Pjevačica tvrdi da Eurosong nije ono što je nekada bio. Natjecatelji su, kaže, izazvani da se bave prezentacijom, a najmanje pjesmom. To nije njezin prostor. U njezino vrijeme sva su promišljanja išla prema pjesmi
Doris Dragović: 'U moje vrijeme bavili smo se pjesmom, a danas se drže spektakla i njime bave'
Pjevačica Doris Dragović (60) gotovo nikada ne priča o privatnom životu, ali sada je ipak odlučila otkriti barem djelić. Progovorila je o Eurosongu, karijeri, mladosti te ostalim dosad nepoznatim detaljima iz svoga života.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Eurosong nije ono što je bio. U moje vrijeme bavili smo se pjesmom i sva promišljanja usmjeravali prema njoj. Samim time bio je to pravi izazov za pjevača. Danas Eurosong u fokusu prvenstveno drži spektakl i isključivo se njime bavi. Natjecatelji su stoga izazvani da se bave prezentacijom, čega je pjesma postala samo dio, a to nije moj prostor - rekla je Doris za Story.hr.
Njezin poseban dragulj je, kaže Dragović, Albina, ali ne sumnja ni u ovogodišnju pobjednicu Dore.
- Ovogodišnja pobjednica Dore, Mia Dimšić, dokazana je umjetnica i vjerujem u nju bez obzira na bilo kakve plasmane na Eurosongu. Mia, želim ti dobar glas i mirno more - izjavila je Doris.
Uvijek je više voljela čuti, tvrdi, konstruktivnu kritiku nego pohvalu.
- Kada sam bila dijete mama me učila: “Ćerce, nije važno što ti je reka, nego tko ti je reka.” Od čovjeka do čovjeka razlikuje se upućena riječ. I to je cijela mudrost. O tome uvijek vodim računa svjesna da je onaj koji upućuje kritiku samo jedan. U slobodi biramo platformu s koje polazimo, bilo dobro ili loše - prisjetila se te nadodala kako kritika ima zadatak nešto popraviti ili poboljšati, ukazati na grešku ili nedostatak.
- To je moguće samo u dobru, u poštovanju i ljubavi. Takvoj sam kritici uvijek hrlila u želji da budem bolja. Bila mi je važna jer me stvarala i gradila tijekom godina. Danas ne bih bila ista da nije bilo meni važnih ljudi s voljom i strpljenjem za mene. Njima sam do neba zahvalna - poručila je.
Tek sada primjećuje koliko je u mladosti bila nestrpljiva te smatra kako strpljenje i sreća dolaze iz poštovanja prema sebi, ali i prema drugima. Starenje ne doživljava kao gubitak, nego kao sakupljanje emocija i događaja. Ipak, jako joj nedostaju ljudi kojih više nema.
- Strašni izvještaji o broju umrlih su me kidali, jer sam zamišljala njihovu muku u samoći i tugu njihovih bližnjih. S druge strane, gledam kako oholost i sebičnost padaju na koljena pred mikrobom toliko malešnim da ga tek sa specijalnim mikroskopom možemo vidjeti. Ali treba ići dalje, budno čuvati mir u sebi - izjavila je.