Redatelj Coppola ratovao je s producentima, koji nisu htjeli ni čuti da Brando igra Vita Corleonea. Ulogu su htjeli dati Laurenceu Olivieru. U igri je bio čak i Carlo Ponti
MNOGIMA OMILJENA TRILOGIJA
Al Pacino je bio uvjeren da će film biti čisti debakl, a klasik 'Kum' danas slavi 50 godina
Postao je opće mjesto u pop-kulturi, neke replike iz filma i danas mnogi znaju napamet, iako je prošlo pola stoljeća od premijere. Na dodjeli Oscara 1973. film “Kum” proglašen je najboljim filmom, Marlon Brando dobio je Oscara za najboljega glumca, ali ga je odbio. Nije se ni pojavio na dodjeli Oskara, nego je poslao mladu glumicu Sacheen Littlefeather. Redatelj Francis Ford Coppola i Mario Puzo, autor istoimene knjige, dobili su Oscara za najbolji adaptirani scenarij. Ali kad su krenuli snimati, ništa nije slutilo na dobro. I sam Coppola, koji i danas čuva bilježnicu sa snimanja filma, u jednom je razgovoru nabrojio desetke zamki i problema koje je morao rješavati od trenutka kad je s Paramount Picturesom potpisao ugovor.
POGLEDAJTE TRAILER ZA FILM:
- Imao sam 29 godina, nisam bio afirmiran, pa su mislili da mi mogu zapovijedati. Dali su mi budžet od 2,5 milijuna dolara i uporno inzistirali da se radnja filma odvija u 70-ima, iako se u Puzovoj knjizi radnja odvija 40-ih. Nisam im popustio unatoč tome što sam znao da će povijesni kostimi, automobili i scenografija značajno povećati troškove - rekao je Coppola.
Iduća velika svađa s producentima izbila je oko podjele uloga. Prije svega zbog Marlona Branda. Bio je poznat kao vrlo problematičan tip, pa su ulogu Don Vita Corleonea htjeli dati Laurenceu Olivieru. U igri je bio čak i Carlo Ponti. Bogata televizijska zvijezda tog vremena Danny Thomas bio je spreman ući u suvlasništvo Paramounta da bi dobio ulogu Don Vita Corleonea.
- Kad sam počeo inzistirati na Brandu, direktor Paramounta je počeo urlati na mene da to više nikad ne želi čuti. Odnosno, rekao je: ‘Može pod tri uvjeta. Prvo - da Brando snimi film besplatno, drugo - da napravi probno snimanje i treće - da potpiše obveznicu na milijun dolara da neće na setu svojim ponašanjem prouzročiti bilo kakve probleme koji bi povećali trošak snimanja’. Pristao sam na ovu ucjenu i nazvao Branda. Rekao je da ćemo probno snimanje odraditi u njegovoj kući. Znao sam da mrzi kad mu redatelji sole pamet o ulozi i ne voli nikakvu strku ni buku. Imao je kratki fitilj. Došli smo pred njegovu kuću s kompletnom opremom. Rekli su nam da Brando još spava. U tišini smo postavili kamere, ja sam donio nekakve talijanske kobasice i rasporedio ih po zdjelama u njegovu dnevnom boravku. Najzad se pojavio - u japanskom ogrtaču, s raspuštenom plavom dugom kosom. Okrenuo se i nestao. Vratio se za desetak minuta. Crnom pastom za cipele je namazao kosu, svezao je otraga u punđu i rekao da će promijeniti boju glasa te da će si napuniti usta papirnatim maramicama jer želi izgledati kao buldog. I to je bilo to. Kad sam u Paramountu prikazao probnu snimku, nisu mogli reći ne - kaže Coppola, kojeg je ovaj film proslavio.
Druga velika bitka s producentima vodila se oko uloge Corleoneova sina Michaela. Coppola je netom prije snimanja upoznao mladog, još neafirmiranog Ala Pacina.
- Čim sam počeo raditi na scenariju, odmah sam zamislio Pacina kako s dvojicom naoružanih pastira šeće vrletima Sicilije. Ta slika me počela proganjati i inzistirao sam na Pacinu, iako su oni inzistirali na plavokosom Ryanu O’Nealu, zvijezdi filma ‘Ljubavna priča’ ili, pak, plavokosom Robertu Redfordu. Nije bilo bez razloga. Istina je da su mnogi Sicilijanci plavokosi i plavooki zbog Normana koji su kroz povijest bili prisutni na Siciliji - rekao je Coppola, čiji su djedovi i bake također stigli iz Italije u Ameriku početkom prošlog stoljeća.
- Dobro sam poznavao taj mentalitet, ali u filmu nisam želio podleći stereotipima o Talijanima u Americi. U svim filmovima bili su negativci, oličenje kriminala, gangsteri koji govore engleski s talijanskim naglaskom, što nije bilo točno. Moj otac i očeva braća, a bilo ih je osam - bili su školovani glazbenici. Otac je svirao u Detroitskom simfonijskom orkestru. Ali sam zato želio da se u filmu puno kuha i jede talijanska hrana, baš kao i u mojoj obitelji - rekao je Coppola o detaljima iz stvarnog života koje je iskoristio u filmu. U drugom i trećem nastavku pojavila se i njegova majka Italia Coppola, inače vrsna kuharica talijanskih jela koja je objavila i knjigu recepata “Mama Coppola’s Pasta Book”. I danas se u Americi prodaje tjestenina i šalša nazvana po majčinu nadimku Mammarella, s njezinim portretom na etiketi.
