Dunja iz Smogovaca se udala za autora serije: 'Bio je čudan'

Višnja Babić (56) kao gimnazijalka čitala je “Smogovce” i pomislila kako autor sjajnog djela mora biti duhovit čovjek. Nije tad pomislila da će glumiti Dunju u istoimenoj kultnoj seriji, a da će taj duhoviti autor, Hrvoje Hitrec (75), postati njezin suprug...

Koliko god vezana uz “Smogovce”, smatra da joj uloga Dunje nije obilježila karijeru.

- Ne bih rekla da me obilježila, ali da me ljudi po njoj najviše pamte, istina. I kad godinama nije bilo repriza, prepoznavali su me kao Dunju. Budimo realni, takva se serija ni dotad ni poslije nije pojavila kod nas - kaže Višnja.

U ulogu se mogla uživiti jer je i sama rođena u Zagrebu pa joj sve to nije bilo toliko strano. Kaže da joj je djetinjstvo bilo “klasično” za to doba.

- U ovim godinama rado se sjećam samo lijepih stvari, igranja na ulici, sanjkanja i vožnje biciklom sa svojim dvjema sestrama i prijateljima, sjećam se izleta, životinja koje je moja sestra dovlačila u kuću, mirisa bakine hrane, pravih zima i ljetovanja na Ugljanu. Stalno smo bili vani i stalno se događalo nešto novo. A najviše se sjećam te slobode, što smo se mogli svugdje igrati, onoga što naša djeca ne poznaju - prisjetila se Višnja.

Bila je odlična učenica uvijek zaokupljena s više stvari kojima se bavila. Počela je glumiti u osnovnoj školi. Već je tad znala da se glumom želi baviti cijeli život.

Učila da je ne bude sram

- Uz razne druge, bila sam i u dramskoj grupi pa su mi rekli da na školskim priredbama svi počnu slušati kad ja govorim. Tad sam još nešto romantičnije zamišljala svoj budući poziv, ali to je bio početak ljubavi prema glumi - rekla je.

Ni danas joj nije jasno kako je u djetinjstvu sve stigla, s obzirom na to da je, osim dramske, išla i na literarnu grupu, satove gitare i flaute, plesala i bavila se sportom, karateom, kung fu-om i jahanjem. Ne baš sve istodobno...

- I sama se pitam kako sam sve stigla. Kad se samo sjetim što sam tad sve radila, a još sam se i puno družila s prijateljicama te imala razne hobije, a nisam imala auto. Mislim da je tad dan dulje trajao, ljeto nikako da prođe, a od Božića do Božića sporo su prolazili mjeseci. Uopće to ne mogu ni sebi objasniti i danas mislim da je tu neka prijevara s vremenom, prebrzo prolazi - rekla je Višnja.

U školi je bila odlična učenica, a razlog je - sram.

- Bilo me je sram da ne znam ono što me u školi pitaju. Moj se sin tome smije, ali bilo je tako. Puno sam čitala. Naši su profesori imali autoritet i tražili su znanje. Da ne govorim da su roditelji očekivali da dobro učim jer to radim za sebe i nije mi padalo na pamet da ne poslušam - kaže Višnja.

Voljeli su se družiti

Tinejdžersko doba bilo je vrlo zanimljivo, kaže. Družila se s prijateljima i uvijek su imali neki “program”, ali najbitnije im je svima bilo da budu zajedno.

- U to vrijeme smo puno izlazili na koncerte, izložbe, u muzeje i kazališta, išli smo u kina, posjećivali prijatelje, išli na klizanje i bavili se sportovima, a tu je bila i glazbena škola, tulumi, prvi odlasci na pizzu... Doma smo imali samo televizor, a za svu zabavu i druženja morali smo se sami pobrinuti. I zato se stalno nešto događalo i stalno smo upoznavali razne ljude. Postojale su mnoge danas zaboravljene igre i zabave, a osnova je svima bila ista – druženje uživo - dodala je.

“Smogovce” je obožavala, a onda je dobila ulogu Dunje u tim toliko obožavanim “Smogovcima”. Bilo je naporno, ali istodobno i zabavno. Veza Dunje i Mazala (igrao ga je Damir Šaban) bila je jedna od najljepših u seriji.

