Dušan Bućan snimat će nastavak popularne serije, a za film o Dioklecijanu, koji će snimati na ljeto, tekst uči na latinskom
POZIRAO NAM KAO INDIANA JONES
Dušan Bućan: Kreće snimanje 2. sezone Dnevnika velikog Perice, a čeka me i uloga na latinskom
Konji su velika ljubav i strast Dušana Bućana (47). Nismo stoga trebali pretjerano razmišljati gdje bismo ga fotografirali kao Indiana Jonesa. Ranč Cowboy u okolici Zagreba bio je idealan, a vidjeli smo to čim smo došli. Osmijeh i sjaj u očima kad je ugledao konje. A snimili smo ga kao njegova omiljena lika iz djetinjstva. Za ovu prigodu izabrali smo film "Indiana Jones i kraljevstvo kristalne lubanje". Presvlačio se Dušan, vitlao bičevima, ništa mu nije bilo teško. Samo da je u prirodi, blizu konja i životinja.
- Pa kao klinac sam sanjao da ću biti poput Indiane Jonesa, da ću otkrivati svijet i ljudima donositi nove spoznaje. Volim avanturiste - rekao nam je Bućan.
Vratili smo se u zbilju, a ona nije u Indiana Jonesu, trenutačno mu je u nekoliko projekata. Počeli smo s matičnom kućom, Hrvatskim narodnim kazalištem. Što spremate?
Pa uskoro ću početi raditi na predstavi 'Mjera za mjeru', to je Shakespeare, a u režiji Ivana Plazibata. Nismo još počeli s probama pa mi je teško nešto više reći, no uskoro će krećemo s probama pa ću znati više. Trebala bi to biti zadnja premijera Drame za ovu sezonu, 7. lipnja.
U HNK i dalje igrate kazališnu adaptaciju "Tko pjeva zlo ne misli". Glumite tamo legendarnog Franju Šafraneka,kojeg u filmu igra veliki Franjo Majetić. Premijera je bila 2017. godine. Približavate se stotoj izvedbi?
Da, mislim da ćemo ove sezone doći na brojku od 98. Zaista bih volio da igramo tu predstavu i sljedeće sezone, da dođemo do stotke jer je kazalište kad igramo i dalje dupkom puno. Igramo tu predstavu već stvarno dugo, šalim se da sam već i ostario uz nju, posjedio. Nedavno su nam u posjeti bila djeca iz domova, za nezbrinutu djecu, za one s poteškoćama... Teško je opisati to njihovo veselje nakon predstave i kad su se družili s nama. Takva je sreća na njihovim licima bila, pa grlili su nas. Čuo sam da su poslije pjevali neke pjesme, ponavljali neke rečenice iz predstave. Kad tako nešto doživiš, shvatiš da ovaj posao ima smisla. Meni bi bilo najveće zadovoljstvo kad bismo 'okruglu', stotu izvedbu odigramo baš za tu djecu.
Vezani ste uz Šafraneke i serijom "Dnevnik velikog Perice". Sprema se druga sezona, kakva će biti?
Uskoro bismo trebali početi snimati, a imat će šest nastavaka. Bit će nekih novih likova, pa i jedan koji uključuje i moj lik u seriji, Žnide. Uglavnom, dajemo likovima više prostora, a ima nekoliko paralelnih radnji koji se događaju. Nastoji se, naravno, održati duh iz prve sezone, nipošto ne bježimo od toga. U najmanju ruku trebamo ponoviti isti štimung. Ono što sam dosad vidio, čini mi se da bi druga sezona mogla biti i bolja. U prvoj smo potrošiti vrijeme da upoznamo likove, a sad idemo odmah u akciju. Samim time imamo više prostora za igru, zaplete, radnje, međusobne odnose. Kompleksnija će biti druga sezona.
Što Vam je donijela ova uloga?
Sigurno mi je donijela jedno novo iskustvo. Igrao sam tatu Franju u predstavi, koji dolazi u birtiju preko puta kuće, a vlasnik je u seriji moj tata. Taj sin od Žnidaršića mi je jako zanimljiv lik. A on mi je još donio da me na ulici ponekad ljudi zaustave, kažu da smo napravili dobru stvar, da su uživali. Meni je najljepše da smo uspjeli napraviti seriju koja okupljala mlade i stare, svi su se gledajući zajedno veselili. Očito smo napravili obiteljsku seriju, nema ih baš previše i to mi je jedan od ljepših uspjeha.
Nije Vam to jedino snimanje koje Vas očekuje, najavili ste još jedan veliki projekt?
Da, snimat ću film o caru Dioklecijanu. Glumim Pretorijanca, vojnika koji jaše. To će na ljeto biti nekoliko dana snimanja i veselim se tome. I da, glumim na latinskom.
I? Kako stojite s latinskim?
Ide, ide nekako. Ne znam što učim i govorim, ali učim.
U tjednu smo dodjele nagrade Oscar. Jeste li gledali, kako komentirate dobitnike?
Nisam gledao jer je to prekasno za mene, umoran sam od posla da bih tako dugo ostao budan. Drago mi je za 'Oppenheimera', mislim da je zaslužio, a i ta je tema interesantna. Tu je bio i 'Barbie', no mislim da je ovo u redu. Kod Oscara je problematika što je mjerilo uspjeha, što je vrijedno, prodaja ili sama kvaliteta. Dosta često oni tu balansiraju, nekad uspiju, a nekad ne. To je problematika, komercijalno i umjetnički vrijednost.
Pa što je po Vama važnije?