Zanimljivo je da je Mario Puzo napisao knjigu “Kum” kad mu je bilo skoro 50 godina. Prije “Kuma” napisao je “Sretnog hodočasnika”, također o talijanskim imigrantima u Ameriku. Kritika i književni svijet su ga hvalili na sva usta, ali ona nije ni približno postigla takav komercijalni uspjeh kao “Kum”. Puzo je ovaj put htio napisati nešto od čega će napokon njegova obitelj moći pristojno živjeti.
- Pročitao sam knjigu čim je izašla i moram priznati da me razočarala. Mislio sam da će biti više intelektualna. To sam rekao i Puzu, koji se sa mnom složio jer je bio svjestan da je ovaj put napisao ‘komercijalu’. Kao ni ja, ni on nikad nije imao dodira s talijanskom mafijom u Americi, iako smo potekli iz takvih sredina. Puno smo radili na adaptaciji, a u međuvremenu knjiga je imala sve veću prodaju. Radeći zajedno, Puzo mi je dao važan savjet: ‘Nikad se nemoj s njima upoznati niti pristati na susret. Oni su vrlo šarmantni i mogli bi te osvojiti’. Dobro sam to upamtio. Kad sam snimao treći nastavak, jednog dana u moju radnu kamp-kućicu ušao je mladić koji je tu uvijek dežurao. Rekao mi je da je vani gospodin John Gotti, koji bi mi htio osobno izraziti svoje poštovanje. Rekao sam neka mu se zahvali, ali da sam usred velikog posla i da vjerojatno neću imati vremena. Gotti je shvatio i otišao bez riječi - prisjetio se Coppola kako je izbjegao susret sa šefom mafijaške obitelji Gambino.
Mnogi glumci svjedoče da se iza filmskih kulisa također odvijala prava drama. Al Pacino, koji je glumio Don Corleoneova sina Michaela, bio je uvjeren da će film biti debakl. S kolegicom Diane Keaton, koja je glumila njegovu zaručnicu Kay, odjurio je navečer u bar u kojem je dvoje glumaca utapalo očaj u enormnim količinama alkohola, uvjereni da će im ovaj film uništiti karijere.
Ipak, najupečatljivija scena u filmu je ona s odrubljenom konjskom glavom. Coppola je htio u filmu imati element horora, no nije želio da to bude neki izlizani štos.
- Htio sam da publika doista skoči iz svojih stolica kad vidi tu scenu. Kao što je poznato, Don Corleone nagovara filmskog producenta i vlasnika ergele da u jednom filmu ulogu da pjevaču Johnnyju Fontaneu, čija karijera jako podsjeća na Franka Sinatru. Producent to uporno odbija. I onda se jednog jutra budi u krevetu natopljenom krvlju. Namjerno dovodim publiku u zabludu jer ne znaju je li producentu odrezana noga ili je kastriran. Kad odbaci plahtu, ugleda na krevetu odrubljenu glavu svoga najskupljega konja. Mislim da je ta scena bila doista dobro smišljena - kaže Coppola i ne pretjeruje. Konjska glava u krevetu postala je simbolom mafijaške odmazde. No ni tu nisu stvari bile jednostavne. Coppoli su za tu scenu najprije ponudili prepariranu konjsku glavu punjenu stiroporom.
- Nisam je prihvatio jer je na vratu bio previše očit šav nakon punjenja. Stoga su mi rekviziteri pronašli pravu konjsku glavu u tvornici pseće hrane u New Jerseyu. Da bi stigla na set u Los Angeles u što boljem stanju, stavili su je na suhi led i tako dopremili u kontejneru - prisjetio se redatelj, koji je zbog toga imao problema s društvom za zaštitu životinja. Morao se pravdati da konj nije bio ubijen za potrebe snimanja filma.
Četrdeset godina kasnije preparirana konjska glava našla se na aukciji s početnom cijenom od 11.500 dolara (oko 80.000 kuna). Prije dvije godine oglašena je i prodaja luksuzne vile koja je u filmu predstavljala producentovo otmjeno imanje i u kojoj se snimila ova scena. Vila je najprije pripadala novinskome magnatu Williamu Randolphu Hearstu, a kasnije su u njoj medeni mjesec proveli američki predsjednik John F. Kennedy i Jacqueline Kennedy. Ipak, proslavio ju je film “Kum”, koji je Američka filmska akademija uvrstila na drugo mjesto najboljih holivudskih filmova svih vremena, nakon “Građanina Kanea”, a ispred “Casablance”. Film je, nakon premijere 24. ožujka 1972., tri godine držao prvo mjesto po prihodima od ulaznica, a pretekle su ga “Ralje”. Coppola nije namjeravao snimiti nastavke, ali ga je Paramount Pictures nagovorio da snimi i “Kum II” i “Kum III”. Na pitanje kako im je to uspjelo, Coppola je odgovorio u stilu svojih mafijaških junaka:
- Dali su mi ponudu koju nisam mogao odbiti.
Na probnom snimanju Brando si je dugu plavu kosu namazao crnom pastom za cipele, svezao je u punđu, promijenio boju glasa, a usta napunio maramicama jer je rekao da mora izgledati kao buldog, prisjetio se redatelj Coppola.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
