Bulić: Nisam ulazila u brak, ali nemam ni otpor prema njemu

Glumica i redateljica Senka Bulić (53) promovira film 'Svinjari' redatelja Ivana Livakovića (34), u kojem ima ulogu bolničarke. Uspješno vodi i svoje kazalište Hotel Bulić, a ljubav je našla u glazbeniku Damiru Josipoviću (35).

S bubnjarom benda Bonobo Kid zbližila se na svojoj predstavi 'Dream of Life' o životu glazbenice Patti Smith, u kojoj je ona glumila naslovnu ulogu a Damir svirao.
Kako biste nam opisali svoju ulogu u filmu 'Svinjari'? Igram bolničarku. Jednog iz galerije likova koje Livaković koristi za ironiziranje naše medijske stvarnosti, načina funkcioniranja potrošačkog društva, očekivanja i kriterija njegovih konzumenata. Urnebesan je u kritici dominantnog društvenog modela, željom za što više medijskih senzacija. Iako je često teško nadmašiti pretjerivanja koja realno doživljavamo.

Film zovu najuvrnutijim hrvatskim filmom ikad. Što je za vas uvrnuto u samoj radnji filma?

Ivan ima specifičan autorski rukopis. Sviđa mi se njegova redateljska neobuzdanost, maštovitost, ironijski odmak. Radila sam s njim i na seriji za mlade ‘Nemoj nikome reći’, u kojoj se isto na vrlo specifičan način bavi dilemama i problemima tinejdžera.

Kako su prolaznici reagirali kad ste na zagrebačkom Cvjetnom trgu s kolegama iz filma imali “krvavi” performans sa svinjskim odojkom?

Koristili smo jednu od mogućnosti promocije filma, neuobičajenu u nas, ali mislim da smo uspjeli skrenuti pažnju. Prolaznici su različito reagirali. Prizor im se vjerojatno nije uklapao u subotnju ideju špice. Znatiželja je prevladala, nije bilo negativnih komentara. Najava je sugerirala gledateljima kakav tip estetike i provokacije mogu očekivati.

Kad ste uopće shvatili da se želite baviti glumom?

Vrlo rano sam se odlučila za glumu. Bila sam članica dječjega kazališta Titovi mornari u Splitu. Nisam nikad imala dilemu u vezi tog izbora. Išla sam u srednju umjetničku školu u Splitu, tad mi je uz glumu strast bila i kiparstvo. Prve uloge sam ostvarila u Splitu s velikim glumcima i režiserima. Igrala sam uloge u ‘Vješticama iz Salema’, ‘Belcantu’, ‘Ljubav i Država’, ‘Trojanskog rata neće biti’... od Abigail do Kasandre, igrala sam i visoki pučki repertoar s Ivicom Vidovićem, Zvonkom Lepetićem, Borisom Dvornikom, Josipom Gendom, Darom Vukić, Zdravkom Krstulović.

Je li vam kao glumici neugodno skidati se na sceni i biti prisna s kolegama?


To je nužno ako izlazi iz materijala na kojem radite. Golo tijelo ne treba skrivati, ono može biti istinito jednako kao i tekst. Često se skidanje na sceni doživljava kao banalna dosjetka, a da se ne razumije kontekst u kojem se skidanje događa. Potrebno je razumjeti razloge, a ne jeftino moralizirati kad je golo tijelo u pitanju. Golotinja i dalje izaziva sablazan, a to više govori o nekom javnom lažnom moralu nego o potrebi ljudi na sceni da provociraju. Važno je da glumac voli svoje tijelo, da koristi sve mogućnosti koje uloga otvara.

Kako sad, s odmakom, gledate na vaše smjenjivanje s mjesta ravnateljice kazališta Scena Gorica zbog politike?

Vrlo brzo su se stvorile nove prilike. Žao mi je, naravno, da se ta scena nije razvijala na način na koji sam predlagala, ali to je zatvoreno poglavlje za mene. Nije mi žao što sam u tom periodu radila kao producentica. Bilo mi je zanimljivo stvarati uvjete da se u jednom prostoru događa ambiciozno kazalište koje je percipirano kao novo, propulzivno, zanimljivo umjetničko mjesto. Sretnija sam zbog ostvarenih produkcija u tom periodu nego zbog propuštenih prilika.

Od 2000. uspješno vodite svoje nezavisno kazalište Hotel Bulić. Kakvi su vam trenutačni planovi?

