'Ako se netko bio raspao onda sam to bio ja, a nikako Silente'

Mladi dubrovački pop-rock bend Silente pojavio se te 2013. godine s debitantskim albumom 'Lovac na čudesa' i s nekolicinom hitova instantno pronašao svoju publiku. Svirali su konstantno, punili sve veće dvorane pa onda 'pregorili'. Ipak, srećom po poklonike Silentea pauza nije dugo trajala. Vratili su se i rade punom parom, što nam je potvrdio i frontmen Tibor Karamehmedović (29).

POGLEDAJTE VIDEO:

Singlovi 'Mene moje uši lažu' i 'Navečer se srca lome' najavljuju četvrti studijski album benda. Obje pjesme prolaze poprilično dobro, vrte se na radijskim stanicama. Kakve su reakcije 's terena'? Što kaže publika?

Super prolaze novi singlovi, reakcije su začuđujuće dobre. Silente, što zbog publike, što zbog nas samih, radi svaki album različito pa tako sad imamo podijeljenu publiku, raznoliku. Stariju i mlađu, rokersku, popersku, visoku, nisku, gluhu, slijepu... ali spaja nas neki zajednički osjećaj, ogromna energija na koncertima bude. Većina našeg dosega je zahvaljujući publici koja kupuje karte, albume ili podržava ako misli da je to što radimo dobro. Naročito mi se sviđa kako su loše podnijeli naš treći garažni album govoreći kako ih tjera da slušaju prva dva više. I sad su ih ova dva singla potpuno oduzela. Možda ljudi žure u zaključke. Možda su neki brzi na okidaču kako bi rekao moj djed. Mi samo radimo svoj posao i pokušavamo rasti.

Kakav će biti novi studijski album? Po čemu se razlikuje od svojih prethodnika, a po čemu će publika moći prepoznati onaj 'stari' Silente?

Nismo mi toliko stari, ja nemam ni trideset godina. Tko zna što publika očekuje, nadam se da ima povjerenja u nas i u moj manjak talenta. Dva singla su sad vani i plan je izbaciti još nekoliko. Album će vani kada organizacija koncerata bude moguća. Nadam se da će publika s nama ostati do tada da je opet šarmiramo koncertom. Lakše je nakon jednog piva, znaš kako je.

Koncerata nema, ali ste 2020. iskoristili za 'zaključati se' u studio. Nikša Bratoš opet je s vama. Ta se kombinacija ranije pokazala kao uspješna formula?

Snimali smo, pisali nove pjesme, bacali neke u smeće i, kako bi rekao Arsen, čistili ormar od starih stvari. Nikšu smo napokon ulovili, inače ja njemu šaljem svakakve pjesme i prije nego su gotove pa ih on komentira i da mi do znanja zašto neće uspjeti u srcima publike i prije nego se to dogodi. On je sjajan producent, ali ono najvažnije, on je defacto umjetnik, shvaćaš. Mi smo Nikši poslali valjda sto pjesama kroz ovih par godina poznanstva. Premda ne radi kao producent na nekima, naučio nas je puno i takvo nešto ne valja mjeriti 'uspjehom'. Ni mi, a vjerojatno, ni Nikša ne gledamo na formule osim kad nam se netko zamjeri na osobnoj razini. Jednostavno volimo sličnu glazbu i imamo sličan ukus. Sve ostalo su priče koje govorimo jedni drugima da se šarmiramo.

Jedna od rijetkih iznimki je ovoljetni koncert u vašem gradu, Dubrovniku. Kako je nastupati u tzv. 'novim normalnim' okolnostima?

Imali smo par koncerata ove godine. Točnije, srećom smo imali par entuzijastičnih organizatora. Ako je novo normalno ovaj minus na mom tekućem računu onda mi se ne sviđa, ali ja samo stojim iza mikrofona i gledam svoja posla. Publika je u svakoj vrsti normalnog fantastična i puna ljubavi.

U slučaju Silentea uspjeh je stigao poprilično brzo. Već s debitantskim albumom 'Lovac na čudesa' pogodili ste s nekolicinom singlova, došli su veliki koncerti, suradnje... Kakvim ti se taj period čini iz današnje perspektive?

