Danas je teško zamisliti kakav bi svijet bio bez Walta Disneya

Otac je američke animirane čarolije i bio je vječni dječak koji se u vrtu igrao vlakićima, ali život Waltera Eliasa Walta Disneya bio je sve ali nikako bajka. Iako je za života bio omiljen u javnosti, njegovo privatno kraljevstvo nije bilo najsretnije mjesto na svijetu. Mogul zabavne industrije bio je opterećen glađu za uspjehom i imao je mračnu stranu beskrupuloznog poduzetnika koji je prisvajao radove svojih animatora te prokazivao FBI-ju suradnike kao “proklete komunjare”. Rodio se 1901. kao peto dijete u siromašnoj obitelji Flore i Eliasa Disneya u Chicagu, koji je već tad bio sinonim za organizirani kriminal, unatoč tome što su ga Al Capone i njegovi gangsteri postavili na kartu zločinačke prijestolnice tek 20 godina poslije. Waltov otac bio je “težak” i nezadovoljan čovjek. Zlostavljao je cijelu obitelj i mučili su se da bi preživjeli.

- Sve nevolje koje sam iskusio kao dijete samo su me očvrsnule. Ljudi to ne shvaćaju, ali udarci koje život zadaje najbolja su škola koja se može pohađati - izjavio je svojedobno Walt u intervjuu.

Disneyevoj obitelji sreća se nakratko osmijehnula kad je Eliasov brat kupio farmu u Marcelineu u Missouriju i pozvao ih da ondje žive. Tamo je budući pionir i inovator u svijetu animacije razvio ljubav prema crtanju i, prema legendi, zaradio prvi novac. Susjed, umirovljeni liječnik Doc Sherwood, platio mu je da nariše njegova konja Ruperta.

Već kao klinac zarađivao je od prodaje bombona i novina

Osim prema crtanju, Walt se, zbog pruge Atchison, Topeka - Santa Fe, koja je prolazila kroz njegov gradić, a i zbog ujaka, koji je bio vlakovođa, zaljubio i u vlakove. Poslijepodneva je provodio s uhom na tračnici, osluškujući kako se vlak približava, a onda bi razdragano trčao mami i pričao kakav je model lokomotive taj dan vidio. Iako je oca gledao sa strahom, Walt je uvijek isticao kako ga je on naučio redu, radu i disciplini, tako da je već kao klinac zarađivao raznoseći novine i prodajući bombone. Kao dijete zavolio je i film i vodvilj, koji je tih godina bio izrazito popularan u SAD-u. Satirični teatar koji pršti komičarskom strašću, užitkom igre, poticajnom glazbom, pokretom, slikom, riječju i razigranom bezbrižnošću dojmio se mladog Walta, koji se godinama kasnije u svojim crtićima koristio šaljivim monolozima i prizorima iz vodviljskih predstava u kojima je kao dijete uživao. Kako se život na farmi nije pokazao baš financijski uspješnim, Waltova obitelj vratila se u Chicago, gdje se mališan od novca koji je sam zarađivao upisao na noćni tečaj crtanja i paralelno je za srednjoškolske novine radio domoljubne stripove. Zbog ljubavi prema domovini sa 16 godina napustio je školu ne bi li se prijavio u vojsku, ali bio je suviše mlad da se bori s američkim trupama u Prvom svjetskom ratu, pa su ga odbili. Stoga je lažirao rodni list i završio u Crvenom križu u Francuskoj vozeći ambulantna kola. Walta su vojnici upamtili kao simpatičnog mladića koji ih je uveseljavao mnoštvom stripova, kojima je napunio ambulantno vozilo, kao i neobičnom “kamuflažom” kojom je ukrasio oronulo vozilo koje je ostavljalo dojam kao da će se raspasti.

