'Batman v Superman': Mnogo filozofije, malo svega drugoga

Nakon tri godine hajpa, hajpa i još malo hajpa, napokon smo dočekali i tu dugoočekivanu premijeru novog filma o Batmanu - 'Batman v Superman: Zora pravednika'. I... ok je. Ima neke čudne trenutke, ali ok je. Nikada se ne pretvara u nešto više prolazno dobrog superherojskog kino uratka, ali ok je. Film su jednostavno napravili talentirani, preiskusni i predobro financijski potkovani veterani industrije da bismo, unatoč svim njegovim nedostacima, mogli reći da nije ok. Jesmo li spomenuli da je ok?

Naravno, ako ste već formirali svoje mišljenje o filmu prije nego što ste ga uopće vidjeli... pa, ono vjerojatno neće biti ništa drugačije nakon što se vratite iz kina. Da, u globalu je glupo zaključivati unaprijed, ali što god da ste si već utuvili u glavu o ovom uratku, on sam će to vjerojatno samo potvrditi. Ovo je dijelom nastavak 'Čovjeka od čelika', dijelom prolog 'Justice League', a u potpunosti kronika o nasilnim ranim susretima Viteza Tame (Bena Afflecka) i Čovjeka od Čelika (Henryja Cavilla) te njihove neizbježne pomirbe.

UPOZORENJE - u članku se nalaze rečenice koje bi neki mogli shvatiti kao spoilere za film.

Film je režirao Zack Snyder, a radnja mu počinje na kraju prošlog kino uratku o Supermanu, odnosno s bitkom koja je dobar dio fiktivnog Metropolisa sravnila sa zemljom. Ubrzo nakon toga upoznajemo ostarjelog, ogorčenog i sve nasilnijeg Batmana koji je opsjednut idejom zaustavljanja Supermana, kao da mu je ovaj ukrao omiljenu igračku. Dobro, Batman ga vidi kao vanzemaljca kojeg neki štuju kao božanstvo, dok ga drugi vide kao najveću prijetnju globalnom miru još od izlaska dugometražnog filma o Justinu Bieberu. Naravno, u potonje se ubraja i kultni zlikovac Lex Luthor kojeg glumi Jesse Eisenberg.

Superman je pak... pa, rekli bismo dobar pandan Batmanu. Barem u smislu da je jednako ogorčen, sumnjičav i nasilno nastrojen prema odraslom čovjeku obučenom u šišmiša koji po ulicama Gothama dijeli svoje viđenje pravde. Jednako kao što je i taj luđak nastrojen prema vanzemaljcu koji se oblači u crvene gaćice i leti po gradu u potrazi za nepravdama. Kao što je i za očekivati, dok se ova dva manijaka u plaštu međusobno tuku, zločesti Luthor manipulira obojicom. E da, a u cijelu tu priču se ugurala i Diana Prince koju tumači Gal Gadot. Ova gospodična ima neke svoje motive i namjere koje vješto skriva sve dok se ne otkrije kao dobronamjerna polubožica Wonder Woman. Kako je to bilo i za očekivati, na pomolu je 'zora pravednika' iz suptilnog naslova ovog filma, a ispada da ovaj šaroliki trojac superheroja nije jedina skupina neobičnih individua koje jedva čekaju spasiti svijet od silnih zločestoća i opasnosti koje dolaze iz bolesnog uma scenarista... ovaj, sudbine.

'Batman v Superman' se tijekom većine od svoja dva i pol sata dugog prikazivanja... jednostavno prikazuje. Pojavljuju se razni likovi koji pričaju, svađaju se i razmišljaju, a tu formulu tek s vremena na vrijeme razbije pokoja kratka akcijska scena i sve se nekako vuče i vuče i vuče do trećeg čina filma. Sve do tog zadnjeg dijela, 'Batman v Superman' je prilično tradicionalna drama s nešto malo dobro koreografiranih borbi. Zamislite da gledate nešto generičniju verziju 'Casablance' s puno blažom romantičnom komponentom i Rickom koji se po noći oblači u šišmiša i luta gradom u potrazi za besmrtnim svemircem u odijelu od lateksa. Dobro, možda i nije baš kao Casablanca, ali puno više igra na tu emotivnu i intelektualnu notu od klasičnih superherojskih filmova. I to uopće nije loša stvar u teoriji, ali problem je u tome što će dobar dio publike ušetati u kino očekujući DC-ov odgovor na Marvelove Avengerse, a dobiti će nešto što više sliči 'Čuvarima 2', izdanje s Batmanom i Supermanom.

