Đani Maršan: Uspjeh dugujem supruzi Jasenki i kćeri Teuti

Uspješan možeš biti samo ako ti je doma sve u redu, obitelj je temelj svega. Imao sam 18, a Jasenka 17 kad smo se upoznali. Osjetio sam nešto što ne mogu opisati. Od prvog dana išlo je u dobrom smjeru. Završili smo školu i od tada do danas smo zajedno, kaže Đani Maršan (73).

Pjevač u skladnom braku ima i kćer Teutu, koja je diplomirala stomatologiju, a aktivna je u zaštiti životinja. Nakon dobermana, rotvajlera i njemačkog ovčara danas imaju mezimicu, maltezericu Linu, i puno mačaka.

- Živo nam je, imamo obiteljsku kuću, vrt s desetak maslina. O svemu tome se brinem, za sve nađem vremena. I za skladanje, guglanje, vožnju bicikla... - priča Đani.

Divnu mladost ne bi mijenjao

Oduvijek je, dodaje, bio odgovoran, živahan dječak, ali ne i mangup. Roditelji nikad nisu imali problema s njim. Napravio bi tek poneki benigni nestašluk i bavio se raznim aktivnostima. Rado se prisjeti 50-ih i 60-ih u Zadru, kad im je mnogo toga bilo dostupno.

- Filmovi, pjesme, traperice iz Italije ili Amerike. Slušali smo i pjevali Presleya, Raya Charlesa, Roya Orbisona, gledali filmove u kojima uvijek pravda pobijedi. Tu mladost ni za što ne bih mijenjao. I da imam opet 19, danas mi ne bi bilo lijepo kao onda. Sve ono što danas virtualno doživljavaju, mi smo opipali, proživjeli - priča.

Tijekom njegova odrastanja svi su susjedi pjevali. U Zadru, a posebice u Arbanasima, kaže, to je uobičajeno. Poljoprivrednici su po doma pjevali operne arije. I Đani je pjevao od malih nogu. Prvi je doma imao gitaru, a devet godina mlađeg brata Tomislava i sedam godina mlađeg Vedrana Ivčića uveo je u svijet glazbe.

- Upoznavao sam ih s važnim ljudima, s Perom Gotovcem, Stjepanom Mihaljincem, Nikicom Kalogjerom... Kasnije su krenuli svojim putem. Njihov odlazak je rana koja nikad neće zacijeliti. Naučiš živjeti s time, ali sjećanja ostaju. Pamtim rođenja obojice u stanu u kojemu smo živjeli. Čuo sam njihov prvi plač u kuhinji - govori Maršan.

Trenuci koji ostavljaju trag

Najljepšim trenucima života smatra mladost, godine od 15. do 19. bile su mu predivne. Najgore su mu bile smrti dva brata i majke. To su, kaže, trenuci koji bole i ostavljaju trag.

U pomorsku školu je išao s Duškom Lokinom, s kojim je do danas ostao prijatelj. Isti dan su 1969. snimili prve nosače zvuka - Lokin “Dragu Mariju”, a Maršan “Kad ljubav postane poezija”.

Već kao srednjoškolci pjevali su po plesnjacima. Nakon završetka Srednje pomorske škole plovio je dvije i pol godine. Nije, kaže, bio časnik u lijepoj bijeloj uniformi za kojim bi djevojke uzdisale. Završio je strojarski smjer, a biti u strojarnici u to vrijeme je, govori, bilo jako teško i to ga je odvuklo s broda. Uvijek u masti, ulju, zraka ne bi udahnuo, a temperature, priča, nesnosne, do 50, 60 stupnjeva.

Bez talenta za ekonomiju

– S tih plovidbi pamtim više lijepih trenutaka jer mi nemirno more nikad nije smetalo. Bilo je kritičnih trenutaka, kad sam mislio da ćemo se zbog nevremena teško izvući. Stariji pomorci su govorili da se takvo nevrijeme rijetko događa. Valovi su prekrili palubu, a mi se vezali konopima. Bilo je to moje vatreno krštenje. Kroz Biskajski zaljev smo često prolazili i nikad mirnog mora - prisjeća se.

Kad je 1964. prestao ploviti, otišao je za Jasenkom u Zagreb na studij. Diplomirao je na Višoj školi za Vanjsku trgovinu u Zagrebu, nakon čega se nije bavio ekonomijom, za koju kaže da i nije osobito talentiran. Tijekom studiranja je s nekoliko momaka svirao u Ekipi 5 te su pjevali u studentskom domu u Cvjetnom naselju. Snimili su i prve ploče, no Đani nije razmišljao o pjevanju iako su ga zvali sa svih strana. Pjesme su mu bile slušane, pozivali su ga na festivale i tako je počelo.

– Nikad nisam imao menadžera, sve je išlo spontano. I danas sam vjeran istoj izdavačkoj kući kao i onda. Jako držim do tradicije, odanosti - kaže.