Umjesto uobičajenih zagasitih tonova, koji služe za skrivanje od neprijatelja, Walt je kamion prekrio šarenim crtežima. Na njegovu sreću, nije se vucarao po prvim borbenim linijama, gdje bi bio laka meta Nijemcima, jer je u Francusku otišao tek nekoliko mjeseci nakon završetka rata. Nakon povratka iz Francuske otišao je u Kansas City, gdje je njegov stariji brat Roy radio u banci. Roy mu je preko poznanika sredio posao u Pesmen-Rubin Art studiju, gdje je radio reklame za novine i časopise.

Zaljubio se u djevojku koja mu je bojila crteže

Tamo je upoznao Ubbea Iwerksa, s kojim je osnovao Iwerks-Disney Commercial Artists, što je kratko trajalo jer nisu imali iskustva. To ga nije pokolebalo, pa je osnovao novu tvrtku, u koju je zaposlio i mladu Lillian Bounds, koja je isprva bojila celuloid, s vremenom mu je postala tajnica, a 1925. i supruga. Za Disneya se pričalo da je šovinist koji je gajio predrasude prema ženama. Koliko u tome ima istine, teško je reći, ali činjenica je da je isključivo zapošljavao muškarce u odjeljenju koje se bavilo crtanjem, a žene su mogle raditi na poslovima bojenja, i to samo do 30 godina starosti - poslije su dobivale otkaz jer je Walt smatrao da će u tim godinama zatrudnjeti, a on im nije imao namjeru plaćati rodiljni dopust. S druge strane, Lillian, koja je s njim provela 41 godinu u braku, nikad nije spomenula da ju je ikad gledao drukčije jer je žena.

- Walt je bio džentlmen koji se prema djevojkama odnosio s poštovanjem. Svaka minuta provedena s tim čovjekom predstavljala mi je veselje - rekla je Lillian, koja je, osim što mu je bila najveća podrška, zaslužna za ime jednog od njegovih najpopularnijih likova. Poznanstvo s Iwerksom pokazalo se presudnim za Waltovu karijeru. Nakon nekoliko uspješnih crtića, poput “Oswalda, sretnog zeca” 1927., uslijedio je 1928. “Ludi avion”, u kojem se prvi put pojavljuje najpoznatiji miš svih vremena - Miki Maus. “Ideja za Mikija javila se odjednom, na povratku kući iz New Yorka”, govorio je Walt, premda je Mikijev otac zapravo Iwerks. Miš se u početku zvao Mortimer, animirao ga je Iwerks, a Waltova supruga Lillian ime je promijenila u Mickey. Prema legendi, Mortimer ili Mickey bio je miš koji je živio u uredima tvrtke, a Walt se prema njemu odnosio kao prema kućnom ljubimcu.

- Niti jednu ženu nisam volio kao što sam volio Mikija - našalio se jedanput Walt. Njegova ljubav prema simpatičnom glodavcu možda objašnjava mržnju koju je imao prema mačkama, kojima su miševi omiljena hrana. Za Mikija, kojem je sve do 1946. posuđivao glas, dobio je 1932. Oscara, a to je bio samo jedan od 48 Oscara i 7 Emmyja koje je dobio u 43 godine karijere. Miki nije donio slavu samo svom autoru nego je bio zaslužan i za pokretanje posrnule ekonomije. Naime, ‘30. su bile gadne godine u Americi s rekordnom nezaposlenošću, ali Disney je bio izuzetak u tom teškom vremenu u kojem je sve propadalo jer je imao dobar nos kad je riječ o novcu.