- Snimanje ‘Smogovaca’ pamtim kao ljepše razdoblje u karijeri. Ne kažem da nije bilo teško, ali ekipa je bila dobra, voljeli smo te likove i seriju pa smo uživali kad god je bilo prilike. Zadnji ciklus bio mi je nešto teži jer sam u seriji imala i pravog sina Frana, koji je glumio Mazalovo i Dunjino dijete, a ne volim baš miješati privatno i profesionalno. Ali kako sam ga još dojila, bilo je logično da tu ulogu preuzme on, a ne neko tuđe dijete - rekla je Višnja.

“Smogovci” su joj pod ruku došli dok je Višnja bila gimnazijalka, a nije ni slutila što će joj sve donijeti. Kaže da ih je jako voljela jer joj se svidio taj humor i stil pisanja. Pomislila je da je to napisao duhovit čovjek. Nekoliko godina kasnije upoznala je tog čovjeka i malo se razočarala.

- Bio mi je čudan, šutljiv i gunđav te uopće nije odgovarao slici koju sam stvorila o piscu. A doista sam voljela njegove knjige. Poslije se pokazalo da zapravo jest onakav kakvog sam zamislila. Pa sam se udala za njega - pojednostavila je Višnja.

I sin Fran glumio u Smogovcima

Dunja i Mazalo bili su najpoznatiji par ‘Smogovaca’ i u seriji su dobili dijete. Glumio ga je Višnjin i Hrvojev sin Fran, kojeg je tad još dojila.

- Logično da je Fran dobio ulogu, a ne neko tuđe dijete - rekla je Višnja.

Suprug je i dalje nasmijava

Početnu suspregnutost i “ukočenost” Hrvoje je nešto kasnije “ispravio”. Kaže da ih danas taj njegov specifičan humor izvlači iz teških situacija.

- Meni je to jedna od najvažnijih stvari u našem životu - nema tako loše situacije, a da je Hrvoje neće ublažiti svojim osebujnim humorom. Zbog svega mi je obiteljski život, moram priznati, odličan. I meni je to malo čudno, ali je tako - otkrila nam je Višnja.

Sa suprugom se prije nekoliko godina preselila “na selo” u okolici Samobora. Priznaje da u zadnje vrijeme zbog brojnih obaveza sve više vremena provodi u gradu i to joj nije baš drago, pa kad god stigne i obaveze joj dopuštaju, “skoči” na grunt i uživa u prirodi.

- U zadnje vrijeme, nažalost, živim kao svi u gradu. Predivan vrt i okolicu jedva da i vidim, rijetko sam doma, a i onda nešto radim u kući. Ali Hrvoje radi u vrtu kao da je za to plaćen, pa imamo svoje voće i povrće, koje onda preradim u zimnicu. Dugo smo već tu pa je oko kuće sve krasno zeleno, sva stabla koja smo posadili velika su i zaklanjaju nas. Još uživamo što smo tu i što se nekako odvojimo od buke i gužve - rekla je Višnja.

Već je rekla da joj je najljepši period života vezan uz “Smogovce”, a to se “poklapa” s rođenjem sina Frana. Najteži je vezan uz posao, odnosno ravnateljstvo Kazališta trešnja.

Skladan brak

Višnja obožava čitati knjige supruga Hrvoja Hitreca jer je najbolje umiruju.

Težak život ravnatelja

- Najljepše razdoblje bilo je od rođenja sina pa sve dok nije krenuo u školu, a najteže početak ravnateljstva. Jesam jaka, ali se sad čudim kako sam ostala normalna, vesela i optimistična nakon toga - kaže Višnja.

Gluma joj je puno draža od ravnateljstva koje obnaša. Kaže da je biti ravnatelj, blago rečeno, nezahvalna funkcija. Za razliku od glume koju obožava.

- Gluma je lijep, plemenit posao, iako zna biti težak. Ali ako te na mjesto ravnatelja nije dovela želja da izigravaš Tahija i napuniš džepove, nego želiš biti odgovoran i vuče te ljubav prema kazalištu kome si na čelu, a ne kompleksi, sebeljublje i korist, onda je apsolutno samoubilački. Pogotovo što ne možeš sve što želiš i misliš da treba, jer odluka o tome ne ovisi o tebi. Moraš preživjeti i ne snižavati kriterije, a kako to često ovisi o novcu, moraš naći način pomiriti te suprotnosti i pri tome ne prijeći granice vlastitog morala. A i da ne završiš u ludnici. Jer pokazalo se da su razne narodne poslovice vrlo točne - objašnjava.

Smatra da bi se u Hrvatskoj pod hitno trebao promijeniti odnos prema kazalištu i kulturi.

- Ako se nastavi ovaj trend podcjenjivanja kulture i nedostatka novca, loše nam se piše.