Bez Ivane ne bi bilo Winstona Churchilla i kraljice Elizabete

Na 90. dodjeli Oscara nagradu za najbolju glumu dobio je glumac Gary Oldman za svoju interpretaciju Winstona Churchilla u filmu “Darkest Hour” Joe Wrighta.

No usprkos Oldmanovoj briljantnoj glumi, Churchill kao takav ne bi se “rodio” da nije bilo ekipe koja je radila na njegovoj maski, šminki i frizuri. David Malinowski, Lucy Sibbick i Kazuhiro Tsuji nagrađeni su Oscarom za šminku, a među ekipom na setu je stvarala i Hrvatica Ivana Primorac, već godinama poznato ime u svijetu vrhunske produkcije filmova i serija.

Oldman je mijenjao pet perika čija vrijednost prelazi 47.000 kuna, a pripreme prije svakog snimanja u prosjeku su trajala četiri-pet sati. Primorac, koja je već gotovo trideset godina pri vrhu svog zanata, sretna je kada stignu pohvale, nominacije i nagrade, no i dalje je najviše veseli posao. Na naša pitanja uvijek odgovara iz aviona jer je gotovo uvijek na putu - jednom je to bio Rim, ovog puta Argentina.

- Jako sam ponosna na nagradu BAFTA, kao i na dvije American Guild Awards koje sam dobila za ‘Darkest Hour’, ali i seriju ‘Kruna’. Uz to sam šest puta do sada bila nominirana, što u mojoj struci ipak nešto znači. Također sam članica s pravom glasa za BAFTA-u, ali i američku Akademiju, što je zaista rijetkost, to je, iskreno govoreći, velika privilegija, mali postotak filmskih radnika ima tu čast - kaže Primorac, koja je karijeru počela uz redatelja Rajka Grlića i njegov film “Đavolji raj” iz 1989. godine, a on za majstoricu maske ima samo riječi hvale.

Ono što o Primorac mnogi ne znaju jest da dolazi iz obitelji jednako uspješnih pojedinaca. Njezin je otac Vladimir Primorac bio poznati odvjetnik i sudac Vrhovnog suda koji je u Jugoslaviji i poslije odolijevao političkim pritiscima. Ivana je i sama upisala Pravni fakultet, no vrlo brzo je shvatila da taj “obiteljski posao” nije za nju. Nakon jedva tri položena ispita uz roditeljevu potporu otišla je u London i upisala školu za vizažiste te je danas tu gdje jest.

Josip Broz Tito je svojedobno za njezina oca rekao da se “neki suci drže zakona kao pijan plota”, a Primorac kaže da su te situacije stavljale njezinu obitelj pod veliki stres.

- Da, koštalo je to mog tatu, itekako. Dvaput su ga izbacili iz pravosuđa, u dva režima, iako je obožavao sudačku profesiju i, kao takav, imao široku potporu struke, a i velikog dijela javnosti. Cijenili su ga i oni kojima je izricao visoke kaznene sankcije. Prvi je put otišao nakon Hrvatskog proljeća nakon političke hajke zbog jedne njegove oslobađajuće presude - prisjeća se Primorac oca kojeg su, uz Vladu Gotovca, zvali stupom demokracije.

- Nakon što su ga 1991. godine izabrali za suca Vrhovnog suda, ubrzo je došao u javni spor s državno-političkim vrhom, čini se zbog svojih nastojanja za uspostavljanjem autonomije i integriteta hrvatskoga pravosudnog sistema. Bila su to teška vremena. Na primjer, iako je tijekom tajnoga glasovanja o izboru članova Državnoga sudbenog vijeća dobio daleko najviše glasova, izveden je protuzakoniti manevar i osnovana Pašalićeva komisija s ovlaštenjem da Saboru predloži listu kandidata za Državno sudbeno vijeće. Moj je otac uporno upozoravao da će se pravosuđe uništiti do kraja - kaže Primorac, koja smatra da Hrvatska definitivno ne ide u smjeru koji je zamislio njezin otac. Ona se na setu deklarira kao svjetski radnik, ali, naravno, i kao Hrvatica.