Klinci će očekivati dva i pol sata tučnjave između nekih od najpoznatijih superheroja na planeti, a dobit će hrpu naizgled beskonačnih scena u kojima likovi s promotivnih postera traže smisao života; odgovor na to zašto je nebo plavo, zašto je trava zelena i zašto se ne mogu boriti protiv kriminala u nekim ne-toliko uskim kostimima.

Da, mnogi bi se mogli osjećati prevarenima jer je akcija koju smo vidjeli u trailerima de facto sva akcija koju ovaj podugački uradak stavlja pred nas. U jednom smo se trenutku tijekom prikazivanja čak sjetili i onog nesretnog filma 'Amerikanac' koji se 2010. oglašavao kao akcijski triler, s uvijek zgodnim Georgeom Clooneyjem u glavnoj ulozi, da bi nam na kraju dostavio dva sata Clooneyja koji radi sklekove i zgibove, pere zube i koketira s prostitutkom. U tom pogledu 'Batman v Superman' nije toliko različit jer bi mnogi nakon njega mogli zaključiti kako su bacili dva i pol sata života gledajući Batmana i Supermana kako peru zube.

I opet, to ne mora nužno biti loša stvar. Dapače, svaka čast na drugačijem pristupu, ali to nije ono što smo očekivali, to nije ono što su traileri sugerirali. I iako ćemo se kao veliki filmoljupci ovog uratka vrlo rado sjećati, nekako sumnjamo da će isto vrijediti i za roditelje i njihove klince koji su se zaputili u kino kako bi vidjeli Batmana i Supermana u akciji samo da bi dobili egzistencijalne krize i političke igre s Bruceom Wayneom i Clarkom Kentom u glavnim ulogama. A realno, Warner Bros. zaista mora pridobiti te iste roditelje i njihove klince ako se misli nadmetati s Marvelom, odnosno Disneyjem po pitanju box office uspjeha.

Da, Nolanovi Batman filmovi su isto tako dobrim dijelom bili orijentirani na dramu, no imali su samo jednog protagonista koji je bio debelo utemeljen u stvarnosti. No kada u filmu imate besmrtna božanstva kao što su Superman i Wonder Woman, ne možete toliko računati na taj ljudski, emotivni faktor i ne možete si priuštiti toliko ih dugo držati van njihovih superherojskih kostima.

S pozitivne strane, Ben Affleck se pokazao kao savršen izbor za ovu ulogu. Da, Daredevil je bio užasan, ali sve je oprošteno. Iako na njega otpada možda polovica filma, Affleck je sjajno iskoristio svoje vrijeme pred kamerama. Istovremeno je čovjek na vrhuncu fizičke snage, šarmantni neženja, ozbiljni biznismen, opsesivni autokrat, neumorni detektiv te istraumatizirani sociopat koji se po noći prerušava u šišmiša i pokušava zaboraviti preuranjeni odlazak svojih roditelja na vječna lovišta. Ukratko, sve ono što bi Batman trebao biti. Inteligentan, karizmatičan, pronicljiv i brutalan. Afflecku je trebalo manje od sat vremena da u lik i djelo Batmana u potpunosti prilagodi sebi i poistovjeti sa sobom, baš kao što je to jedan Robert Downey Jr. učinio s Tony Starkom, odnosno Iron Manom. Sve u svemu, Affleck je daleko najveća odlika novog 'Batman v Supermana' i iskreno se radujemo budućim filmovima s njim u ulozi Viteza Tame, Mračnog Viteza, Čovjeka-šišmiša... ma, kužite već.

