Androidi pamte sva mučenja bezosjećajnih posjetitelja parka

OCJENA: 5/5

Ono što je sasvim pouzdano jest da će oni koji vole kaubojske filmove odustati nakon prve polovice prve epizode, a fantastičarima će trebati tek malo dulje. Ako se oslonimo na siže, reći ćemo da je “Westworld” serija o tematskom zabavnom parku za odrasle koji je naseljen umjetnim ljudskim bićima, nazvanim “domaćinima”, koje zbog napretka tehnologije na prvi pogled ne možemo razlikovati od pravih ljudi.

Tjelesno su dovedeni do savršenstva, istovjetni ljudima, a mentalno i emocionalno, zbog ugrađenih vrhunskih softvera umjetne inteligencije, reagiraju onako kako se od pravih ljudi i očekuje. U taj zabavni park koji izgleda kao gradić na Divljem zapadu dolaze posjetitelji, bogataši željni adrenalinskih udara koji u tom parku mogu raditi sve što požele. Mogu dovesti i čitave obitelji. Mogu ići u potragu za skrivenim blagom, mogu se okušati u barskim tučnjavama, mogu spasiti djevu iz nevolje, mogu pljačkati, silovati, nekažnjeno ubijati... 

Čitavo vrijeme park je pod budnim okom njegovih operatera koji paze kako posjetiteljima u narativima koje su izabrali nešto ne bi pošlo krivo, a u pozadini cijelog projekta stoji vojska vrhunskih scenarista koji danonoćno osmišljavaju nove, luđe, žešće i krvavije priče kako bi zadovoljili posjetitelje parka.

Zaplet počinje u trenutku kad prilikom rutinskog ažuriranja umjetne inteligencije jedan od domaćina počinje pokazivati neuobičajene znakove, odnosno ponašati se onako kako nije programiran. Uskoro operateri počinju uočavati da se domaćin, kojemu se nakon svake priče u kojoj je sudjelovao briše memorija, počinje prisjećati. 

Samim time android počinje osjećati, buditi se, sanjati i patiti. Možda su neke od najpotresnijih scena u prvim epizodama kad se androidi prostitutke, zbog misteriozne pogreške, počinju prisjećati svih brutalnih silovanja i ozljeda koje su im posjetioci nanosili iz narativa u narativ. Zakrpane i popravljene, s ograničenim kapacitetom donošenja vlastitih odluka, svaki su put ponovno isporučene posjetiteljima najčešće gladnima nasilja. 

Idejni tvorac parka i njegov kreativni rukovoditelj, samozatajni doktor Rober Ford, kojega u seriji glumi genijalni Anthony Hopkins, čini se samo donekle iznenađen zapletom koji je alarmirao sve zaposlenike parka, a njegova se priča tek u četvrtoj epizodi počinje odmotavati. Scenaristi ove HBO-ove uspješnice su Jonathan Nolan i Lisa Joy Nolan, koji su se, ispisavši priču za ekranizaciju, pridružili sve većoj i važnijoj grupi autora televizijskih serija koje su postale književnost 21. stoljeća. U ovakvim izvedbama, kao što je “Westworld”, “Black Mirror” ili “Breaking Bad”, serije su odavno prestale biti zabava, prerasle su čak i okvire dramskih serija zato što se bave puno dubljim, suvremenijim i univerzalnijim pitanjima nego što je ijedan medij danas to u stanju. 

Preuzele su ulogu književnosti, jer kad zanemarimo kulisu “Westworlda”, shvaćamo da se autori bave temeljnim filozofskim pitanjima: tko smo, što je ljudska priroda, koliko daleko smo u stanju otići, kako će nas izmijeniti nove tehnologije u kombinaciji sa sirovim nagonima koje baštinimo od predaka te koliko smo daleko spremi otići u potrazi za adrenalinom. U jednom trenutku raskrinkavaju zabludu o tome da su ljudi humani, a umjetno stvoreni androdi bezosjećajni, operirajući književnoteorijskim terminom prisjećanja bez kojeg nema ni pamćenja, a onda ni jednog upisanog iskustva pa niti emocija. 

Androdi se počinju buditi tek kad se počnu prisjećati, motiv potrage za identiteom koji je u temelju književnog stvaralaštva od prve bajke u kojoj zla vještica začara princa pa on sve zaboravi, a onda zaboravi i sebe.

Bez pamćenja nema ni nas, a onda ni budućnosti. Baš u pravom trenutku u kojem dolazi ova serija jer nas, iako scenografijom u Divljem zapadu, smješta pravo u sadašnjost. U kulturu reality emisija čiji se tvorci ponašaju točno kao operateri parka prema domaćinima, ljudima koji su svedeni na lutke od mesa, koji će s pritiskom na određeni gumb slijediti određeni narativ. Kad se pokvare i više ne budu radili po uputama, bit će zamijenjeni drugima.

Za sve ove važne probleme, sociološke, teorijske, umjetničke, danas su odgovorne serije. Nažalost, za veći dio publike književnost je postala previše spora. Nasreću, sve je više onih koji obaveznu lektiru u vidu serija shvaćaju itekako ozbiljno.