Dubrovčanka Amela Bakšić tri desetljeća dizajnira kostime za film i kazalište u SAD-u. Posljednjih deset godina uglavnom radi za serije, a jedna od izazovnijih bila joj je treća sezona ‘Hotela Portofino’
DUBROVAČKA KOSTIMOGRAFKINJA
Amela Bakšić za 24sata: 'Zbog Shirley MacLaine sam imala tremu, a spasio me Sutherland'
Čitanje članka:
7
min
Moja ljubav prema kostimografiji rodila se u Dubrovniku. Roditelji su me kao dijete vodili u Kazalište Marina Držića i na Dubrovačke ljetne igre, gdje me očarao vizualni aspekt predstava, posebno kostimi, govori nam Dubrovčanka Amela Bakšić.
Već tri desetljeća drže je strast i ljubav prema dizajniranju, kreiranju i nabavljanju kostima za potrebe filma ili kazališnih predstava. I to u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje živi i odijeva mnoge holivudske zvijezde poput Sharon Stone, Nicolasa Cagea, Vere Farmige, Keanua Reevesa, Christophera Walkena, Petera Fonde...
- Vrlo rano sam otišla u Ameriku, s 21 godinom. Tad još nisam bila dovoljno formirana kao osoba, pa sam se vrlo brzo naviknula na drugu kulturu. Mislim da mi je u tome pomogao i odlazak na studij. Prvo sam primljena na teatrologiju, a kasnije kostimografiju, na kojima sam se vrlo brzo uklopila. Željela sam zakoračiti u novi svijet i pustolovine, a to mi se danas, nakon godina iskustva, čini emotivnije i hrabrije nego prije - prisjeća se kostimografkinja.
Njezina prva profesionalna suradnja u New Yorku bila je, kaže, za predstavu 'Šest likova traži autora' u kazalištu Off-Broadway.
- Redatelj je bio Tim Childs, inače poznati brodvejski producent, kojemu je to bio prvi ulazak u režiju. Sjećam se da smo imali jako mali budžet, pa sam posudila kostime iz fundusa i sama sam radila prepravke kostima u malenom podrumu kazališta. Sve je bilo novo i uzbudljivo. Kazalište je bilo blizu Times Squarea, pa sam se osjećala kao u centru svijeta - govori sjetno.
Nakon kazališta radila je za film, a posljednjih deset godina uglavnom radi za TV serije. Iza nje su domaći i strani projekti kao što su 'Murina' i 'Stane' naše redateljice Antonete Alamat Kusijanović, 'Hotel Portofino', 'Shirley', 'Prvo pročišćenje', 'Dijete poput Jakea'... Koliko se posao kostimografa na kazališnim daskama razlikuje od onog na filmu i u seriji, pitamo je.
- Kostimografija za kazalište je kao proces stvaranja jedne slike, gdje se svaki detalj, lik, kostim vidi u cjelini. Kostim na sceni može se usavršavati na tehničkim probama, što kostimografu daje više kontrole i vremena da riješi probleme i usavrši kostime. Ovisno o materijalu, ako je u pitanju, primjerice, Shakespeare ili mjuzikl, kreativni pristup može biti stiliziran. Pogotovo ako redatelj ima jaku viziju za interpretaciju materijala - kaže pa nastavlja:
- Film i televizija su puno više koncentrirani na detalj i nikad se točno ne zna što će završiti u montaži. Jednom kad se kostim napravi, više se ne može mijenjati radi kontinuiteta.
Radni dan kostimografa, kaže, nikad nije isti. Svaki donosi nove izazove. Rad na TV seriji često počinje u ranojutarnjim satima. Prvo je na rasporedu sastanak s timom, supervizorom ili asistentom kako bi se prošao dnevni plan. Svaki član, objašnjava, ima svoj zadatak.
Ako glumac nosi novi kostim toga dana, Amela ide na set. Sve dok se ne napravi, redatelj može tražiti izmjenu. Nakon toga ide se na fitinge, takozvane probe glumaca za iduće dane snimanja, a ako ima pauze u probama, često se ide u kupnju kostima ili materijala.
Dobar kostimograf je, kaže Bakšić, onaj tko zna analizirati scenarij i stvoriti vizualni identitet za likove, tko ostvaruje dobru komunikaciju s redateljem i razumije kako interpretirati njegovu viziju kroz kostime. No to nije sve.
- Dobar kostimograf mora biti i psiholog u radu i na probama s glumcima, biti fleksibilan po pitanju ideja koje glumci donose u proces, biti dobar menadžer tima, svjestan budžeta i kako postići ideje u okviru tog budžeta. Mora znati zaboraviti na vlastiti ego i biti jako diplomatičan - dodaje.
A da Amela to i jest, može se vidjeti i po njezinoj suradnji na trećoj sezoni britanske povijesno-dramske serije 'Hotel Portofino', koja se prikazuje na HRT-u, a u kojoj glumi i Enes Vejzović.
- ‘Hotel Portofino’ bio je veliki izazov jer je serija povijesna, a radnja je u Italiji 1929. Priprema je trajala dva mjeseca, a nastavila se kroz deset tjedana snimanja. Zbog vremena i budžeta morali smo tražiti kostime po različitim fundusima, uglavnom Madridu i Rimu, te biti sigurni da imamo dovoljno kostima i za glavne glumce i statiste. To uključuje i cipele, šešire, nakit, torbice, nije bilo jednostavno, trebalo je malo i matematike. Na osnovu proba s kostimima iz fundusa, odlučili smo koje kostime treba sašiti prema mom originalnom dizajnu, a u dogovoru s redateljem. Najveći je izazov bio spojiti šivane i nabavljene kostime da sve izgleda kao skladna vizualna cjelina - ističe te dodaje kako je unatoč tome bilo divno surađivati s talentiranom ekipom pretežno iz Hrvatske.
