Domenica o karijeri, obitelji, ali i ljubavi: 'Ivan i ja baš uživamo, ne opterećujemo se brakom...'

Veloluška pjevačica Domenica Žuvela (31) polako ali sigurno gradi glazbenu karijeru. Prošlog vikenda na Melodijama Jadrana predstavila je novu pjesmu 'Navij na najjače'. A na najjače će ovog ljeta slušati globalnu pop zvijezdu Taylor Swift, koju je poželjela utjeloviti za naslovnicu Cafea. U velikom razgovoru Dalmatinka nam je pričala o svojoj obitelji, tajanstvenom dečku, odnosu s Huljićima i čuvenom koncertu u zagrebačkoj Areni 2030.

Tko su prvi ljudi kojima pustite demo snimke? Slušate li njihove savjete ili ste tvrdoglavi i uporni?

Uglavnom pustim najbližim prijateljima i obitelji, ali tek kad sam uvjerena da se neće puno mijenjati od finala, tako da tu nema prostora za velike promjene. Nekad sam im puštala i u ranijoj fazi nastajanja, ali u većini slučajeva se nešto promijeni. Hana je uglavnom ta kojoj volim podijeliti svoje nedoumice i pitati je za savjet, a zna mi često uletjeti u studio na snimanju i dati savjet, pogotovo kad je u pitanju izvođenje, način pjevanja ili sitnica koja mi promakne u tom trenu.

Bude li vas strah da vaša publika neće prihvatiti nove pjesme, čitate li komentare?

Svaka nova pjesma donosi mi novi spektar emocija, najviše uzbuđenje i iščekivanje da nešto na čemu radimo mjesecima napokon ugleda svjetlo dana i samim time počne svoj put. Nisam opterećena time kako će je publika prihvatiti, iako je prirodno da želiš pozitivne reakcije. Vodim se uglavnom time ako ja osjećam povezanost s pjesmom i uživam u izvođenju, publika će to osjetiti. Što se tiče komentara, čitam ih isključivo i samo na svojim društvenim mrežama jer volim čuti povratne informacije, bilo da su pozitivne ili negativne.

'Navij na najjače' još je jedna pjesma iz glazbene radionice obitelji Huljić. Jeste li sudjelovali u nastanku pjesme? Jeste li nekad odbili pjesmu ili tražili veće izmjene?

Nekoliko puta se jednostavno nisam pronašla u pjesmi ili u tekstu pa sam tražila novi. Naravno da mi je u tom trenutku bilo teško to izgovoriti na glas, ali s druge strane, mislim da je jako bitno da stojim iza toga što pjevam. S vremenskim odmakom možda neke pjesme sad ni ne bih snimila da mogu vratiti vrijeme, a opet smatram da su me i one naučile nečemu i da je sve s nekim razlogom.

RASPRIČALA SE Domenica je otkrila: 'Dečko i ja imamo sličan pogled na život. Hana? Ona je prva koju zovem'

Da nije bilo obitelji Huljić, nikad se ne biste usudili zakoračiti na scenu. Koliko ste im danas zahvalni što su izvukli ono najbolje iz vas i prijavili vas 2017. na Splitski festival?

Nikad nisam sanjala biti pjevačica, nekako sam se više vidjela u pedagoškoj grani glazbe, bez njih se sigurno ne bih upustila u to i možda bih propustila sve ovo što sam dobila nakon nastupa na Splitskom festivalu. Ne mogu biti zahvalnija na ovoj prilici koju sam dobila jer stvarno mislim da imam najljepši posao na svijetu u kojemu možeš puno napredovati, puno toga naučiti, ali najljepše od svega, upoznavati i uveseljavati ljude.

Za Tončija ste jednom rekli: 'Nisam se usudila pjevati ispred njega, nisam ni glas mogla izustiti'. Je li vas bilo strah njega prije nego što ste se upoznali?

Oduvijek sam imala strahopoštovanje prema njemu, prvo zbog njegova lika i djela, a ako ćemo iskreno, i dan-danas mi je teško pjevati ispred njega (smijeh).

Prepoznatljivi ste po svom 'dalmatinskom pečatu'. Je li teško ostati svoj u vrijeme hiperprodukcije? Biste li se okušali u trapu i sličnim žanrovima?

Ušla sam u ovaj svijet prilično naivno i bez previše očekivanja, pa mislim da su mi se baš i zato dogodile u početku velike stvari. Nisam razmišljala ni o čemu nego samo da budem svoja, što mi je omogućilo da izgradim svoj put i jako brzo sam dobila glazbeni identitet. U vrijeme hiperprodukcije i brzih promjena u glazbenoj industriji ostati svoj može biti veliki izazov, pogotovo u moru glazbenih trendova koji se stalno mijenjaju. Svaki put je težak na svoj način, ali sigurna sam da je autentičnost upravo ključna za dugoročan uspjeh u bilo kojem poslu, a pogotovo ovom javnom. S druge strane, svi se mi mijenjamo kao ljudi, rastemo i naravno da ponekad trebamo pomicati svoje granice, prihvaćati nove ideje i definitivno izlaziti češće iz zone komfora. To je prirodan dio rasta i razvoja kao umjetnika. Pop kao žanr je jako širok pojam i mislim da unutar njega mogu još puno toga pokazati te otkriti što možda ni ne znam da mogu. Želim eksperimentirati sa zvukom i polako se odmaknuti od onog što sam radila dosad jer smatram da kao izvođač moram napredovati u tom smislu, ali ne baš do granice trapa.

