Rast nove platforme Netflixa, koja je pristala financirati film, i prihvatljiva tehnologija kojom je Scorsese mogao “pomladiti” glumce pomogli su da “Irishman” ipak ugleda svjetlo dana i zaradi vrhunske kritike
Dobri momci znaju kako farbati kuće, a smiješe im se i Oscari
Možemo samo sanjati kako bi izgledali specijalni efekti koje bi napravio Antun Vrdoljak za “Generala” da je imao budžet od 175 milijuna dolara, kakvim je raspolagao Martin Scorsese za svog “Irishmana”. Ta dva redatelja veterana u istoj su godini izbacili dva epa, među kojima se nalaze opipljive razlike, ali i koji imaju nekoliko zajedničkih dodirnih točaka. Oba filma bave se višedesetljetnim praćenjem života stvarnih ličnosti i zbog tako složene naracije bilo je potrebno posegnuti za specijalnim efektima kako bi glumci, tumačeći likove u različitim razdobljima njihova života, izgledali maksimalno uvjerljivo.
Dok je Vrdoljak upotrijebio “old-school” tehniku facijalne ekspresije (pa tako Rene Bitorajac, koji glumi vojvođanskog legionara, izgleda isto u svim razdobljima života), Scorsese se odlučio za malo drukčiji i skuplji pristup: računalno je “pomladio” Roberta DeNira, Joea Pescija i Ala Pacina kako bi uvjerljivo portretirali američke gangstere i sindikaliste. Tu, naravno, svaka dodirna točka “Generala” i “Irishmana”, na Vrdoljakovu žalost, prestaje.
Scorseseov film temeljen je na knjizi “I heard you paint houses” (“painting houses”, odnosno bojenje kuća, šifra je za likvidaciju jer se krv rasprši po zidovima) Charlesa Brandta koja opisuje memoare Franka Sheerana, mafijaškog ubojice koji je, prije smrti 2003. godine priznao da je ubio čuvenog američkog sindikalnog vođu Jimmyja Hoffu početkom sedamdesetih. Sheeranov burni život opčinio je DeNira i Scorsesea, ali nijedan veliki studio nije htio financirati 3,5-satni ep.
No rast nove platforme Netflixa, koja je pristala financirati film, i prihvatljiva tehnologija kojom je mogao “pomladiti” glumce pomogli su da “Irishman” ipak ugleda svjetlo dana. DeNiro i Scorsese su nagovorili starog pajdaša Joea Pescija (zajedno su snimili “Razjarenog bika”, “Dobre momke” i “Casino”) da se vrati iz glumačke mirovine te nagovorili Ala Pacina na prvu suradnju sa Scorseseom. Ljubitelji Scorseseovih ranijih gangsterskih epova moraju biti spremni na to da “Irishman” nije takav film. Nema tu glamura i ekstravagantnog života u bogatstvu stečenim na nezakonit način.
Frank Sheeran (DeNiro) veteran je američke vojske u Drugom svjetskom ratu, u kojem je ubijao zarobljenike jer je to bila njegova dužnost. Uzdržava obitelj radeći kao vozač kamiona, ali istodobno vara poslodavce na dostavama mesa. Na sudu upoznaje odvjetnika (Ray Romano), koji ga spaja s rođakom Russellom Bufalinom (Joe Pesci). Bufalino i Frank brzo nađu zajednički jezik jer Frank nema problema s hladnokrvnim egzekucijama. Kako bi u gangsterskom žargonu rekli - “it is what it is”. Frankova pouzdanost dovodi ga do pozicije tjelohranitelja Jimmyja Hoffe (Al Pacino). Hoffa je moćni sindikalni vođa, jedan od najutjecajnijih ljudi u Americi koji novcem iz sindikata financira mafijaške legalne poslove. Hoffa je, međutim, tašt i neslomljiv - sindikat smatra svojim vlasništvom i u trenutku kada završi iza rešetaka zbog malverzacija počinje gubiti kontrolu nad najbližim suradnicima koji Bufalinu i ekipi nude povoljnije kreditiranje. Frank Sheeran se tada nađe u raskoraku između Hoffe i Bufalina...
Scorseseov film je sporo i detaljno djelo, koje zahtijeva koncentraciju, ali uloženo vrijeme se potpuno isplati. Iako je bilo prijedloga da Netflix čitav film pretvori u trodijelnu seriju, Scorsese se tome oštro usprotivio.
- Poanta filma je akumulacija detalja. Učinak je mnogo moćniji ako se sve pogleda u komadu. Obožavam serije, u njima imate mogućnosti razvijati likove i zaplete, ali ovo nije priča koju želim ispričati na taj način - objasnio je.
Scorseseov veliki uspjeh je to što su veliki glumci zablistali punim sjajem. DeNiro je napokon snimio film dostojan njegove karijere, nakon godina pojavljivanja u sporednim ili potpuno bizarnim ulogama (“Dirty Grandpa”). U “Ircu” je to onaj stari dobri DeNiro. Al Pacino je standardno ekstrovertan, ali Hoffin karakter je bio točno takav. Joe Pesci je, pak, priča za sebe. Pravi lisac je Joe Pesci, potpuna suprotnost histeričnom liku kakvog je glumio u prethodnim Scorseseovim filmovima “Smrtonosnom oružju” ili u “Sam u kući”. A opet, jasno je da je takav, miran, tih i povučen, opasan ko sam vrag.
Na pragu njihovih 80-ih godina i Scorseseu i njegovoj trojici veterana (uz njih se pojavljuje i legendarni Harvey Keitel) smiješi se lijepa budućnost na dodjeli Oscara.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...