Nikada nisam koristila filere, stanimo tome na kraj. Nemam problema s njima, ali to jednostavno nije za mene. Tko god misli da sam podizala oči ili kako se to već zove - to je samo traka za lice!
Bella Hadid otkrila: 'Operirala sam nos sa 14 godina, uvijek su me zvali ružnijom sestrom...'
Voljela bih da sam zadržala nos svojih predaka. Mislim da bih prerasla tu nesigurnost, rekla je američka manekenka nizozemskih i palestinskih korijena, Bella Hadid (25), u iskrenom razgovoru za Vogue. Iako je ranije tvrdila da se nije podvrgnula plastičnim operacijama, sada priznaje da je korigirala nos sa 14 godina.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Kaže, kako joj je je rinoplastika jedini zahvat.
- Ljudi misle da sam se potpuno zaj*** sa svojim licem zbog jedne fotografije iz vremena kad sam bila tinejdžerica, a na kojoj izgledam natečeno. Prilično sam sigurna da sada ne izgledamo isto kao kad nam je bilo 13 godina, zar ne? Nikada nisam koristila filere, stanimo tome na kraj. Nemam problema s njima, ali to jednostavno nije za mene. Tko god misli da sam podizala oči ili kako se to već zove - to je samo traka za lice! Najstariji trik na svijetu - rekla je manekenka.
Priznaje kako se uvijek osjećala 'ružnom' i 'manje cool' u usporedbi sa svojom starijom sestrom, manekenkom Gigi Hadid (26).
- Bila sam ružnija sestra. Ja sam bila brineta. Nisam bila tako cool kao Gigi, nisam bila tako otvorena. To su ljudi govorili o meni. I nažalost, kad vam netko to toliko puta ponovi, jednostavno povjerujete u to - otkrila je Bella.
Borila se sa depresijom, problemima u prehrani, anksioznošću...
- Uvijek sam se pitala kako sam ja kao djevojka koja je toliko nesigurna, tjeskobna, koja se muči s depresijom, problemima u vezi izgleda svog tijela, problemima s prehranom, koja mrzi da je dodiruju, koja ima veliku društvenu anksioznost - uspjela ući u ovaj posao? Ali s godinama sam postala dobra glumica. Navukla sam smiješak na lice ili ozbiljno lice. Uvijek sam se osjećala kao da moram nešto dokazivati. Ljudi mogu reći bilo što o tome kako izgledam, kako govorim, kako se ponašam. Ali u sedam godina nikada nisam propustila doći i obaviti posao, nikada nisam otkazala neki posao ili zakasnila. Nitko nikada ne može reći da se ne dajem 100 posto u posao koji radim - objašnjava manekenka.
Drago joj je što se danas konačno govori o mentalnom zdravlju i dizajnerskim veličinama u koje ni same manekenke ne stanu.
- Dolazile bi mi cure koje su plakale u četiri ujutro, koje su se još uvijek pripremale za nastup, a u 7 sati su morale biti na drugoj reviji. Bile su potpuno uništene, kosa im je bila spaljena, nisu ništa jele, bile su toliko iscrpljene da su se počele tresti. Sada se konačno progovorilo o veličinama, ali kad sam ja prvi put započela ovu karijeru prije sedam godina, nisam mogla ući u kreacije Saint Laurenta. I sjećam se da je stilist pričao o mojoj težini jer me nije mogao zakopčati. Gledajući unatrag, mislim da veličina Saint Laurent komada jednostavno nije bila prava veličina ni za koga. Ali onda pomisliš da s tobom nešto nije u redu, a nitko oko tebe ti neće reći - ne, ne, ti si dobra, ne brini, u veličini je problem, premala je. Nekako te samo gledaju kao da moraš odjenuti nešto drugo. A ti tada pomisliš - onda je valjda problem u meni - govori Bella.
- Kad se svako jutro morate buditi s ovim mozgom, to nije lako. Sada sve što radim, prvenstveno se brinem da očuvam svoje mentalno zdravlje. Moda vas može ili vinuti u zvijezde ili slomiti. Morate se svaki dan svjesno truditi da vas to sve ne slomi. U ljubavi uvijek ima malo tuge - kaže Bella.
- Tri godine dok sam radila, svako jutro bih se budila histerična, u suzama i sama. Nisam to nikome pokazivala. Otišla bih na posao, plakala u svojoj maloj zelenoj sobi za vrijeme ručka, završila dan, otišla u neki nasumični mali hotel u kojem bih provela noć plačući i onda se ujutro ponovno probudila i radila istu stvar - prisjeća se. Problem je na kraju postao toliko ozbiljan da je na dva tjedna otišla na liječenje - kaže Bella.
- Jako dugo nisam znala zbog čega točno plačem. Uvijek sam se osjećala sretnom, a to me onda još više uništilo. Bilo je ljudi na internetu koji su govorili - ti živiš ovaj nevjerojatan život. Pa kako se onda mogu žaliti? Uvijek sam smatrala da se nemam pravo žaliti, što je značilo i da nemam pravo tražiti pomoć, a to je bio moj prvi problem - zaključuje Hadid.