Primorac najčešće radi s redateljima Dannyjem Boyleom i Stephenom Daldryjem, a uzbuđena je i zbog novog projekta o kojem još ne smije pričati. Od glumica najdraže surađuje s Keirom Knightley i Kate Winslet. Primorac je tijekom bogate karijere radila na filmovima poput “Elizabeta”, “Gladijator”, “Sati”, “Gospodar prstenova: Povratak kralja”, “Sweeney Todd” i mnogim drugim filmovima. Samo presjek njezina stvaralaštva upućuje na to koliko je, uz glumu, važna i potpora u obliku šminke i maske kada je riječ o transformaciji.

Dok su neki obožavatelji sirovog realizma, postoji pregršt filmova nominiranih za Oscara koji ne bi bili ono što danas jesu da nije bilo dobrih “meštara” od maske i šminke. Dovoljno je samo pogledati ovogodišnjeg pobjednika za najbolji film i režiju “Oblik vode” u kojem glavnu ulogu ima čovjek-vodozemac. Redatelj Del Toro znao je, kaže, da njegov uspjeh ovisi o odijelu, prostetici i šminki na “čudovištu” koje mora ostati tajanstveno, ali mora pozivati glavnu heroinu na poljubac.

- Ekipi koja je radila i doslovno modelirala odijelo te nanosila šminku samo sam rekao da želim milijun tonova boje, da se vide kvrge, vene i mišići, a najteži dio cijelog snimanja bilo je kako konzervirati odijelo - rekao je Del Toro za Variety.

U svojoj karijeri jedna je glumica poznata i po relativno radikalnim transformacijama. Prelijepa Charlize Theron nije se nikad bojala “zaprljati” ruke te glumiti fizički manje atraktivne likove. Za ulogu ubojice Aileen Wuornos u “Čudovištu” dobila je 2004. zlatni kipić. Najzanimljivije je bilo to što je Theron većini bila neprepoznatljiva. Novca za pravu prostetiku nije bilo pa se Toni G., glavni make-up artist, morao itekako potruditi. Kosa je morala izgledati tanko i neoprano, koža sivo i prepuna pjega - što su postigli slojevima razmuljane tinte za privremene tetovaže. Theron je nosila i umjetne zube te leće, a “natukla” je i višak kilograma.

- Kad sam vidio Charlize, mislio sam da je takva transformacija nemoguća, ali eto, uspjeli smo - rekao je Toni G.

Theron je o dobroj šminki ovisila i u filmu “Mad Max: Fury Road” koji šminkerica Lesley Vanderwalt naziva “apokaliptičnom ljepotom”.

- Nismo htjeli da djevojke izgledaju kao da su naletjele na Sephoru u pustinji, ali u njihov izgled uložene su tone primera, šljokica, obojene gline i druge šminke. Charlize je uz to dobila i ratničku šminku za koju me inspirirao dokumentarac o ženama ratnicama u Africi - kaže Vanderwalt.

Po odličnoj glumi, ali i transformacijama, poznata je i Hilary Swank, koja je dobila Oscare za uloge u filmu “Dečki ne plaču”, u kojem je glumila trans-muškarca Brandona Teenu, te “Djevojka od milijun dolara”, u kojem je bila boksačica.

U “Muškarcima koji mrze žene” Rooney Mara, koja nalikuje na Audrey Hepburn, pretvorili su u gothic cyber ratnicu Lisbeth Salander pomoću tuša za oči, crnog ruža, izbjeljivanja obrva, perika i bijelog pudera za kožu, a bijeli puder je svesrdno, navodno, pomogao i da se postigne “upali” i “bolesni” izgled Natalie Portman u “Crnom labudu” i Matthewa McConaugheya u filmu “Dobri dileri iz Dallasa”.

U filmu “Sati” Nicole Kidman je postala Virginia Woolf zahvaljujući protezi nosa koja ju je, kako je rekla, zaista pretvorila u novu osobu. Kidman je nosila “nos” i privatno kako bi pobjegla od novinara tijekom razvoda od Toma Cruisea, a poznavatelji lika i djela Virginije Woolf bjesnili su što je “identitet takve fantastične žene sveden na ružnu i nepotrebnu protezu nosa”. I kad promaše, možda posebno onda, “meštri od šminke i maske” dodatno podcrtaju koliko je njihov rad na prvi pogled nevažan, a zapravo presudan.