Od dueta s Damirom Kedžom prošlo je nekoliko godina. Imate li želju snimiti pjesmu s još nekim?

Pjesma je presudna, kao i energija. Stvarno želim snimiti duet jer, pogotovo nakon Kedže, mislim da u tom kreativnom procesu stvarno puno toga dobiješ i mislim da bi bilo lijepo da češće radimo tako suradnje, ali nadam se. Potrudit ću se u sljedećih godinu dana ostvariti neki duet...

'SVE ĆE BITI KAKO TREBA' Prije dvije godine Domenica je najavila koncert u Areni 2030.: 'Ne brine me prodaja karata...'

Prije solo karijere snimali ste demo snimke za brojne izvođače, Grašu, Rozgu, Danijelu, Joleta, Mineu... Pamtite li neke anegdote s njima?

Daleko najzabavnija snimanja su bila za Madre Badessu jer je posebno kad se spoje dalmatinsko 'ludilo' i toliko ljudi. Mogu reći da sam najviše uživala u tome jer je to nešto što je meni stvarno blisko i što volim privatno slušati.

Koje pjesme vi 'navijete na najjače'?

Imam playlistu recimo dok se vozim, pa za party, za podizanje raspoloženja... Razne playliste koje su, kad idem analizirati uopće te pjesme, rekla bih da je stvarno nespojivo da jedna osoba može slušati nešto toliko različito. Mogu reći da najviše slušam domaću glazbu devedesetih. Pod broj jedan je Oliver, nakon njega Stavros. A s druge strane, ima niz izvođača na kojima sam odrasla, od Magazina do Vesne Pisarović, a odmalena pratim i talijansku scenu.

Za Cafe ste poželjeli pozirati kao Taylor Swift? Idete i na njezin koncert...

Kad smo dogovarali naslovnicu i koga bih mogla utjeloviti, malo sam se namučila pa sam potražila pomoć od prijatelja (smijeh). Htjela sam biti netko tko je meni u blizak, a opet da imamo neke različitosti. I kad mi je prijateljica rekla Taylor Swift, začudila sam se kako mi ona odmah nije pala na pamet. Ona je trenutačno možda i najpopularnija, rasprodala je cijeli svijet, i ja sam jedna od tih koja je kupila kartu i koja ide na njezin koncert u Beč. Trudila sam se ne gledati snimke s koncerta na TikToku zato što imam osjećaj da ljudi žele podijeliti sve s tobom, a ja zapravo želim imati moment iznenađenja. Kad je izašao njezin dokumentarac s koncerta, nisam htjela pogledati. Mislim da je puno bolje kad dođeš tamo i iznenadiš se svime.

Vas tek čekaju veliki koncerti, posebno onaj u Areni 2030. Bacite li nekad pogled koliko se karata prodalo?

Uopće se ne opterećujem time. Kad sam si dala zadatak da ću napraviti plakate, bukirati Arenu i pustiti karte, nisam razmišljala o tome hoće li ljudi pokupovati sve. Zadala sam si dugoročni cilj da radim na pjesmama, da budem prisutna i da sporim korakom dođem do rezultata. Sretna sam što postoje ljudi koji su me u startu podržali s kupnjom karte i tako podržali moju ideju i plan. Mislim da trenutačno nisam u poziciji da mogu reći da ću rasprodati sad, ali s druge strane, vjerujem da će sve biti onako kako treba biti i da je zapravo priča oko Arene pogled u bolju budućnost.

Dolazite iz glazbene obitelji, a ljubav prema glazbi prenijela vam je majka.

Mama je cijeli život pjevala u bendovima, mislim da sam od nje i dobila prvi doticaj s pop glazbom. Moje odrastanje na otoku je bilo u vrijeme dok su se još kupovale kasete i CD-ovi. Glazba nije bila toliko dostupna kao danas pa sam se morala snalaziti, posuđivala bih CD-ove od prijateljice... Preslušala bih pjesme sto puta u danu, zapisivala tekstove, učila melodije i to sam radila s mamom dok je ona učila te stihove. Puno puta sam rekla da neke pjesme nikad nisam čula u originalnoj verziji nego u maminoj.

Otkud ideja za tetovažu Chopina?

