Marlon Brando 3. travnja proslavio bi 100. rođendan, a ulogom u filmu 'Tramvaj zvan čežnja' postavio je nove standarde u Hollywoodu. Takav način glume nikad prije nije bio viđen
Bio je kum vrhunske glume, no 'zločesti dečko' umalo je završio kopajući kanale radi ponašanja
Da nisam postao glumac, bio bih prevarant i sigurno bih završio u zatvoru, svojedobno je rekao Marlon Brando. Pamtimo ga kao legendarnog Corleonea u 'Kumu', kao i junaka filma 'Tramvaj zvan čežnja' a njegova izvedba u 'Posljednjem tangu u Parizu' smatra se kultnom. Jedan od najvećih i najutjecajnijih glumaca 20. stoljeća, a mnogi ga smatraju i najvećim, bio je kum vrhunske glume. Karakterističnog spoja teatralnosti i suzdržanosti, neartikuliranog mrmljanja, u čemu su ga mnogi oponašali, i jasne dikcije, Brando je brzo razbio mit od uglađenom, dekadentnom džentlmenu kao idealu muške ljepote.
Američki filmski institut proglasio ga je četvrtom najvećom muškom filmskom zvijezdom svih vremena, no često su ga nazivali i 'zločestim' dečkom. Nije htio poštovati pravila, imao je probleme s autoritetom, a suočio se i s nekoliko neuspjeha u svom poslu. Da je živ, legendarni glumac bi 3. travnja proslavio 100. rođendan. Marlon Brando rođen je 1924. u Omahi, u Nebraski. Sa šest godina se s obitelji preselio u Illinois. Djetinjstvo mu je bilo vrlo teško, roditelji su mu bili alkoholičari, a otac nasilan. Tata mu je često putovao, pa je Marlon ljutnju prema njemu osjećao cijeli svoj život. Detalje svog odnosa s roditeljima Brando je 1994. otkrio u autobiografiji 'Brando: Songs My Mother Taught Me'. U djetinjstvu su ga zanemarivali i sve se vrtjelo samo oko njegove majke glumice i njezine ovisnosti o alkoholu. Glumac i njegove dvije sestre su, kako je pisao, satima znali tražiti majku po kafićima samo kako bi je vratili kući i pokušali biti 'normalna' obitelj.
- Ponekad ju je alkohol dovodio u plač. Ali ju je u početku obično činio sretnom, vrckavom i veselom. Znala je sjesti za klavir i pjevati samoj sebi, a mi smo joj se često znali pridružiti - opisao je. Zbog odnosa s roditeljima upadao je u probleme još u vrtiću.
- Bio sam zločesti dečko u razredu i morao sam sjediti ispod stola svoje učiteljice. Moja primarna aktivnost je bila gledati joj ispod haljine - priznao je u knjizi Marlon.
Brando je odrastao s dvije sestre, Jocelyn i Frances. Frances je postala umjetnica, a Jocelyn se bavila glumom te je nastupala na Broadwayu. Glumila je i u filmovima, a Marlon je kasnije krenuo njezinim stopama. Kad je imao 16 godina, početkom 1940-ih, izbacili su ga iz srednje škole zbog lošeg ponašanja. Vozio se motorom kroz hodnike. Tad su ga poslali na vojnu akademiju, koju je pohađao i njegov otac. No ni tamo se nije dugo zadržao. Tajno je bježao u grad pa su ga ubrzo zauvijek protjerali s vojne akademije. Otac mu je sredio posao kopanja kanala u gradu preko ljeta, no odlučio se preseliti u New York, gdje su tad živjele njegove sestre.
- Dao sam sve od sebe da rasturim školu i da me ne uhvate u tome. Htio sam uništiti to mjesto. Mrzio sam autoritet i činio sve što sam mogao da ga uništim tako što sam mu se opirao, potkopavao ga, varajući i nadigravajući ga - rekao je Brando. Tri godine nakon što se preselio u New York, upisao se u New School for Social Research, gdje ga je podučavala tad slavna profesorica Stella Adler. Njegova kolegica iz razreda jednom je prilikom rekla da se Brando 'svima smijao'. Godinu dana nakon što se upisao u školu, dobio je prvu veliku ulogu na Broadwayu - u predstavi 'I Remember Mama'. Tri godine kasnije utjelovio je Stanleya Kowalskog u predstavi 'Tramvaj zvan čežnja'. Tad je odbio holivudske filmske testove jer nije htio potpisivati ugovore.
