Prepričava nam Tkalčević kako Šveđani nisu posebno zabrinuti ovim virusom koji je zaustavio cijeli svijet. Na oprezu su, ali rade, a mlađa djeca idu u vrtić i školu kao i ranije
BB Saša iz Švedske: Tetoviram i uživam s obitelji, nema straha
Pobjednik prvog hrvatskog 'Big Brothera', Saša Tkalčević (49), prije petnaestak godina osvojio je simpatije publike te je nakon 100 dana izolacije izašao iz kuće Velikog Brata bogatiji za milijun kuna. Zanimljivo, u vrijeme kad smo svi iskusili nešto drugačiju vrstu prisilne izolacije, pod mjerama još uvijek aktualne pandemije koronavirusa, biker iz Bjelovara za to vrijeme živi poprilično uobičajeno. Već godinama je njegova životna adresa 2000 km sjevernije, u Stockholmu, a Saša ne krije kako ima puno povjerenje u tzv. švedski model. O puno blažim mjerama opreza koje je izabrala ta skandinavska zemlja puno se posljednjih tjedana piše i polemizira, a Saša nam kaže kako ima puno povjerenje u takav način borbe protiv Covid-19 virusa.
- Sve funkcionira kako treba, smanjuje se broj oboljelih, a ljudi se ne osjećaju ugroženo. Švedska je takva zemlja, liberalna. Vladajući vjeruju ljudima i ljudi vjeruju njima. Ne zatvaraju ih, a ljudi su samosvjesni. Ne posjećuju starije, odustaju od nekih svojih navika privremeno, ali nema policijskog sata i represije. Nitko se ne boji i ljudi normalno žive - priča nam Saša.
Kao tattoo majstor radio je i u Hrvatskoj, a u Stockholmu je njegov salon u svega nekoliko godina već došao na glas kao jedan od najboljih u gradu, sudeći po recenzijama na internetu. Kaže kako mu koronavirus, kao ni većini Šveđana, nije ekonomski značajno naštetio.
- Od kad je sve počelo primijetio sam možda 10% manji promet da imam, ali kako sam ja pun s terminima i nekoliko mjeseci unaprijed nisam to još osjetio u praksi. Ja sam svim klijentima rekao da od tog trenutka dolaze na tretmane sami. Nema više prijatelja, cura, dečkiju, a u tattoo salonima higijenske mjere neovisno o virusu moraju biti na jako visokom nivou pa se nisam morao puno prilagođavati. Normalno radim. Ljudi se izuvaju kad uđu u salon, kao što je u Švedskoj i običaj, pojačao sam još sredstva za dezinfekciju i to je to. Ne trebamo imati nikakav pleksiglas, a ja tako ne bih ni mogao raditi - otkrio nam je.
Prepričava nam Tkalčević kako ni u gradu Šveđani nisu posebno zabrinuti ovim virusom koji je zaustavio cijeli svijet. Nešto ih je manje nego li inače u Stockholmu, a zemlja sama po sebi nije centralizirana, dok su ljudi okrenuti šumi i prirodi.
- Nitko ne nosi masku ovdje. Vidio sam možda dvije osobe u gradu od kad je sve počelo s tim maskicama, i to su bili Azijati. Kafići i restorani normalno rade cijelo ovo vrijeme. Neki jesu zatvorili, ali nije im to naložila država nego su samo donijeli takvu odluku. Čini mi se da je nešto manje gostiju u ovima koji rade. Ne sjedi ih po pet za stolom nego dvoje i svi poštuju razmak. Ljudi ovdje puno borave u prirodi u manjim grupama, svi su se jako brzo prilagodili i ne rade veliku dramu oko svega toga - dodaje.
Vrtići i osnovne škole u Švedskoj normalno rade, a srednje škole ne. Za starije je učenike organizirana online nastava, a djeca je u toj dobi shvaćaju vrlo ozbiljno.
- Neki dan gledam starijeg sina u dvorištu. Vozi bicikl u krug i snima se jer mora poslati profesoru iz tjelesnog. (smijeh) Mlađi sin ide u vrtić i kad dođem po njega vidi se jedna velika razlika između Šveđana i nas. Kakvo god da je vrijeme; sunce, kiša, snijeg, djeca se vani igraju. Puste ih da se čeliče malo pa nisu u strahu onda ni kad se pojavi ovako nešto. Nisu toliko opterećeni - pojašnjava.
Drago mu je, ako se to već moralo dogoditi, da ga je ova pandemija zloglasnog Covid-19 virusa zatekla na sjeveru.
- Je, ali drago mi je općenito što sam ovdje. Zemlja ti jednostavno sve omogućuje, a od tebe očekuje minimum odgovornosti. Ovdje se ne može dogoditi da ti baciš smeće u krivu kantu, odmah bi te netko fotografirao i prijavio, ali za razliku od represije ovo je nekakva građanska dužnost i kultura koja se podrazumijeva. Isto kao što i ljudima ne trebaš iscrtavati linije da bi u redu stajali jedni iza drugih dva metra, Šveđani su se i prije tako ponašali - zaključuje.
Uvjeren je da je tzv. švedski model najbolji način borbe protiv pandemije. Štiti građane u dovoljnoj mjeri, a ekonomske slobode i pravo na rad nisu zakinuti.
- Imam prijatelja koji je prebolio virus i dobro je skroz danas. Ja naravno nisam doktor niti mogu govoriti o tome sa stručne strane, ali kao laiku ovo što vidim i procjenjujem, nisam siguran ima li smisla ovakav strah od virusa koji je sličan gripi. Treba biti oprezan, ali ne izgleda mi to toliko zastrašujuće. U istom tom periodu puno više ljudi umrlo je od raznih drugih bolesti, s kojima smo se naučili normalno živjeti - smatra Saša.
Model opuštenijih mjera i većeg međusobnog povjerenja, koji je prigrlila njegova druga zemlja Švedska, nije ipak moguće implementirati bilo gdje na svijetu. Skandinavci puno ranije odlaze od vlastitih roditelja, ljudi su samostalniji, situiraniji te je jednostavnije izdvojiti rizičnu skupinu i njih onda izolirati. Nešto što je na Mediteranu gotovo neizvedivo, no Tkalčević vidi još jednu drastičnu razliku.
- Pitanje je i mentaliteta. Ne mogu zamisliti da bi ovo u Hrvatskoj prošlo. Nas nažalost moraš zastrašiti i narediti nam ili uvesti neke novčane kazne da bi nešto prošlo. Tako se radi oduvijek. Društvo u Švedskoj je na jednom drugom nivou ipak. Kod nas svi misle 'ma što ćeš ti meni govoriti, valjda ja znam najbolje za sebe'. To su velike razlike i ne može se to samo tako promijeniti preko noći - zaključuje Saša.