Banfić: Postat ću inegrativni terapeut, pomagat ću drugima

Nakon trogodišnje pauze Ivana Banfić snimila je singl za pjesmu “Ranjena u grudi”, a publici će je predstaviti na glazbenom festivalu u Neumu. Snimila je i spot čija se premijera očekuje ovih dana. Osim toga, otvorila je svoju glazbenu školu za djecu i mlade, a plan joj je otvoriti i dvije škole u Zagrebu. Osim toga, već četiri godine pohađa školu za osobni razvoj kako bi dobila diplomu inegrativnog terapeuta.

Što radi i znači inegrativni terapeut?

To je tjelesno orijentirana psihoterapija koja se radi kroz razne tjelovježbe, vježbe disanja, kroz pokret. Otvaraju se blokade koje su nastale tijekom života. Konkretno, područje koje sam ja izabrala i koje ću dalje razvijati je glas. To je područje s kojim sam usko povezana. Ljudi imaju mnogo problema s javnim nastupima i tremom, a ja ih učim kako govoriti pred puno ljudi bez straha. Moj je zadatak odgonetnuti koje su tu blokade i što se dogodilo da je to tako. Odnosno, skriva li se korijen toga u djetinjstvu ili je u pitanju neka osuda društva pa postoji iskrivljena slika o nama samima.

Kad ste se odlučili baviti baš s time?

Oduvijek me mnogo toga zanimalo. Već 15 godina tražim odgovore na životna pitanja, a zapravo je odgovor u nama samima. Sve ide iz nas. Možeš imati i hrpu para, i najbolji i najgori auto, ali najbitnije je pronaći zadovoljstvo u nama samima. Što meni treba? Bitno je voditi brigu o sebi i o svojem fizičkom, ali i duševnom zdravlju.

Gdje ste vi sve tražili odgovore?

Pa krenula sam kod Zlatka Sudca. Slučajno sam ga srela i otišla kod njega na seminar. Tada sam prvi put ušla u sebe i sedam dana se bavila samo sobom. I to mi je otvorilo put istraživanja. Kako me je život vodio, tako su se pojavljivali ljudi koji su mi učitelji. Bilo je tu svakakvih ljudi.

Sjećam se, imali ste i fitness školu. Još se time bavite?

To sam radila dvije godine. U periodu dok mi je dijete bilo malo, a ja sam željela što više vremena provesti s njim. Baš sam željela biti doma s obzirom na to da cijeli život nisam bila. Od 17. godine svaki dan sam mučila svoje tijelo. Kad malo unatrag pogledam, izgleda mi da sam trenirala kao da idem na Olimpijadu. No sad vidim zašto. To mi je tada bilo potrebno jer ne bih izdržala sve te koncerte i nastupe. Svaki drugi dan sam bila na putu i na koncertima. Za nespavanje trebaš imati jako tijelo i fizičku kondiciju. No u posljednje vrijeme radim laganije vježbe i puno više šetam.

Bavili ste se i poljoprivredom, zar ne?

Rad sa zemljom ispunjava mojeg supruga, a ja sam mu pomagala. Počeli smo sa sadnjom bijelog luka, ali onda smo shvatili da to nije baš tako jednostavo kao na papiru. Tu stvarno trebaš šljakati. I bole te leđa i sve je to skupa težak posao. No drago mi je zbog tog iskustva. Tomu služe partneri, da pomažu jedni drugima, da jedan drugome budu potpora.

Vaš sin Jan kreće u školu? Veselite se?

Da, svi smo uzbuđeni. Već je sve spremno. Izabrao je već i novu sobu jer neće više dječju, sad želi odraslu. Neki dan je sve igračke pospremio i stavio u stare vreće. Kaže da je to prerastao i više ga to ne zanima. Sad moramo promijeniti postere u sobi. Uglavnom, jako se veseli školi, iako ne zna što to znači, ali drago mi je da je sretan. Sve ga zanima. Ima milijun pitanja pa ne sumnjam u njega.

Jeste li izgubili prijatelje nakon preseljenja u Veliku Goricu?

Kako se mijenjaš, tako se mijenja i okolina. Dolaze neki novi prijatelji, neki stari otpadaju. Ja sam O.K. s tim. To je život.

Sljedeće godine proslavit ćete 25. godina karijere. Jel’ vrijeme proletjelo, osjetite li razliku u poslu?

Kad gledam prošlost, kao da to nema veze sa mnom. Ja sam potpuno nova žena. Drukčije je bilo tada. Radilo se bez razmišljanja o zaradi. Radilo se na kvaliteti i bilo je važno da bude što bolje i produkcija što kvalitetnija. Sjećam se da su producenti bili ponosni kad su izmislili neki novi zvuk. I sa stylinzima je bilo tako. Tada nije bilo ni stilista ni kreatora. Sjećam se, ja bih si nešto zamislila, došla bih krojačici ili mojoj mami na početku i to bi se sašilo.

Je li potrebno svakodnevno biti na društvenim mrežama kako bi opstao na estradi?

Ja to izbjegavam. Tamo sam samo kad nešto napravim i imam što pokazati. Sad, da sam stalno u nekim selfiejima - evo mene na placu, evo lakiram nokte, evo me u pidžami... To me jako opterećujuće i lažno je. Tko voli, nek’ izvoli. No prije 20 godina da je bilo tih društvenih mreža, tko zna...