Ja volim balans. Ako moram pročitat 20 knjiga da shvatim kadar ili rečenicu, postavlja se pitanje za koga se radi to. Svako umjetničko djelo mora biti i edukacija, ali bi trebalo isto tako i pridobiti mase da bi ih obrazovala.
Kako se tu snalazi hrvatski film? Neki su skloni tvrditi da je "na klocnama"...
Ako govorimo o prodaji, onda nam najbolje prolaze komedije, teške drame baš i ne prolaze dobro. I čini mi se da se previše bavimo ozbiljnim temama, uvijek je neki mrak, nekakva tuga. Za početak bi možda bilo dobro se počnemo baviti i drugim temama, veselijim, da se malo opustimo.
Vidite li sebe u nekoj drugoj ulozi? Ne glumačkoj, nego možda redateljskoj?
Kao redatelj se vidim, ali ne u igranom filmu, zasad više dokumentarni. Ironija je to velika. Kad sam krenuo s glumom, o tome, o dokumentarcima, nisam ni razmišljao. U međuvremenu sam to okusio i jako mi je to privlačno. Iako, teme koje mene zanimaju nisu baš uobičajene.
Koje su to neuobičajene teme koje Vas zanimaju?
Ekstremno ljudsko ponašanje i razlozi zašto dolazi do toga. Dakle, koji je to kulturološki, koji ljudski faktori koji utječe na ponašanje. Do koje mjere društvo, religija, obrazovanje može utjecati na ponašanje. Kad bih mogao, bavio bih se takvim temama.
Nedavno smo Vas slušali, i gledali, na nastupu u jednom zagrebačkom klubu. Gostovali ste u programu Pozdrav Novom valu, otpjevali dvije pjesme. Odakle to?
To je samo neobičan splet okolnosti koji me jako veseli. Trenutačno radim s rock bendom 'Podzrav Novom valu', a tu su legende poput basista Marina Pelaića, koji je bio u Azri, Filmu, Haustoru, zvani 'barakuda', pa onda Saša Novak, bivši gitarist Psihomodo Popa, na bubnjevima je Rene Kutičić i šećer na kraju je gitara i glavni vokal Goran Šeler, s njim radim u HNK. Otud gostovanje s njima. Dečki rade godinama, ja sam uletio kao gost, ali mi je super, uživam s njima. Oni uredno imaju gaže i koncerte. Mene što mori u cijeloj priči je vrijeme, odnosno nedostatak vremen zbog svih snimanja i obaveza.
Kako Vam ide u rock verziji?
Super su mi ti nastupi pred publikom, pjevati rock, oduvijek samo to želio. Sviđa mi se taj adrenalin kad si na sceni. Gluma daje drugačiju vrstu uzbuđenja, kao i pjevanje. Da ne govorim o varijanti rock koncerata, to je specifična energija. Puna životne, jake energije, a to ne doživljavam dok glumim i to me jako privlači.
No, stilovi, poput uloga se isprepliću. I ove godine ćete nastupiti na Kajkavskim popevkama?
Hoću i baš se veselim. Tamo je nevjerojatno dobra i pozitivna energija. Jednom me pozvao Siniša Leopold, sad Željan Klašterka, imamo novu pjesmu. To je opet drugačije izražavanje, i od rocka i od glume.
Nastavimo u tom tonu. Kako napreduje album sa suprugom Sarom? Ona Vas i uči pjevanju, odnosno usavršava?
Da, njoj to super ide, stvarno zna. Mi radimo nešto svoje za gušt, to je jedna posebna priča, ali to je glazba nas dvoje, što nas veseli i zabavlja. Objavit ćemo to jednoga dana, ali malo pimplamo. Malo nam neke stvari pašu, pa malo ne pašu. Još je sve u fazi radova.
A kako je na ranču u Golinji, vašem osobnom ranču? Je li brojčano stanje tri konja, tri psa i četiri mačke?
Je, točno je. A čujte, tamo je super, ali morate to voljeti. Jer na zemlji i u kući, a pogotovo sa životinjama, uvijek ima nekog posla. Tu nema mira. No, tu je i supruga Sara pa se snalazimo. Odlazimo i u posjete našoj divljoj svinji Koroni, nju smo othranili, pronašli smo ju dok je mala. Sad mislim da opet čeka male. Ona je super, uvijek se veseli kad dođe, ali nama nije svejedno kad se netko tako veseo od nekih 150 kilograma zaleti na vas i želi malo igrati...
Ranč, snimanje Dnevnika velikog Perice, pa filma od Dioklecijanu... Čini se da je ljeto pred Vama s puno obaveza. Možete li provesti miran godišnji odmor ili ćete se, primjerice, u zadnji čas sa suprugom odlučiti odjahati na Krk?
Hahaha... Pa ne bih trebao. Mislim da imam stvarno puno posla i da ćemo napokon otići na normalan odmor. Iako, problem je što ja radim ono što volim. I onda ako se nečega sjetimo, možda nekakav putopis opet, tko zna. No, trebamo Sara i ja vremena za sebe, pravog odmora pa se nadam da će tako ovog ljeta i biti.
Sprema li se opet kakva egzotična destinacija? Bili ste kod Indijanaca u Americi, na Aljasci lovio tuljane sa starosjediocima, u Aziji igrao ragbi na konjima s Kirgistancima, u Africi plivao s kitovima i delfinima...
Volio bih u Južnu Ameriku, tamo nisam bio i volio bih vidjeti život Gaučosa, kako to izgleda u Argentini. Iako, Afrika mi je neiscrpan izvor, volio bih ponovno ići tamo. Snimao bih, radio putopise, obradio život tih ljudi, ali to vrlo vjerojatno neće biti ove godine. Uz najbolju volju, nemam vremena, nije mi saveznik.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
