Dugogodišnji ravnatelj kazališta Kerempuh je u mirovini mjesec dana. Intenzivnije se bavi kazalištem Ulysses na Brijunima, brine za zdravlje i čeka datum obrane za doktorat na Osječkom sveučilištu
PENZIONER DOKTORAND
Duško Ljuština radi na imanju u Lici i uči za obranu doktorata
Nemam osjećaj da sam u mirovini. Ustajem u isto vrijeme, idem na posao kao i prije, rekao nam je Duško Ljuština (69).
Naš najuspješniji kazališni menadžer u mirovini je mjesec dana. Intenzivnije se bavi kazalištem Ulysses na Brijunima, a vezan je i uz neke strateške projekte Kerempuha.
– Više brinem i o svojem zdravlju koje sam ozbiljno zapustio nakon što sam operirao leđa. Rehabilitaciju nisam odradio kako je trebalo, nisam sanirao stopalo desne noge. Sad idem na terapije, na plivanje – kaže.
Dugogodišnji ravnatelj kazališta Kerempuh ističe da nije bio klasični radnik, a danas nije ni klasični umirovljenik. Iz kazališta se, pojašnjava, ne može lako izaći. Uvijek ostane stvari koje su se nakupile.
– Zato prve dane mirovine provodim u Kerempuhu. Ne mogu se samo tako iskopčati. Kad me nazovu iz uprave, da me pitaju kako sam, odmah pomislim da se netko razbolio, da se mora skinuti predstava – rekao je Ljuština.
Dugo je razmišljao kako otići u mirovinu, hoće li spremiti stvari i otići ili od toga napraviti priredbu, Kerempuhovanje.
– Odlučio sam se za ovo drugo. U Kerempuhu sam proveo 35 godina i bio bih nesretan da sam naprasno trebao otići jer sam radio puno i dao cijeli svoj život u to kazalište – kaže.
Sretan je što danas ima više vremena za sebe, a i odnos prema poslu sad je, kaže, drugačiji. Kad ode u Liku, ne mora nikoga pitati i objašnjavati zašto ide. Kad bi prije odlazio, ostavljao je brojeve telefona, javljao se gdje je, da može intervenirati ako se nešto dogodi.
– Sad bezbrižno idem u Liku i znam da me nitko neće nazvati ako je u kazalištu pukla cijev. Idem s drugim osjećajem. Ne vraćam se u nedjelju navečer, nego u ponedjeljak ujutro. Imam i puno više vremena za druženje s unukom. Nisam opterećen problemima i odgovornošću koju sam imao – kaže Ljuština.
Na imanju u Lici voli šetati, raditi oko kuće. Sadi voće, povrće, ima mali plastenik u kojem uzgaja ranu salatu i rani luk. Ličke šljive su, govori, odlične, ali zbog mraza rode svakih deset godina. Nakon zime treba i popravljati žlijeb te razrušeni krov.
– Ima još poslova: promocija knjige koju sam objavio, korekcija na doktoratu koji radim i za koji bih uskoro trebao dobiti termin na Osječkom sveučilištu i braniti ga. Sve to nisam prije stizao jer sam se precijenio u rokovima – kaže Ljuština.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
