Dean Šoša o Trećem programu i obitelji: 'Nisam uspio prenijeti djeci ljubav prema filmovima...'

Po struci komparatist književnosti i povjesničar, po srcu filmski kritičar. I beskrajni zaljubljenik u filmove. On je Dean Šoša (48). Tata-mata Trećeg programa HRT-a. Neki mu laskaju i TV spasitelj. Mi ćemo se složiti. Već 12 godina mudro bira filmske poslastice, klasike, rijetko ili nikad emitirane, osluškujući želje vjerne publike. A subotnja večer nezamisliva je filmofilima bez njegove sad već kultne emisije "Posebni dodaci".

BINDŽAJ I STRIMAJ Pregled godine: Bilo je nekoliko odličnih novih serija. Vrijedi ih pogledati ako još uvijek niste!

Prije svega sve najbolje vam želim u 2024.! Je li bio filmski ulazak u Novu?

Hvala puno, sve najbolje i vama! Novu godinu sam dočekao uz glazbu, hranu i piće u krugu prijatelja koje toliko volim da skoro nikad ne razgovaramo o filmovima niti ih zajedno gledamo, osobito ne na Staru godinu! Nekako mi se čini neprimjerenim ući u Novu godinu uz filmove. To je kao da automehaničar čitavu godinu popravlja tuđe automobile i onda na Staru godinu, u ponoć, krene mijenjati lamelu ili akumulator na svom autu.

Kakve nas filmske poslastice očekuju na Trećem?

Čeka nas jako puno zanimljivih stvari. S malim zakašnjenjem ove godine odajemo počast preminulom genijalcu Jean-Paulu Belmondu golemim ciklusom filmova. Smrti su naša specijalnost. Prikazat ćemo i veliki ciklus o pokojnom francuskom geniju Bertrandu Tavernieru. Srijedom nastavljamo s retrospektivom Woodyja Allena. Nakon više desetljeća emitirat ćemo ciklus Sergeja Paradžanova i još mnogo toga...

Vaša emisija "Posebni dodaci" svima je prirasla srcu. Šesnaest joj je godina tek! Kako birate filmove? Koliko imate odriješene ruke u odabiru?

Ruke su nam odriješene u onoj mjeri u kojoj uspijemo odriješiti novčanik! Osnovni kriterij odabira je kvaliteta filmova, a nakon toga vrijeme koje je prošlo od posljednjeg emitiranja. Pokušavamo ne emitirati uvijek iste klasike, pronalaziti na tržištu filmove koji dugo nisu bili dostupni. Tu je i kriterij raznolikosti - trudimo se emitirati filmove sa svih kontinenata, iz što je moguće više zemalja... Uz objektivne postoje i krajnje subjektivni kriteriji. Recimo, zbog kolege Živorada Tomića moramo najmanje jedanput na godinu napraviti emisiju o Johnu Fordu...

Što ste nam pripremili za ovu godinu?

Joj svašta! Od najnovijih filmova do crno-bijele i nijeme klasike. Premalo smo se bavili španjolskim filmom iz vremena prije Pedra Almodóvara pa ćemo nekoliko emisija početkom godine posvetiti krpanju tih rupa. U veljači u 'Posebnim dodacima' najavljujemo cikluse Davida Lyncha i Sergeja Paradžanova. Bit ćemo, kao i uvijek, i jako ozbiljni i neozbiljni, pa tako mogu, s velikim zadovoljstvom, najaviti emisiju o Chucku Norrisu, ali i odličan intervju s braćom Dardenne, koji je snimila urednica 'Posebnih dodataka' Nataša Vukas Stanojkovski u Liegeu.

Da možete, kojeg biste glumca pozvali u goste i zašto?

Da mogu, pozvao bih u goste Brada Pitta, tako da malo njegove uspješnosti i ljepote prijeđe na mene! Ali ne mogu, pa će umjesto gospodina Pitta početkom ožujka o njegovu opusu, uz filmove 'Rijeka sjećanja' i 'Kalifornia', razgovarati vjerojatno Živorad Tomić, Višnja Pentić i moja malenkost...

Prije 12 godina bili ste jedan od inicijatora pokretanja Trećeg programa i njegov prvi urednik. Sad kad pogledate unatrag, koliko ste zadovoljni postignutim?

Trenutačno sam najzadovoljniji time da danas imam 12 kilograma manje no što sam imao u doba pokretanja HTV3. Gledajući u kom pravcu ide svijet, sretan sam i da svi mi koji smo pokretali HTV3 nismo 2016. završili u nekom logoru za preodgoj. Sve se drugo nekako može izdurati!

Na koju ste emisiju na Trećem najponosniji?

Ponosan sam na sve emisije koje smo pokrenuli. Nijedna nije pokrenuta jednostavno, bilo da je riječ o našim produkcijama ili emisijama koje smo otkupljivali na javnim pozivima. Sve moje najdraže emisije uglavnom su davno ukinute. Ali jedna je, nekim čudom, još opstala i na nju sam osobito ponosan. To je 'Šahovski komentar'. Ne samo da je opstala nego je šah sve popularniji, a velemajstor Janković sve zanimljiviji i uvjerljiviji.

Udarili ste te 2012. temelje Trećem programu. Tad ste rekli da želite vratiti pred televizor ljude koji ne gledaju TV... Jeste li uspjeli u tom naumu?