No 1950. dobiva prvu filmsku ulogu, u filmu 'The Men', u kojem je igrao paraplegičnoga ratnog veterana. Za tu se ulogu pripremao mjesec dana i zbog koje je proveo u bolnici sjedeći u invalidskim kolicima. Godinu dana kasnije stiže ponuda za filmsku verziju 'Tramvaj zvan čežnja' koju je režirao Elia Kazan. On je odmah znao da želi Branda u filmu. I nije pogriješio. Brandov nastup označio je revoluciju u glumačkoj tehnici i postavio temelje za američki model glumačke metodičnosti. Takav način glume nikad prije nije bio viđen. Za tu je ulogu Brando prvi put bio nominiran za Oscara. Još sedam puta bio je nominiran za tu prestižnu nagradu ('Viva Zapata', 'Julije Cezar', 'Sayonara', 'Posljednji tango u Parizu', 'A Dry White Season'), a dva puta je i osvojio zlatni kipić - za remek-djela 'Na dokovima New Yorka' i 'Kum'. Monumentalnim ulogama postavio je nove standarde u Hollywoodu, i to ne samo za druge glumce, nego i za samog sebe.
Godine 1960. dobiva ulogu u filmu 'The Fugitive Kind', s kojom je postao drugi glumac koji je za ulogu dobio milijun dolara. Godinu dana kasnije okušao se i kao redatelj u filmu 'One-Eyed Jacks'. Film je propao, a koštao je šest milijuna dolara. U sljedećih nekoliko filmova je doživio neuspjeh, a uspon u karijeri je ponovno doživio s kultnim filmom 'Godfather' iz 1972. Direktori holivudskih studija tad nisu htjeli raditi s njim jer je imao reputaciju teškoga' glumca, ali je ipak dobio ulogu zbog redatelja Francisa Forda Coppole. Film je do danas ostao jedan od najuspješnijih filmova ikad, a zahvaljujući toj ulozi, Brando je dobio i drugi Oscar. Velik je uspjeh doživio i u filmu 'Superman'. Za samo 15 minuta u filmu dobio je čak 15 milijuna dolara.
Jedan od najvećih skandala koji se vežu uz glumca odvio se upravo na dodjeli Oscara 1973. Prezenteri na 45. dodjeli te nagrade prozvali su Branda pobjednikom, publika je bila oduševljena. Svi su smatrali da zaslužuje taj zlatni kipić. No Brando je odbio primiti nagradu te tako postao treća osoba koja je to napravila. Te se godine nije niti pojavio na dodjeli. Na pozornicu je umjesto njega došla glumica Sacheen Littlefeather. Glumica je nosila tradicionalnu haljinu indijanskog plemena Apača, a svoju dugu, crnu kosu je svezala u dva repa. Brando je inače cijeli život bio aktivist, kao i Sacheen. Na pozornicu je donijela čak 15 stranica govora koji je napisao Brando, iako su joj producenti rekli da ima samo 60 sekundi.
- Večeras predstavljam Marlona Branda koji me zamolio da vam kažem kako on ne može prihvatiti ovu nagradu, a razlog koji navodi jest tretman američkih Indijanaca danas na filmu - rekla je tad. Glumcu je smetalo što se Indijance u filmovima najčešće prikazivalo kao neprijatelje. Skandal ga nije zaobišao ni kad se 1972. pojavio u filmu 'Posljednji tango u Parizu'.
