Jedan od najvećih glumaca starije garde i prvi zagrebački gradonačelnik Boris Buzančić cijeli život proživio je skromno, a gledamo ga subotom u seriji ‘Zlatni mladić’ na HRT-u
NOSTALGIJA
Boris Buzančić je upisao glumu da spasi živu glavu nakon rata
Na glumački studij Boris Buzančić se upisao jer je nakon Drugoga svjetskog rata to bio jedini studij za koji se nije trebala završiti srednja škola.
Proslavljenoga glumca trenutačno gledamo u seriji “Zlatni mladić” na HRT-u. Snimio ju je 1970., a tada je već iza sebe imao čak 37 snimljenih filmova. Buzančić je slučajno postao glumac - da spasi živu glavu. Upisujući Akademiju, nije mogao ni slutiti da će biti jedna od najvećih legendi hrvatskoga glumišta.
Rodio se 1929. godine u Bjelovaru, u obitelji žandara koji je nakon proglašenja NDH postao oružnik i 1942. bio ubijen. To očevo stradanje u pogrešnoj uniformi pratilo je čitavu obitelj kao neizbrisiv usud.
Odrastao je u Bjelovaru, kod majčinih roditelja. Nakon što mu i je majka 1945. umrla od bolesti u partizanskom zarobljeništvu, mladi Buzančić ostao je bez ikakva egzistencijalnog uporišta. Živio je s tetkama, a zajedno su ih 1945. ukrcali na vlak smrti. Boris je morao u toalet, a kako su stražari negdje otišli, skočio je na vagone susjednih vlakova i u jednom od njih obavio nuždu. Kad se vratio i vidio da stražara još nema, rekao je tetkama neka siđu da pobjegnu. Poslušale su ga, iako su se bojale, i tako se spasile. Zbog oca su ga nekoliko puta izbacivali iz škole.
- Moj tata nije bio ustaša nego nastavnik u žandarmerijskoj školi u Branimirovoj, a poslije je u NDH to bilo oružništvo - branio ga je Boris dok je bio živ.
No zbog toga su ga dvaput izbacili iz škole i obilježili žigom moralno-političke nepodobnosti. Prvi put u 7. razredu. “Optužnicu” je u velikoj dvorani u koju su doveli svu djecu bez roditelja iz partizanskog doma da viču što im je rečeno: “Van s njim, kroz prozor s njim!”, čitao šef razreda Peter. Drugi put su ga izbacili iz srednje Fiskulturne škole u Zagrebu. Šef škole tražio je iz Bjelovara njegove karakteristike, a one su bile katastrofalne: da ga prati UDBA, da je u najbližem rodu s ustašama...
Poslije je otišao u Rijeku i zaposlio se u brodarskoj tvrtki, ali je također morao bježati kad su i od tamo tražili papire. Gdje god bi se Buzančić skrasio, vrlo brzo morao je bježati, sve dok mu jedan prijatelj nije rekao da se u Zagrebu otvara neka akademija.
- Nabavio sam tekst predstave ‘Kralj Betajnove’ i s njim ispod ruke krenuo za Zagreb. S nekoliko dinara koje mi je dala baka uzeo sam jeftinu sobu na vrhu hotela Dubrovnik - govorio je Buzančić, koji je položio je prijamni i s prvom generacijom studenata upisao Akademiju, koju je tek osnovao pokojni Branko Gavella.
- I tu su se trebali provjeravati papiri, međutim, tajnica Akademije Ružica Milun, inače partizanski prvoborac, bila je iz Sinja, odakle je i moja pokojna žena Katja, s kojom sam tada hodao. Njih su se dvije jako dobro znale i ona mi je sve sredila, tako da sam dobio indeks i otad me nitko više nije dirao - govorio je Buzančić.
Već na drugoj godini Akademije snimio je film” Ciguli Miguli”, tako da je postalo nezgodno upirati javno prstom u njega ili mu nešto učiniti na žao jer bi za to odmah svi saznali.
- Od prvog honorara kupio sam ženi kilogram čokoladnih pralina, plastičnu torbicu i cipele, a igrao sam jednu od glavnih uloga. Nakon šestomjesečnog snimanja ‘Užičke republike’, također sam se morao natezati da mi plate i druga tri mjeseca snimanja, ali sam kupio gliser od četiri metra - rekao je Buzančić.
Dugogodišnjom djevojkom Katjom oženio se 1957. Iste godine dobili su kćer Anu, a 1963. im se rodio sin Ivan.
- Već se rodila naša kći kad smo supruga i ja još bili podstanari u maloj sobici bez zahoda. Čak sam razmišljao o tome da odemo živjeti u Češku. Poslije sam dobio rješenje za ‘dvosobni komforni stan od 36 kvadrata’ u Folnegovićevom naselju pa smo se mijenjali s jednim milicajcem za malo veći stan na Srednjacima - prisjetio se Buzančić.
Tek prije mirovine, nakon 40 godina rada, došao je na red za stan. I nije ga dobio u vlasništvo nego na korištenje. Borisa Buzančića 1990. su izabrali kao prvoga gradonačelnika Zagreba u samostalnoj Hrvatskoj. Tri godine poslije ušao je u Hrvatski sabor, no krajem 90-ih povukao se iz politike i vratio glumi. Iza sebe je ostavio golem umjetnički opus. Umro je 2014., na isti dan kad i njegova kolegica i dugogodišnja prijateljica, glumica Ana Karić.
Legenda
Ostavio nas je 2014., i to na isti dan kad i njegova kolegica i prijateljica Ana Karić. Iza sebe je ostavio golem opus
Talentiran
Film ‘Ciguli Miguli’ snimio je kao student druge godine Akademije, a nakon toga uslijedilo je mnoštvo kvalitetnih filmova i serija
Gradonačelnik
Otvorio je 1992. svečanu akademiju u povodu 750. godišnjice Zlatne bule. U publici je bio i Franjo Tuđman
Mirovina
Na red da dobije stan na korištenje došao je pred mirovinom, nakon 40 godina rada u kazalištu, i živio u Vrbanima
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
