogla igrati sestru Angeliku. Preplašila sam se scenarija, jako puno je bilo njemačkog, a ja k tomu trebam igrati zrelu ženu. Mislila sam da neću biti spremna. Ipak, nisam mogla odbiti takvu ponudu. Danas sam sretna što sam to snimila. Sve je ispalo taman. Nekoliko godina poslije, 1993., Georgij Paro mi je ponudio istu ulogu.

Nakon Bele Krleže i Neve Rošić bila sam treća barunica Castelli na velikoj pozornici HNK - rekla je svojedobno Ena Begović. Neki kritičari kažu kako je taj film 'rutinska adaptacija jednog od ključnih Krležinih djela, ‘Glembajevi’ su film koji je podijelio kritiku (i zbog znatna pomlađivanja lika barunice Castelli; u vrijeme snimanja Begović je imala 28 godina), ali ga je publika iznimno dobro prihvatila. Kao što se Krleža u svom glembajevskom ciklusu oslanjao na ibsenovsko-strindbergovski dramski model, tako se i Antun Vrdoljak pokušao ugledati na strindbergovsko-bergmanovsku matricu, u čemu mu je ipak nedostajalo kreativna potencijala za dublji i energičniji autorski uvid u psihu likova. Vrdoljaku se ipak mora priznati da je posegnuo za tematikom kojom je hrvatska kinematografija izrazito oskudijevala te da je naposljetku predložak korektno 'obradio'.

S druge strane, Mani Gotovac (79) smatra da je Krleža bio bliži Dostojevskom nego Ibsenu te da Vrdoljak velikog pisca, pa ni lik barunice, nije shvatio.

- Prema Antunu Vrdoljaku ta je ‘kurva’ samo gomilala račune na bankama proporcionalno s brojem svojih ljubavnika. Vrdoljak razliku između Castellice i časne sestre Angelike svodi na banalni kontrast kurva - svetica. Zaboravlja da iza Angelikine bijele dominikanske odore stoji samoubojstvo njezina muža i seksanje s kardinalima i biskupima - razmišlja Mani Gotovac, napominjući da sam Krleža nije mrzio ni žene ni muškarce.

Redatelj je, ako je suditi prema njegovim intervjuima, bio s Krležom blizak.

- Krleža je vidio film ‘Kad čuješ zvona’ i rekao Šiblu da mu se to jako sviđa te da bi me volio upoznati. Taj je film imao golemu gledanost, pola milijuna gledatelja? I onda sam išao Krleži koji mi je podijelio komplimente. Dugo sam odolijevao reći Krleži da bih radio nešto po njegovim djelima. Znam koliko je bio osjetljiv na svako svoje slovo, s razlogom. Nije njega imao tko čitati u Hrvatskoj. Kad je umro, išao sam Enesu Čengiću pitati ga za ‘Glembajeve’ - rekao je Vrdoljak o piscu za Večernji list. No teoretiziranje na stranu, film i danas ostaje među top deset najgledanijih domaćih filmova. A kultnom statusu pripomogla je tragična smrt glumice Ene Begović.

VIDI OVO! Ovo su ljubavna predviđanja za sljedeću godinu: Ovih 5 celebrity parova uskoro bi mogli pred oltar!