Nakon što je film izašao, glumca, njegovu kolegicu Mariju Schneider, redatelja Bernarda Bertoluccija i producenta Alberta Grimaldija su uhitili u Italiji zbog snimanja pornofilma. Međutim, oslobođeni su svih optužbi. Maria je o mučnom iskustvu progovorila 2007. te rekla da je osjećala da su je silovali redatelj, glumac i producent. Redatelj je nešto kasnije priznao da su on i Marlon osmislili scenu zbog koje su bili uhićeni, bez pristanka glumice. Priznao je i da je glumac 'u biti počinio silovanje' uz njegov pristanak.
- Nisam želio da Maria odglumi poniženje i bijes. Htio sam da osjeća taj bijes i poniženje. Nikad se više nismo vidjeli, mrzila me cijeli svoj život. Marlon Brando i ja smo doručkovali na podu stana u kojem smo snimali. Imali smo pecivo i maslac. Pogledali smo jedan drugog i bez riječi smo znali što oboje želimo. Na neki način bio sam grozan prema Mariji Schneider jer joj nisam rekao što će se dogoditi - rekao je Bertolucci 2013. Priznao je i da nikad nije požalio zbog toga.
O ljubavnom životu nije htio pričati, a u braku je bio tri puta. S prvom suprugom Annom Kashfi vjenčao se 1957. Zajedno su dobili sina Christiana. Razveli su se nakon dvije godine. Marlon i Anna vodili su dugu bitku za skrbništvo, a ona je jednom prilikom platila 10.000 dolara kako bi otela sina dok je Brando snimao 'Posljednji tango u Parizu'. Godinu dana nakon razvoda vjenčao se s američkom glumicom Movitom Castanedom, s kojom je dobio dvoje djece. Treću suprugu Taritu Teriipaiju upoznao je 1962. i u braku su proveli deset godina. Dobili su i dvoje djece, Simona i Cheyenne. Osim burnih brakova veliki zavodnik Marlon imao je i burne afere. Jednom je prilikom otkrio da je imao aferu s Marilyn Monroe. Upoznali su se na zabavi gdje je svirala klavir, a tu ju večer nitko nije primijetio. Navodno su bili dugo godina u vezi te je tvrdio i da ga je glumica nazvala nekoliko dana prije smrti. Osam je godina bio i u vezi s glumicom Ritom Morenom. Upoznali su se kad je Rita imala 22 godine, tijekom snimanja filma. Prije nekoliko je godina Rita je otkrila da ju je Brando maltretirao.
- U konačnici, bilo je uzbudljivo biti s Marlonom. Oh, moj Bože, bilo je uzbudljivo. Bio je izvanredan na mnogo, mnogo načina, ali bio je loš momak kad su žene bile u pitanju. Tad sam bila drukčija osoba. Imala sam sve osobine otirača - rekla je Rita i dodala: 'Kad god bi lagao, pogledala bih ga i rekla: 'Marlone, pogledaj me'. I on bi se počeo cerekati na onaj samodopadni način. Mogla sam ga čitati kao knjigu, zato me volio i zato me maltretirao na toliko načina'.
Osim tri braka i brojnih afera, glumac je priznao i da je imao homoseksualna iskustva. Otvoreno je pričao o prijatelju Wallyju Coxu te priznao da bi se, da je bio žena, vjenčao s njim te da bi živjeli sretno do kraja života. Supruga Wallyja Coxa rekla je da je to bila samo platonska ljubav. Cox je preminuo 1973., a njegova je smrt slomila Branda. Urnu s njegovim pepelom Marlon je čuvao sve do smrti.
Brando se u životu suočio i s tragedijom. U svibnju 1990. njegov sin počinio je ubojstvo. Pištoljem je ubio dečka Marlonove kćeri Cheyenne. Ona je tad bila trudna osam mjeseci te tvrdila da ju je tadašnji dečko fizički zlostavljao. Cheyenne je preminula s 25 godina. Christian je u zatvoru proveo pet godina, a preminuo je s 49 godina zbog upale pluća. Brando je u starosti obolio od dijabetesa, zbog čega je imao problema s vidom. Kasnije je dobio i rak jetre. Preminuo je 1. srpnja 2004. Njegov pepeo su prosuli na njegova dva najdraža mjesta, na Tahitiju i u Kaliforniji.