Bare: Išao sam u vrtić prljav i bos te nisam slavio rođendane

Osebujni frontmen Majki Goran Bare prije dva tjedna proslavio je 53. rođendan. Iako ih je najčešće slavio na pozornici dok bi mu publika vikala: “Sretan rođendan”, ovoga puta se odlučio za proslavu s prijateljima.

Kao što je Marilyn Monroe 1962. zapjevala američkom predsjedniku Johnu F. Kennedyju “Happy Birthday”, tako je i njemu, priča, otpjevala tu pjesmu poznata estradna zvijezda. Ne zna je li ga prevarila smrt ili život, no dok je bio mlađi, nije očekivao da će doživjeti 40 godina. Danas živi dan po dan i siguran je da će se baviti glazbom do smrti.

- U školi sam nastupao s prijateljima iz razreda. Kad dolaziš iz maloga grada u kojem živi oko 50.000 stanovnika, sve je nekako monotono. Klinac si i dosadno ti je pa tražiš nešto da se zabaviš. Mene je glazba zabavljala - prisjetio se Bare prvih koraka prema glazbenoj karijeri. Odrastao je u siromašnoj radničkoj obitelji u Vinkovcima. Dok su roditelji radili, ulica ga je odgajala. Nije imao ni igračke ni čistu odjeću, a ulicama je koračao gol i bos.

NIJE SLAVIO ROĐENDANE

- Kao klinac nikad nisam slavio rođendane. Samo sam morao raditi, šutjeti i biti dobar u školi. Uvijek sam radio i nisam puno pričao, ali nikad u školi nisam bio dobar učenik. U vrtić sam išao prljav i bosonog, zvali su me ‘musavi’ - priznao nam je Bare, koji nije imao priliku školovati se na fakultetu, a kako kaže, nije mu žao jer je već s 12 godina znao da će jednog dana postati glazbenik. Imao je samo 14 godina kad je s prijateljem Marinom Pokrovcem osnovao Duo debili i održao prvi koncert u vinkovačkom Domu omladine.

- Došlo je oko 1000 ljudi. Postojala je čak i snimka s tog nastupa koja je, nažalost, tijekom Domovinskog rata spaljena. Davno sam je gledao i sjećam se da je bila spektakularna, nisam se mogao prepoznati - prisjetio se Bare koji je tad prvi put došao u doticaj s teškim drogama.

Godine 1984. Goran s najboljim prijateljima Marinom Pokrovcem, Nedjeljkom Ivkovićem, Željkom Mikulićem i Goranom Dujmićem osniva bend Majke. No 1990. pri povratku s probe benda u teškoj prometnoj nesreći poginula su dva Goranova prijatelja s gitaristom Majki Marinom Pokrovcem. Sve više je postajao ovisan o heroinu. Sredinom 1993. oženio se dugogodišnjom djevojkom Mirjanom, s kojom je godinu dana nakon vjenčanja dobio sina Mirana.

- Pokojna supruga Mira bila je moja prva ljubav, a prve ljubavi vječno se pamte. Umrla je jer se predozirala heroinom. Drugoj supruzi Tamari Baričević neizmjerno sam zahvalan što je bila uz mene kad mi je bilo najteže, kad su me hvatale narkomanske krize. Govorio sam joj da joj nikad neću moći uzvratiti ljubav, a ona me i dalje voljela - priča Bare.

OVISNOST O DROGAMA

- Bilo je dobrih odluka u životu, a bilo je i onih manje dobrih. Kad pogledam svoju prošlost, ne bih ništa promijenio. Kako kažu stihovi moje pjesme: ‘Moj život je moje pokriće, to nisu izmišljene priče i pred nikim on ne uzmiče’ - rekla nam je jedna od najvećih domaćih legendi. Prijatelja na estradi, dodaje pjevač, nema. Jednostavan je čovjek, ne voli biti u društvu ljudi koji su egocentrični.

Za većinu estradnjaka tvrdi da ne mogu zaspati ako im barem sto obožavatelja nakon koncerta ne viče: “Hoćemo još”, “Mi te volimo”... Goran Bare nikad nije bio takva vrsta zvijezde. Nikad ga slava nije zanimala, nikad nije pjevao zbog novca, pjeva isključivo jer jednostavno uživa u tome. O problemima, ovisnostima i teškoćama s kojima se susretao priča bez dlake na jeziku. Danas je “čist” zahvaljujući vjeri i snazi, ali i pravim prijateljima koji su bili uz njega u najtežim trenucima.

- Sjećam se kad sam bio na liječenju u bolnici, neki pacijenti puštali su narodnjake. Stara doktorica me pitala: ‘Sjećaš li se, Bare, kako smo mi ovdje pričali? Kakvu smo glazbu slušali?’. Današnja omladina je drukčija, današnjoj omladini droga je kao muha na zidu - rekao je pjevač, koji je bolna razdoblja, tugu i autodestrukciju preobrazio u umjetnost.

ŽALI ŠTO JE JAVNA OSOBA

- Patim od depresije, a u pjesmama govorim onako kako mi jest. Istina je nekad ružna, nekad glupa, nekad ćelava, nekad ima kosu, ali istina je uvijek istina - govori. Svi koji ga znaju kažu da se njegova jednostavnost ne može opisati. Iza sebe ima nekoliko Porina za album “Teške boje”, među kojima su i onaj za hit godine, album godine i pjesmu godine, ali to nije ono čime on počinje razgovor.

- Žao mi je što sam javna osoba. Volim glazbu i uživam u njoj, ali nikad nisam htio svoje pjesme ‘prostituirati’. Onda sam upoznao Tomislava Petrovića, poznatog kao Severinina menadžera, koji me nagovorio da se profesionalno počnem baviti pjevanjem. Tu sam pogriješio - nastavlja Goran i dodaje da inspiraciju za pisanje pjesama najčešće dobiva dok luta Zagrebom.

I uvijek o svemu otvoreno priča. Godinama je pričao o stanju u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Godinama se suočavao s predrasudama. Kad je tražio stan u Utrinama, obišao ih je 16, ali nitko od stanodavaca ga nije htio. Stan je unajmio od žene koja se vratila iz Indije i nije znala ništa o njemu.

SPREMA VELIKU TURNEJU

- Često kažem da mi je pjesma ‘Teške boje’ uništila život jer ne volim popularnost. Ja nisam čovjek koji se vozi u skupim automobilima niti imam svojeg vozača ili zaštitara. Vozim se tramvajem, pješačim po gradu i dosadilo mi je to: ‘Ajde ovamo, ajde na piće’ - kaže. Trenutačno mu je glavni cilj snimiti još dva albuma. Nedavno je izbacio i novi album “Nuspojave”, a s obzirom na to da se nalazi u fazi kreacije, uskoro sprema i veliku turneju.

VIDI OVO! KVIZ: Koja ste pjesma 90-ih?