Radim na novoj predstavi i dogovaram gostovanja dosadašnjih produkcija. Trenutačno imam dosta obaveza u vezi s kazalištem Hotel Bulić. Radimo na povećanju broja produkcija, pokušavamo pronaći nove izvore financiranja jer nezavisna scena ne pruža komociju kakva je osigurana u institucionalnim angažmanima. Planiramo ljetna gostovanja na festivalima. Predstavu ‘Lampedusa Beach’ s Ninom Violić igrat ćemo na Riječkim ljetnim noćima, Splitskom ljetu, Zadru snova... Radim i ‘Potjeha’, novu dječju produkciju, s Lukom Nižetićem. Pripremam i novu predstavu ‘Nora’ po tekstu ‘Kuća lutaka’ Henrika Ibsena. Zanima me na koji će način taj tekst, koji je zbog svoje teme bio skandalozan, funkcionirati u novim društvenim okolnostima.

Čime se bavite u slobodno vrijeme, kad nađete vremena za sebe? Koji su vam hobiji, strasti... a da su nevezani uz scenu?

Volim čitati. Gledam i serije, ima izvrsnih TV produkcija. Uvijek sam u dilemama u vezi izbora sporta, voljela bih da sam odlučnija u tome. Mnogo vremena provodim i na društvenim mrežama. Sviđa mi se ta vrsta povezanosti s meni zanimljivim ljudima.

Na predstavi 'Dream od Life' upoznali ste sadašnjeg partnera Damira. Čime vas je privukao i naposljetku osvojio?

Dogodila se velika povezanost. Jednostavno su se poklopile okolnosti, nisam ništa planirala vezano uz odnose. Zato sam sretna da su se stvari odvijale spontano. Zajedno smo već neko vrijeme, ugodno nam je i uživamo u svakom provedenom trenutku.

Kako vi i Damir najradije provodite vrijeme kad ste zajedno? Kojim zanimacijama se zabavljate?

Provodimo mnogo vremena zajedno, često i izvan Zagreba. Izlazimo u kino i kazalište. Pokušavamo što više pratiti produkciju naših kolega, odlaziti na koncerte. Volimo neobavezna, spontana druženja s prijateljima. Kave u gradu…

Kako sad gledate na brak i biste li ikad stali pred matičara?

Nisam sklona čvrsto se određivati prema tim pitanjima. Nisam do sada ulazila u brak. Ne zbog uvjerenja da bi to bio pogrešan izbor nego se naprosto okolnosti nisu tako posložile. Nemam otpor prema instituciji braka. Nisam, s druge strane, sklona svoj životni stil predstavljati kao standard.

Godinama imate odličnu liniju. Bavite li se nekim aktivnostima, sportom, ili su za to zaslužni dobri dalmatinski geni?

Mislim da je to kombinacija dobrih gena i prijašnjih intenzivnih sportskih aktivnosti. Bavila sam se raznim sportovima, od skokova u vodu do skijanja. Formu održavam i šetnjom te fitnessom. Zbog prirode posla morala sam biti u formi. U suvremenom kazalištu fizička forma je osobito važna jer su zahtjevi izvedbe često fizički iscrpljujući, pa je nužna stvarno dobra kondicija.

Kakvi ste bili kao dijete? Dobri i poslušni ili ste svojim roditeljima zadavali glavobolje?

Bila sam vrlo sramežljivo dijete. Stoga je sad iznenađujuće da sam završila u javnom poslu i glumački izložena. Svoje djetinjstvo pamtim kao sretno. Split je tad bio potpuno druge atmosfere, a mnogi su mi ljudi, iz tih dječjih druženja, kasnije postali kolege na umjetničkoj sceni. Zanimljivo mi je prisjetiti se svih tih ljudi iz ranijih faza života, kad nismo mogli predvidjeti da ćemo završiti u ovim poslovima.

Na što vam nije nikad žao potrošiti novac? Imate li neke ženske fetiše poput dobre odjeće i modnih dodataka?


Volim potrošiti novac na hranu, putovanja, kvalitetnu kozmetiku. Voljela bih da imam manje ograničenja što se financija tiče jer bih si rado ugađala. S novcem sam opreznija nego prije jer su potpuno drukčije i neizvjesnije prilike.

Koji su vaši idući poslovni planovi i ciljevi? Što si želite u budućnosti?


Imam planove sa svojom umjetničkom organizacijom. Htjela bih poboljšati produkcijske uvjete, povećati broj predstava i stvoriti repertoar koji ćemo moći intenzivnije igrati i u Zagrebu i na gostovanjima. Također postavljam autore koji kod nas nisu često izvođeni. Drago mi je da se takve inicijative događaju na nezavisnoj sceni. Igram i u nekoliko predstava (‘Dama s kamelijama’, ‘Dream of Life’, ‘Egzorcist’, ‘Thelma&Louise’…), a pripremam se i za gostovanja te nove projekte. Poželim da uvijek imam više opcija i želju za stvaranjem jer je upravo to za mene idealna motivirajuća situacija.