- Bila sam u Hrvatskoj gotovo četiri mjeseca, uglavnom u Opatiji, Lovranu i nešto malo u Zagrebu. Bilo je divno. Trudim se doći u Lijepu Našu barem jedanput na godinu na ljetni odmor, ali lijepo je bilo doći i raditi - ističe.
Ugodno joj je surađivati i s holivudskim imenima, a između njih i naših domaćih glumaca, kaže, nema razlike.
- Svi su glumci ljudi i izazovni su na svoj način. Svima prilazim jednako. I, da, imam tremu često prije prve probe ili snimanja. Mi to zovemo trema prije prvog dana škole, ali to uglavnom prođe čim se uđe u radni ritam - priznaje.
Kakvi su Sharon Stone, Keanu Reeves, Nicolas Cage, Claire Danes, jesu li zahtjevni ili jednostavni, pitamo je.
- Svi su drukčiji i jedinstveni na svoj način. Neki su druželjubivi, dok drugi ne. Prema mojemu iskustvu, većina zvijezda s kojima sam radila, uključujući i ove koje ste spomenuli, profesionalni su, jako vrijedni i ozbiljno pristupaju ulozi i probavanju kostima. Sharon i Keanu zaista vole taj proces i uključeni su s puno ideja. Nic i Claire su divni, ali prepuštaju vodstvo proba kostimografu. Nekad su naporniji glumci koji imaju manju ulogu jer osjećaju potrebu za pažnjom - ističe Dubrovčanka.
Stone joj je, kaže, imponirala svojim osjećajem za stil. Razumije što joj dobro pristaje.
- Sharon ima fantastičan osjećaj za stil i ima jako puno dobrih i kreativnih ideja kako pristupiti kostimu lika. Istodobno ima i poštovanje za kostimografa i to stvara idealnu suradnju - dodaje.
Ipak, najviše je se dojmila američka glumica Shirley MacLaine (90), s kojom je nedavno surađivala na filmu 'People not Places'.
- Igrala je glavnu ulogu, tako da je bila gotovo u svakoj sceni. Bila je odana procesu, profesionalna, disciplinirana. Nikad se nije žalila, družila se s ekipom - hvali je Bakšić te dodaje kako uz veliko glumačko ime dolazi i trema.
- Imala sam tremu jer sam znala da spremam kostime za holivudsku legendu, ali Shirley je bila jedna od najlakših glumica s kojim sam radila. Imala je potpuno povjerenje u mene i moju ekipu, bila je zadovoljna svakim kostimom i cijeli proces bio je pun humora i priča iz njezina uzbudljivog života. Nezaboravno! - prisjeća se.
Njezine anegdote sa snimanja ovdje ne staju. Amela rado pamti i suradnju s Donaldom Sutherlandom, glavnim glumcem filma 'Pravo muško'.
- Poslala sam mail njegovu agentu da bih htjela razgovarati s Donaldom o liku/kostimima prije nego što on dođe na snimanje. Iduće jutro probudio me telefon, poznati duboki glas, Donald. Rekao mi je da misli da ima jako puno dobrih odijela koji bi bili super za lik i da brzo očekujem poklon. Za par dan stigla su dva velika predivna kovčega Louis Vuitton od Donalda, ali zaboravio je poslati ključ. Nisam mogla otvoriti da vidim koje je to blago u njima. Danima smo ekipa i ja maštali što je u tom koferima, dok Donald nije stigao i dao nam ključ. Odijela, cipele, potkošulje, šeširi, sve ručno rađeno u Engleskoj, Švicarskoj, Francuskoj, nadmašilo je sva naša očekivanja. To je primjer fleksibilnosti, dogodilo se da je glumac imao stvari koje su bile fantastične za lik. To kao kostimograf treba prepoznati - ističe.
A kad ne radi, Dubrovčanka provodi vrijeme sa suprugom, scenografom Karlom Eigstijem, i prijateljima u SAD-u te Lijepoj Našoj. Uživa u putovanjima na more, odlascima u kina, kazališta, muzeje... Voli, ističe, da joj se duša napuni inspiracijom u pauzama od rada. Karl i Amela upoznali su se 2004. na predstavi, a vjenčali su se dvije godine kasnije. Bila je to ljubav na prvi ljubav, kaže Amela.
- Privukli su me njegova energija, šarm i talent. Koja je tajna našega skladnog braka? Razumijevanje ovog neobičnog i često nepredvidljivoga životnog puta i karijere. Jedno drugom smo podrška u teškim trenucima. Imamo iste interese, pa nam je lako provoditi vrijeme zajedno - dodaje.
Dosad je, kaže, ostvarila mnogo toga. Možda i više nego što je sanjala, ali jedna želja je još na popisu.
- Najveća mi je želja nastaviti raditi s redateljima s kojim imam uspješan umjetnički odnos na kvalitetnim projektima - ističe te dodaje kako najvećim uspjehom smatra istovremeni rad na većim TV serijama i filmovima koji joj pružaju izazov.
- Trenutačno radim na novoj seriji koja će se snimati u Hrvatskoj, s producentima i redateljem iz ‘Hotel Portofina’. Priprema počinje u prosincu u Zagrebu, pa evo mene ponovno u Lijepoj Našoj - zaključuje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