- Ne želim biti taj lik, ali mi smo radili sedam godina prije tog albuma i svirali te iste pjesme, rearanžirali, pokušavali, slali okolo naokolo... jedino u što sam siguran je da smo taj 'prvi korak' htjeli napraviti kako treba. Dejan Aćimović nas je dobro išamarao i pokazao kako 'korak' uopće izgleda. Upoznao nas je s Nikšom, kojem smo odmah poslali 30-ak pjesama i oduševljeno čitali SMS odgovore. I Dejan i Nikša su radili i rade s drugim bendovima. Možda te pjesme nisu dobre, možda bend nije briga, možda je svijet napravljen samo za Silente, možda je to bilo naših pet minuta. Sve su to razna imena za istu stvar, a to je muzika. Svijet se dijeli na rješenja i izgovore. Ili kako bi moja bivša rekla: 'Nemaš ti odgovora koliko ja pitanja'.

NAJBOLJA PJESMA Dubrovačka grupa Silente je pobjednik na 62. Zagebfestu

Što bi mijenjao na tom putu do danas?

Nekad fantaziram o drugačijem životu, ali je problem samo u tome sjećam li se ovog života u tom drugačijem životu. Točnije, znam li da radim drugačije nego sam mogao/osjećao. Naravno, to mi zvuči dosadno pa prestanem razmišljati i vratim se raditi. Jedino što bi ikad bilo drugačije od stotine mojih života je što bih već bio oženjen u jednom od tih.

Prije četiri godine objavili ste kako se bend raspao i kako vas ljudi više neće gledati, barem ne 'dok ne postanete ljudi kakve bend zaslužuje'. Ipak, nakon godinu dana povratak. Jeste li postali ti bolji ljudi? Što se dogodilo u tih godinu dana?

Objavili smo da otkazujemo 40 koncerata i da se ja mičem s pozornice jer se ne osjećam dobro. Ne moram se braniti od iskrivljenih riječi, kao što nisam ni onda pa je ispalo kao marketinški trik. Mi ne bismo ni objavljivali ništa na našim mrežama da nismo imali najavljenih tih 40-ak koncerata. Znaš li koliko je to karata koje se moraju refundirati? 'Ljudi kakve bend zaslužuje' govori da imamo ideju benda koja je veća od nas samih i svi mislimo da je muzika nešto što ostaje duže od naših tijela. Hvala nebu, i svima poviše, pa je moj plan o bavljenju nečim drugim u nekoj drugoj zemlji pao pod pritiskom, a moji prijatelji iz benda, Sanin, Doris i Ivuša su jedva čekali opet zasvirati.

Okušao si se kratko i u solo karijeri. Može li se oboje paralelno ili je zaključak da je bratska sinergija između tebe i Sanina te punokrvna postava benda ipak vaša najveća snaga?

Kako misliš 'okušao', pa radim na tome još uvijek. To što imam 4 subscribera na YouTube kanalu neće me zaustaviti. Upravo snimam drugi solo album, a prvi dupli album je izašao prije samo godinu i pol dana. To znači da ću nekad iduće godine imati preko 70 potpisanih pjesama vani. To je više od duplo nego što imam godina. Naravno, popularnost mi gradi šest pjesama, ali radim najbolje što mogu. Mogao sam jedino uštedjeti pare i nastaviti parazitirati na istih šest pjesama pretvarajući se da sam umjetnik. Potreba za solo snimkama nastala je zato što ima puno pjesama koje se Saninu ne svide, a meni svide. Silente već izdaje puno svojih pjesama i nema para ni medijskog prostora za reklamirati to sve. Ja sam sebi sve radio sam, snimanje, produkciju, financije, reklamu i izdvojio svoje vrijeme pa gubim samo ja. Ipak, može se paralelno oboje jer ja držim veliku distancu između to dvoje, ja nisam Silente. Silente ima određeni put, ja s motikom kopam jedan drugačiji. Bratska sinergija i punokrvna postava benda jest naša najveća snaga, zbog toga i jesam sam snimio sve instrumente na svom album i sam producirao. Zbog toga i ima publike koja sluša Silente, a ne mene, i obrnuto. Silente nisam ja, ja nisam Silente. Ako se itko onomad bio raspao to sam onda bio ja. Bend se ne raspadne bez da mu konopci i šavovi vidljivo vire pa ga se lako spoji natrag.