'Bože čuvaj Hrvatsku' i Đani

Danas rijetko pjeva “Kad ljubav postane poezija” jer ljudi, ističe, ne traže njegov prvi hit.

– Volim svoja autorska djela. Kantautor sam, imam 120, 130 pjesama koje sam snimio - kaže. Žao mu je da kod nas kantautore ne cijene koliko u Italiji ili Francuskoj. Priznanja su mu stizala s drugih strana svijeta. Nagrade je dobivao u Parizu, Dresdenu... Bio je jedini naš pjevač koji je pjevao na 100. obljetnici Coca-Cole.

– Supruga jednog od čelnih ljudi hotela Plaza u New Yorku čula je moju kasetu na talijanskom jeziku. Bio je tamo i jedan od šefova konobara iz okolice Zadra te joj rekao da sam u New Yorku i da pjevam. Kad me je upoznala, ponudila mi je da dva puta po tjedan dana pjevam u Plazi. Bila je uvjerena da mogu tamo napraviti karijeru, a ja sam je od prvog dana pokušao obeshrabriti. Ona je organizirala proslavu 100. obljetnice Coca-Cole te me pozvala - prisjetio se.

Tamo su mu pripremili i ugovore s Atlantic Cityjem te nastupe po Las Vegasu. Maršan kaže da im se zahvalio jer je previše bio vezan uz obitelj i Zadar. Rekao je da im je neizmjerno zahvalan, ali da ne bi ni pokušao ostati vani.

– Bio sam zadovoljan u Zadru. Vezan sam uz more toliko da ne bih bio sretan nigdje drugdje - kaže Đani.

Dvanaest je godina neprestano odlazio na turneje po tadašnjem DDR-u, a tamo je, šali se, bio poznatiji nego doma. Snimio je više od sto pjesama na njemačkom jeziku. U bivšem SSSR-u je šest puta s kolegama išao na tromjesečne turneje. Šezdesetak puta pjevao je diljem SAD-a, 14 puta u Australiji, a tri puta i na Novom Zelandu. I onda se okrenuo diplomaciji. Sve dužnosti je obnašao, kaže, odgovorno i nadasve časno!

'Odlučio sam više ne pjevati'

– Diplomaciju smatram najsuptilnijim dijelom politike. Nisam to ni tražio ni molio, nego mi je predloženo. I dvije godine sam razmišljao hoću li prihvatiti ili ne. ‘Bože čuvaj Hrvatsku’ mi je pomogla da me ljudi upoznaju. Ali znajući druge stvari, jezike, kontakte, logično mi je da su mi predložili diplomaciju. Na Dori 1994. pjevao sam ‘Ja te volim’ i bio sam zakinut za mogućnost predstavljanja Hrvatske na Pjesmi Eurovizije. Mislio sam da mi nije mjesto u zabavnoj glazbi jer nije to bio prvi put. Onda sam odlučio da neću više pjevati i prihvatio ponudu. Išao sam na pripreme u MVP i taj dio života pamtim kao sjajan period, nikad nisam požalio. Sad sam opet u glazbi - kaže Đani.

Pet jezika koje govori itekako su bili dobrodošli u diplomaciji. Talijanski je naučio kao dječak, govorio se po doma, a i u prva tri razreda osnovne pričao se talijanski. Kasnije ga je uz engleski usavršavao u Srednjoj pomorskoj školi u Zadru te na studiju u Zagrebu. Arhajski albanski govorio se u Arbanasima pa je i njega naučio. Njemački i ruski na turnejama je naučio dovoljno da se može služiti njima. Ističe da bez iskustva u estradi ne bi bio tako uspješan u diplomaciji. Bio je ministar savjetnik u veleposlanstvu RH pri Sv. Stolici, konzul savjetnik u GKRH u Trstu, konzul RH u Perthu - Australija i generalni konzul RH u Milanu. Ranije je puno putovao po svijetu, upoznavao ljude, komunicirao sa svima i to mu je, ističe, puno pomoglo da se u diplomaciji snađe kao riba u vodi.

Đani Maršan je nagrađivan u bivšoj zemlji i posvuda u inozemstvu. No među nagradama nema i one njegova rodnoga grada Zadra.

- Poštovanje koje uživam kod sugrađana najveća mi je nagrada, na što sam izuzetno ponosan, pa neka na tome i ostane - kaže.

Nijemci mu 12 godina nisu dali da ide doma

Đani je snimio više od 100 pjesama na njemačkom jeziku. Dvanaest je godina neprestano odlazio na turneje po tadašnjem DDR-u, a tamo je, šali se, bio poznatiji nego doma. Osim njemačkoga, govori talijanski, engleski, ruski i arhajski albanski

VIDI OVO: 5 razloga zašto maknuti bivše s Facebooka!