Što je postajao slavniji, sve je više krio privatnost

Disney je došao na ideju od Mikija Mausa napraviti franšizu (do početka ‘40-ih snimio je oko 120 crtića). Americi, koja je ludjela za avanturama simpatičnog miša, počeo je prodavati radioaparate, odjeću... Sve na što se mogao staviti Mikijev lik. U Engleskoj se čak prodavala marmelada pod imenom Miki Maus. Godine 1934. četiri različita izdavača prodala 2,4 milijuna Mikijevih knjiga. Mali miš je tako pokrenuo posrnulu američku ekonomiju, natjerao ljude da troše i kupuju. Nakon Mikija nastali su Paško Patak, Šiljo i ekipa. U međuvremenu Disney je postajao sve slavniji, no privatnost je držao dalje od očiju javnosti. U to vrijeme najveća mu je želja bila nakon suprugina spontanog pobačaja postati otac. Godine 1933. dobili su Diane (op. a. zbog koje je 1955. sagradio Disneyland), a samo godinu dana kasnije posvojili su djevojčicu Sharon. Disney nije bio tipičan mogul. Umjesto da se druži s ondašnjim zvijezdama, radije je uživao s obitelji.

- Walt se grozio tih ljudi, a djelomično i oni njega. Uvijek je pričao o svojim poslovnim planovima i, ako niste bili spremni sudjelovati u toj raspravi, on bi vas odmah prekrižio kao sugovornika - rekla je Lillian. Unatoč bogatstvu i uspjehu koji je postigao, Disney je bio željan izazova. Počeo je razmišljati o dugometražnim crtićima i odlučio je ekranizirati “Snjeguljicu”, prilikom čega ga je konkurencija pokušala uništiti, ali nije se dao.

- Cijeli život sam se borio protiv konkurencije i, da nema ljudi koji me žele omesti, ne bih funkcionirao - rekao je.

Grižnja savjesti zbog majčine smrti pratila ga je cijeli život

Premijera Snjeguljice bila je 1937., a film je postigao uspjeh. Ipak, Waltu je to bio najgori period u životu. Nakon uspjeha “Snjeguljice” Walt je roditeljima kupio vilu u Hollywoodu. Samo mjesec dana nakon toga majka mu je umrla jer je kuća bila aljkavo sagrađena. Iz cijevi je curio plin, koji ju je usmrtio. Walta je to dotuklo i okrivljavao je sebe za njenu smrt sve dok i sam nije preminuo 1966., deset dana nakon 65. rođendana, od infarkta. Osim slaba srca bolovao je od raka pluća, koji je dobio jer je pušio goleme količine cigareta. Kakvi god se mitovi pričali o njemu, istina je na kraju samo jedna, a to je da je teško zamisliti kako bi svijet izgledao da jedan od njegovih najvećih sanjara nije ustrajao u svojoj želji da uveseljava ljude.

Holivudski glamur jako ga je živcirao

Omiljena zabava bila mu je uživanje s obitelji na ranču u Kaliforniji. Walt je obožavao životinje, a uz miševe, konji su mu bili posebno dragi. S djecom je često odlazio i u Disneyland (desno). Za razliku od holivudske kreme, nije posjećivao mondena mjesta osim kad je morao, kao što je to bio slučaj 1966. kad je u New Yorku dobio jednu od svojih mnogobrojnih nagrada. Tad se družio s divom Sophijom Loren. Iako je često bio okružen ljepoticama, nije bio ženskar. Bio je vjeran supruzi. 

Optuživali su ga da je fašist i simpatizer nacističkog režima

Prema izvorima nekih povjesničara, Walt se družio s fašistom Benitom Mussolinijem, koji je bio obožavatelj njegova Paška Patka. Nikad sa sigurnošću nije utvrđeno o čemu su pričali kad je Disney 1934. posjetio Rim, ali taj posjet talijanskoj prijestolnici pokrenuo je lavinu nagađanja kako Walt simpatizira diktatore. U prilog mu nije išlo ni što je u Americi ugostio filmašicu Leni Riefenstahl, koja je snimila dokumentarac “Trijumf volje”, u kojem veliča Hitlera. S druge strane, nacisti su mrzili Mikija Mausa. Smatrali su da štetočina poput miša ne može biti simpatična te su ga proglasili još jednim židovskim planom za trovanje mladeži. Walt je bio napadan i da je antisemit, što je apsurdno jer su većina njegovih crtača bili Židovi.