Dok je Affleck, odnosno Batman na ekranu, film jednostavno ima više energije. Toliko više da sumnjamo kako je sve što je Zack Snyder u stvari želio bilo snimiti Batman film, ali to mu investitori i fanovi nisu dopustili nakon loše prihvaćenog završetka 'Čovjeka od čelika'. Završetka kojeg je jednostavno trebalo osloviti i apsolutno nitko ne može tvrditi kako Batman v Superman ne radi upravo to. Film toliko puta povlači pitanje broja civilnih žrtava i psiholoških trauma proizašlih iz posljednje borbe koju smo vidjeli u rebootu Supermana iz 2013. da smo na momente zaista pomislili da ćemo prije ili kasnije biti prisiljeni pročitati sve osmrtnice fiktivnih žrtava iz te tri godina stare scene. Zašto jednostavno ne zaboraviti na tu katastrofu? Zašto naglašavati činjenicu da je sada toliko malo civila u blizini lokacije završne borbe ovog filma? Znate ono kad vas boli zub, a vi ga ipak čačkate jezikom svakih par minuta, kao da se nadate da je prošao? Znate da nije, znate da će boliti, ali ne možete si pomoći? Praktički to isto radi i Zack Snyder, samo što je zub u ovom slučaju 'Čovjek od čelika', a jezik hollywoodski blockbuster s 250 milijuna američkih dolara teškim budžetom. Što reći? Čovjek si jednostavno ne može pomoći.

I dok Affleck krade svaku scenu u kojoj se nalazi, Cavill i njegov Superman su apsolutno srce ove priče. Superman pokušava postupiti ispravno, no svaki njegov postupak provocira sve veću i veću negativnu reakciju. Jedan konkretan primjer koji se tiče određenog incidenta u Africi se stalno provlači kroz film kao nešto što bi trebalo dokazati koliko je Superman u biti opasan za čovječanstvo, no ta priča nikada ne uspijeva zadržati vodu. U biti, čini se da je ubačena u film tek toliko da Lois Lane (Amy Adams) ima što za raditi. I koliko se god Cavill trudio učiniti Supermana ljudskijim, humanijim i čovječnijim, i dalje stojimo iza tvrdnje da je on jedino u fantastičnim Tudorima ostavljao dojam glumca, dok je u svim ostalim projektima u kojima je sudjelovao više bio nalik na drvenu Mariju, pa tako i ovdje. Dobili smo drvenog Supermana. Opet. Pravi je misterij kako nitko u ovom svemiru još nije zaključio kako je Clark Kent Superman s obzirom da ove dvije persone imaju apsolutno identičnu drvenu osobnost i razlikuju se samo po broju naočala koje nose na glavi. Clark Kent: jedne; Superman: nijedne.

Amy Adams svoju ulogu odrađuje osjetno bolje te bismo nju zajedno s Batmanom istaknulo kao 'pravo' ljudsko lice ovog filma. Ostatak glumačke postave je u redu, no ništa posebno, a jedina iznimka tome jest Jeremy Irons koji apsolutno briljira u ulozi Alfreda. Gal Gadot nije loša kao Wonder Woman, no teško je donositi nekakve finalne sudove o njoj s obzirom na to koliko je malo vremena dobila pred kamerama. Ideja da se ona uključi u priču se ipak pokazala kao dobra jer je dinamika između nje i Batmana sasvim zadovoljavajuća i uživali smo u svim njihovim zajedničkim scenama. Što se nje i Supermana tiče... iskreno se ne sjećamo niti jedne scene tijekom koje su njih dvoje razmijenili jednu jedinu riječ.

Jesse Eisenberg je u ulozi Lexa Luthora pak bio... nedosljedan. Dobro je da ima jasne i zanimljive poglede na svijet i motive te je više teološki nastrojen od klasičnih superzlikovaca na koje su poklonici filma navikli. No, Eisenbergova gluma je na momente previše predvidljiva. Da, Lex je lud i pati od psihičkog poremećaja, shvatili smo. Molimo te, prestani se trzati. Ukratko, Eisenberg nije loš izbor za ovu ulogu, ali njegovoj prvoj izvedbi Luthora nedostaje suptilnosti.