Mi smo tad samo željeli da javna i komercijalne televizije ne izgledaju sto posto jednako. Htjeli smo da oni koji vole film, povijest, šah, filozofiju ili poeziju dobiju pravo na komadić medijskog prostora, jednako kao što su ga i tad i sad u neograničenom obimu dobivali ljubitelji nogometa, 'Big Brothera' ili cajki. Nerijetko se uistinu događalo da netko kaže 'zbog Trećeg sam ponovno počeo gledati televiziju', no tek bih tad bio na stotinu muka jer mi se ipak nekako čini da bi ljudi sve drugo trebali raditi prije gledanja televizije!

Bili ste prilično pesimistični kad ste izjavili da ne biste imali ništa protiv da sve televizije ove sekunde propadnu...

Ne bih imao ništa protiv jer bi televizije trebale biti zadnja opcija za provođenje vremena. Ljudi bi trebali trčati, hodati, jesti, piti, voditi ljubav, društveno se angažirati... umjesto da gledaju na televiziji kako netko drugi živi njihov život. U tom smislu ne bih imao ništa protiv da sve televizije svijeta ove sekunde propadnu. Ali nadam se, nekako, da će javna ipak propasti zadnja. Kakvi god da jesmo, gdje biste drugdje mogli gledati 'Betonske spavače', 'Sretne gradove', 'Što je klasik' i 'Šahovski komentar' ili, pak, slušati 'Povijest četvrtkom' i koncerte klasične glazbe?!

Prepoznaju li vas na ulici? Imaju li filmskih želja?

Često sretnem ljude koji gledaju 'Posebne dodatke' i najviše me veseli da brojni naši gledatelji o filmovima znaju više od nas. Ne biste vjerovali koliko diljem Hrvatske ima filmofila i koliko toga ljudi znaju o filmovima. Puno je i filmskih želja, nastojimo ih ispuniti kad god to možemo.

Kino ili televizor?

Nažalost, televizor.

Kad ste zadnji put bili u kinu? Što ste gledali?

Nažalost, u kinu sam prošle godine bio sramotno malo - brojkom i slovima jednom (1). Neobičnim i vrlo lijepim spletom okolnosti ljetos sam u kinu gledao 'Oppenheimera'. Nažalost, filmove uglavnom gledam na kraju dana, na sve manjim ekranima, kad sve druge obveze napokon nestanu.

Top 5 najboljih filmova svih vremena?

Uf, nemoguće pitanje. Možda bih uspio izdvojiti 105 najboljih, ali pet mi je totalno nemoguće! Samo ih Hawks ima najmanje deset, a gdje su svi drugi genijalci...

A top 5 serija?

E to mi je malo lakše. 'Žica' ('The Wire') na prva dva mjesta jer je toliko bolja od svega što je ikad snimljeno da se mora ostaviti značajniji razmak! Od trećeg do sedmog mjesta bih poredao 'Gruntovčane', 'Obitelj Soprano', 'Dekalog', 'Kuda idu divlje svinje' i 'Malo misto'.

NAJPOPULARNIJI U HRVATSKOJ Ove filmove i serije Hrvati su najviše 'guglali' prošle godine: Je li i vaš favorit među njima?

Koji film/seriju uvijek možete gledati?

He he, imam ozbiljan problem zaboravljanja svega živoga, tako da svaki dobar film mogu gledati svake godine iznova i čuditi mu se kao da ga vidim prvi put!

Sjećate li se prvog filma koji ste kao dijete gledali a da vas je silno fascinirao?

I to sam zaboravio!

A prvog odlaska u kino?

U kina me počeo voditi moj pokojni tata, otprilike negdje od prvog osnovne. Živjeli smo na Knežiji, potom na Staglišću, tako da nam je najbliži bio Triglav. Pamtim kina kao vrlo pristupačna mjesta do kojih se nisi morao penjati stotinama pokretnih stepenica. Jedino sam, zapravo, tad volio ići u kino. U mojoj tinejdžerskoj dobi kina su manje-više u Zagrebu propala, a kad su kasnije uskrsnula u obliku multiplexa, više im se nisam imao volje vraćati.

Jeste li ljubav prema filmovima prenijeli i na vašu djecu?

Djeci evo zadnjih tjedana nisam uspio prenijeti ni gripu, a kamoli ljubav prema filmu! Ali znao sam ih nekoć, dok im nije bilo neugodno biti s roditeljima, odvući u kino. Srećom, u zadnje vrijeme sve više sami gledaju odlične filmove i do njih dolaze samostalno. Možda je i bolje tako nego da osjećaju nekakvu kućnu filmsku prisilu.

Vaš čest gost u "Posebnim dodacima", a naš u Cafeu, redatelj i filmski kritičar Živorad Tomić, otkrio mi je da ste veliki radoholičar. Odmarate li se ikad?

A čujte, imao bih više vremena za odmor da se taj vaš Tomić rodio 20 godina kasnije i nije morao već pobjeći u penziju! Sve nas je manje na televiziji, ali valjda ćemo nekako i mi preostali uspjeti premostiti ovo kratko vrijeme koje nas dijeli do famozne propasti linearnih medija, koju nam svi stalno proriču.

Scenarist ste i koautor dokumentarca "Pula povjerljivo" o povijesti filmskog festivala u Puli, kao i filmova "Artavangrad", "Kako je Vojtjeh tražio istinu", "Tokyo Light" i "Asobi". "Skrivate" li u ladici kakav scenarij kao Živorad Tomić?

Redatelj svih tih dokumentaraca Tomislav Mršić i ja nedavno smo snimili pilot epizodu dokumentarnog serijala 'Grob u tuđini' o nesretnim i tajanstvenim smrtima naših velikana koji su skončali u tuđini. Ako prvo izdanje, o smrti Janka Polića Kamova, bude dobro, možda uspijemo realizirati čitav serijal...