Čkalja nije htio ni čuti za Pavla Vuisića, uvijek su se svađali...

Ovo nije remake starih ‘Kamiondžija’ niti nastavak te serije. Nema ni Paje ni Jareta. Uostalom, Pavle Vuisić i Miodrag Petrović Čkalja su na izuzetan i upečatljiv način donijeli te likove, pa bi bilo besmisleno da ih igraju drugi glumci, rekao je redatelj Filip Čolović.

U novim nastavcima kultnih “Kamiondžija”, koji su se prošli tjedan počeli snimati, glavne uloge, Baje i Žiće, igraju Nenad Jezdić (47) i Tihomir Stanić (59). Prilika je to da se prisjetimo i velikana, Paje i Jareta. Od smrti Miodraga Petrovića Čkalje prošlo je 17 godina, a Pavle Vuisić napustio nas je prije 32 godine. Čkalja je, nažalost, umro zaboravljen, gotovo gladan. Riječi koje je izgovorio pred smrt i danas odzvanjaju u glavama mnogih filmaša.

- Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Ali znači mi da naša djeca žive normalno. Da sam u Americi i da sam primio nagradu za životno djelo, zahvalio bih se prvo, ženi, pa djeci, pa punici, zatim producentu i redatelju. Ali ovdje se zahvaljujem prvo svom šefu trgovine što mi ponekad odvoji mirovinsku kost, pa susjedi u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod tezge, pa mom poštaru koji mi uvijek sa zakašnjenjem donese mirovinu. Hvala, državo, pustili ste me da u starosti glođem kosti - rekao je slomljeni glumac 2002. kad je primao nagradu za životno djelo “Car Konstantin”, samo godinu dana prije nego što je umro.

Snimio je više od 90 filmova, no to što je bio priznat i voljeni glumac nije bilo dovoljno da kraj života dočeka s osmijehom na licu. Ni druga legenda, Pavle Vuisić, nije bio bolje sreće. Veliki glumac često je pisao o smrti, kao da ju je jedva čekao, kao da joj se nadao.

Nije htio da na njegov pogreb dođe bilo tko osim njegove supruge Mirjane, a u oporuci je napisao kako želi da se njegova smrt javnosti priopći tri dana nakon sprovoda.

- Poštovala sam njegovu želju i nisam objavila osmrtnicu. Na pogrebu nije bilo nikog, samo ja i svećenik. Nisam mu ni rekla tko je pokojnik, samo da se zove Pavle - rekla je Mirjana Vuisić.

Iako doajen jugoslavenskoga glumišta nije bio vjernik, njegova udovica svećenika je pozvala iz inata. Baš kako je njezin suprug i proveo veći dio života, inateći se svima i svačemu. Pavle je bio osobenjak posebne vrste. Redatelje je izluđivao jer nikad nije izgovarao tekst kako je napisan.

Njih dvojica su kao Paja i Jare slovili za najkarizmatičniji, najuigraniji i najvoljeniji par s malih ekrana. Serija i film “Kamiondžije” obilježili su cijelu epohu ondašnje televizije.

Međutim, na setu je bilo drukčije od onog što se vidjelo na ekranu. Pavle Vuisić i Čkalja su se, čim bi se kamere ugase, dobro posvađali.

Čkalja je glumio, čak i preglumljivao, a Pavle je zbog toga u sebi ključao. Predbacivao mu je da je štreber koji radi sve što mu drugi kažu. Nije imao volje ni živaca pratiti Čkalju pa je izmišljao replike. Na to je, pak, Čkalja ludio pa bi se njih dvojica posvađala.

Kad je produkcija desetak godina nakon serije i filma “Kamiondžije” željela snimiti nastavak “Kamiondžije opet voze”, Pavle za to nije htio ni čuti. Prvu sezonu je prihvatio samo da pokaže razliku među njima dvojicom, ali drugi put za Vuisića to nije dolazilo u obzir.

- Uvjeravali su ga godinu dana. Kako sam ja tad željela graditi imanje, koje se i njemu svidjelo, premjerio je plac, izračunao koliko će koštati ograda i tražio honorar od 110.000 ondašnjih dinara. Producenti su poludjeli jer je maksimalni honorar za glavne glumce tada bio 12.000 i nije bilo zakonske mogućnosti da mu daju više. Samo je odmahnuo rukom i otišao sa sastanka. Onda su pronašli način da naprave videokasete koje će se prodavati gastarbajterima i osigurali mu traženi novac - prisjetila se Mirjana Vuisić.

Pavle je tad tražio da se i Čkalji mora podići honorar barem na 50.000. Tek kad su i na to pristali, snimljeni su novi nastavci “Kamiondžije opet voze”.