Film dobra dva sata gradi ideju o sve brutalnijem i brutalnijem Batmanu čije metode uznemiravaju Supermana. Do trenutka u kojemu se ovaj dvojac napokon sukobljava, Batman je praktički već postao Gregory Peck iz kultnog horora 'Pretkazanje' koji odvlači svojeg sina u crkvu da ga ubije. E sada, glavno pitanje glasi - kako Batman, Superman i Wonder Woman funkcioniraju zajedno? Mogu li dijeliti scene i filmsko platno?

Odgovor je - mogu. Mogu, ali to uopće nije fokus ovog filma. Da, 'Batman v Superman: Zora pravednika' na trenutke čak pokazuje i druge superheroje kao što su Aquaman (Jason Momoa), Flash (Ezra Miller) i Cyborg (Ray Fisher), no na jako požuren način. U biti, ništa drugačiji tretman nije dobila ni sama Wonder Woman koja je ipak dovoljno bitna da barem završi nekom od promotivnih postera za film, tako da nas to previše ni ne čudi. Da, Batman v Superman se svim silama trudi biti i priča o Batmanu i priča o Supermanu i predstavljanje za Wonder Woman i uvertira u Justice League i samostalni superherojski spektakl i dvoipolsatna SF drama i... ma joj, jednostavno previše toga. Finalni proizvod je ipak više-manje priča o Batmanu i Supermanu s tek ponekim nasumičnim pojavljivanjem Wonder Woman. Dakle, iako se reklamira kao 'zora pravednika', odnosno zora Justice Leaguea, puno iskreniji naslov ovog filma bi glasio 'Batman v Superman: Malo poslije ponoći onog dana tijekom kojega ćemo vidjeti zoru Lige pravde Amerike.'

Još jedan problem preko kojega ne možemo prijeći jest glavni negativac Doomsday, čiji su vizualni efekti jednostavno tragikomično loši. Da producenti, znamo da gledamo film o vanzemaljcima i superherojima s natprirodnim sposobnostima, morate li nas na to još podsjećati specijalnim efektima koji izgledaju kao da ih je Filip iz petog B jučer smiksao na blok-satu informatike? Nažalost, i sama scena u kojem napokon u istom kadru imamo Batmana, Supermana i Wonder Woman je razočaravajuća. Kako se međusobno ne poznaju, nema nekog emocionalnog naboja između likova, a definitivno se može reći kako je marketing filma brojnim trailerima i posterima već pokvario ono što je trebao biti njegov najveći, najvažniji, najsretniji i najpobjedonosniji trenutak. U retrospektivi zaista nije bilo potrebe da Warner Bros. unaprijed otkrije likove kao što su Doomsday i Aquaman te da pokaže toliko mnogo scena s Wonder Woman prije nego što je publika uopće stigla do kino dvorana.

Zaključak

Iako 'Batman v Superman: Zora pravednika' definitivno ima nekih dobrih elemenata zbog kojih ga vrijedi pogledati, malo tko će moći zažmiriti na njegove nedostatke. Akcijske sekvence s Batmanom su kul, Ben Affleck općenito je kul, a priča filma je iznenađujuće filozoski nastrojena te je istražena kroz jednu emotivnu ljudsku perspektivu... koja je jednako kul, no ne bi je baš opisali kao pretjerano zabavnu. Ne treba svaki superherojski film biti napravljen po uzoru na one Marvelove jer naravno da je svaki lik i svaki stripovski predložak drugačiji, no čak niti melodramatični filmovi o X-Menima nikada nisu zaboravili da su i dalje filmovi o natprirodnim individuama obučenim u (za prosječnog čovjeka) smiješne kostime; nisu zaboravili da trebaju biti zabavni. Nažalost, u svojem pokušaju da bude drugačiji, 'Batman v Superman: Zora pravednika' je zaboravio.

Za

Ben Affleck je zakon
Gadot, Adams i Irons
Općenite teme

Protiv

Nedostatak zabavnog faktora
Propali potencijal najočekivanije scene u filmu
Doomsday je urnebesno loš

Ocjena

6.8

Izvor: Adria.ign.com

'Batman v Superman: Zora pravednika'  u CineStar kinima možete pogledati već danas.