Duško Valentić preminuo je u 75. godini. Ranije nam je pričao o odlascima kolega, vlastitom iskustvu sa smrti, životu u 'novom normalnom'...
Duško Valentić u 27. godini je doživio kliničku smrt: 'Svjetlo i tunel, sve je istina! Sjećam se'
Preminuo je Duško Valentić, imao je 74 godine, a proslavila ga je uloga u 'Velom mistu'. S Duškom smo razgovarali 2020. godine, a tada nam je pričao o odlascima kolega, ali i o kliničkoj smrti koju je doživio s 27 godina.
- Želim da stanu ti odlasci. Ne samo ekipe iz 'Velog mista', nego i drugih velikana. I Božidar Violić je otišao. Neka stane, desetkovani smo - rekao nam je tad Duško.
Glumac nije to govorio iz sebičnih razloga niti radi straha od smrti. Imao je i sam iskustvo kliničke smrti. I o odlascima imao je drugačije, neuobičajeno mišljenje. S 27 godina doživio je kliničku smrt. Tijekom služenja vojske u šest mjeseci imao je tri upale pluća i tijelo mu je bilo 'prekrcano' penicilinima. Na 30. penicilinu pao je u anafilaktički šok i počeo odlaziti.
- Sjećam se svega, te se situacije ne zaboravljaju. Tunel, svjetlo, sve što piše u knjigama - istina je - pričao nam je Duško.
Na tom je putovanju ugledao i poneko poznato lice, kasnije je i upoznao ljude koji su doživjeli slično iskustvo. Razgovaraju o tome, putovanje je isto, razlika je tek u detaljima koje čuva za sebe. Istina, ne pričaju puno, prepoznaju se po nekim signalima, pogledu... Redom, priznao je Valentić, šturo poručuju: 'Ljudi, ne bojte se smrti!'.
Tih dana smo ga imali priliku opet gledati, kao Papundeka, u 'Velom mistu'. Serija se reprizirala u čast Mustafi Nadareviću i Špiri Guberini, velikani se nižu na ekranu, jedan bolji od drugog. Duško nije gledao seriju. Radije je to ostavljao, u onom doživljaju snimanja, kasnih 70-ih. Cijela plejada velikana je, rekao nam je, otišla.
- Jedan od prvih bio je Slobodan Aligrudić, igrao je majora Stojana u seriji. Kao takav, bio je idol Tončiju, kojega je glumio Milan Štrljić. Izuzetno drag čovjek i više nego odličan kolega. Nastavilo se, a sad trese kao potres i korona zajedno. Tuče i udara sa svih strana - govorio je Valentić.
Svaki put se osjećao kao da odlazi dio obitelji. Na takvim poslovima, pojašnjavao je, ljudi se zbliže. Mustafa Nadarević i on bili su kućni prijatelji, s Fabijanom Šovagovićem bio je čudesno vezan. Špiru Guberinu je pamtio po njegovoj predivnoj toplini, Zdravku Krstulović, Kikija Kapora, Borisa Buzančića, Borisa Dvornika...
- Zavoljeli smo se jako i njihovim odlascima, kao da se ta ljubav amputirala. Niti je itko pitao Mujicu ili Šovu hoće li otići niti je mene pitao hoću li ja da oni odu. Ili Špiro, Ivu, Zdravku, Uglješu... Nismo na to pristali, nitko od nas nije, a oni su ipak otišli. Jako me je pogodilo. Jedina obrana je reći da ne pristaješ na to. Ali opet te nitko ne pita. Samo se dogodi - rekao nam je ranije.
Puno je radio s Ivicom Vidovićem, bezbroj je konstruktivnih svađa bilo na snimanju s redateljem Joakimom Marušićem, Mustafa Nadarević bio mu je cimer. U 23 sata su gasili svjetla ako su sljedeći dan imali snimanje. Ako nisu, dolazili bi u hotel u, priznao nam je, neprimjerena doba.
- Bili smo odgovorni, prigodno vremenu i trenutku. Nemaš pravo zeznuti, jer ako dovedu 2000 statista na Prokurative, 20-50 glumaca, tehniku, golemo ljudstvo i mašineriju, sad bi ti trebao biti što? Frajer svojim nedolaskom? Ili kašnjenjem? - pričao je tada. Valentić.