Ako moram izdvojiti jedno razdoblje u glazbi koje jako volim, bio bi to romantizam, pogotovo slavenskih zemalja. Volim tu sentimentalnost, liričnost i jednostavnost u melodiji. Chopin mi je sigurno među omiljenim skladateljima upravo iz tih razloga. Njegova skladba 'Fantaisie-Impromptu' je zapravo prva skladba koju sam čula kada sam prvi put ušla u hodnik glazbene škole. Tad nisam znala niti naziv djela niti ime skladatelja, ali znam da sam često ostajala dulje u školi kako bih mogla slušati upravo tu skladbu u izvedbi mog profesora Aljoše. Kad sam maturirala u srednjoj školi, izabrala sam Chopina i njegov opus za rad te na kraju odlučila tetovirati nekoliko taktova na ruku kao posjetnik na ta vremena. Imala sam periode kad sam poželjela biti slikovnica i cijela se istetovirati, ali drago mi je da sam ipak ostala samo na jednoj.

Vela Luka je jedna od prvih asocijacija kad vas netko spomene. Po čemu pamtite odrastanje na otoku?

Za mene je djetinjstvo na otoku bilo nezaboravno i bezbrižno. Najviše ga pamtim po odrastanju u velikoj zajednici u kojoj se stalno nešto događalo, nikad nam nije bilo dosadno. S rođacima i prijateljima provela bih pola dana u igri na ulici. Ponekad mi se čini da je tad sve bilo sporije, mirnije i kvalitetnije. Odrastanje na otoku ima stvarno velikih prednosti i mislim da me to svakako obilježilo - pogotovo jer se Korčula i smatra jednim od najmuzikalnijih otoka za koji definitivno smatram da je utjecao na moj glazbeni put.

Srednju umjetničku školu završili ste u Dubrovniku. Po čemu pamtite to razdoblje?

Nije mi bilo baš lako tako rano otići u novu sredinu, pogotovo u tim godinama, iako sam sebe smatrala oduvijek odgovornom, ali srećom tu je bio Ženski đački dom, koji mi je bio veliki oslonac i potpora u svemu jer nakon cjelodnevnih obveza u školi navečer bi me uvijek dočekao topli obrok i druženje s curama. Kad znaš da to radiš za viši cilj, onda to nije teško. Toliko volim cijeli period srednje škole da je to jedino razdoblje u koje bih se rado vratila.

Kasnije ste upisali Akademiju u Splitu i tad ste upoznali, možemo reći, životnu prijateljicu Hanu Huljić. Karakterno ste vrlo slične?

Velika želja mi je bila studirati u Splitu, oduvijek sam se vidjela u tom gradu pa sam sretna da mi se to ostvarilo i da mi je više od 14 godina kao dom. Hana i ja smo se upoznale na Akademiji, kroz predavanja smo imale zajedničke predmete. Mislim da prijateljstvo ni ne mora bit određeno karakterima, iako bih i sama rekla da smo vrlo slične, barem kad je u pitanju način razmišljanja i odgoj. Ona mi je poput sestre, s kojom dijelim svaki svoj trenutak i sretna sam što imam takvo prijateljstvo u svom životu koje bih poželjela svima.

RAZGOVOR S PJEVAČICOM Domenica za 24sata progovorila o dečku i trudnoći Hane Huljić: 'Sretna sam zbog nje i Graše...'

Kao glazbena pedagoginja prije estrade maštali ste otvoriti glazbeni vrtić, a neko vrijeme ste čak i radili u jednom. Radite li i dalje i stoji li i dalje plan da otvorite svoj?

Trenutačno ne razmišljam o pedagogiji i povratku, iako je to bila moja velika ljubav i bila sam uvjerena da je to moj životni put. Sad sam si zadala nove ciljeve, ali nikad ne reci nikad. Veselim se svemu što mi život donosi i možda mi se ta davna želja u nekoj budućnosti i ostvari.

Vezu s dečkom Ivanom uspješno krijete podalje od očiju javnosti. Više od deset godina dio je vašeg puta, kao i vi njegova. Koliko vam znači njegova svakodnevna potpora?

Prilično sam sretna što imam uz sebe takvu osobu koja me podržava u svakom smislu, motivira da budem bolja osoba, a uz sve apsolutno ima razumijevanja. Drago mi je što radimo u skroz različitim poslovima, iako se on ne razumije u moj posao niti ja u njegov - a opet smo jedno drugome najveća podrška!

Oko čega se najčešće porječkate?

Mi smo onaj par koji je sam po sebi jako temperamentan, ali koji sve rješava i kaže odmah sve bez zadrške. Mislim da se porječkamo jedino u situaciji kad Ivan zakasni na ručak, odnosno ja mu prigovaram (smijeh).

Planirate li korak dalje u vezi?

Nikad nisam bila opterećena onim što društvo nameće pod 'normalno' i nekako uživamo u životu. Bitno mi je da se i dalje pratimo u svemu i da imamo iste poglede na budućnost, s papirom ili bez.