'Ako osvojim Frica, odmah ću si kupiti jednog rabljenog Rolexa'

Naslov je došao nakon što je roman bio već završen, dok je nastajao, najčešće je bio bez naslova, ali najdulje se od tih nepostojećih zadržao naslov 'Jedno proljeće'. No činilo mi se to emocionalno podosta hladno, pa sam stoga uzeo jednu rečenicu iz romana i tako naslovio knjigu. Njime sam zadovoljan, mislim da je taj naslov zaživio, rekao je književnik Ivica Prtenjača, koji je s knjigom "Sine, idemo kući" ušao u polufinale književne nagrade Fric.

- Inspiracija je naravno život sam i njegove provalije, iskušenja ii prolaznosti. Roman je nastao nakon što sam započeo pisati priče o djetinjstvu, nedavno je i ta knjiga objavljena, zove se 'Kino Sloga', a onda se dogodila jedna očekivana, ali neželjena smrt.

Tu sam zastao i odlučio napisati roman o tome. Roman je autobiografski koliko i lažan, uvijek je to konstrukt, barem u mom pisanju, na kraju, kad knjiga izađe postoji samo jedna stvarnost, a to je ona koja se nalazi između njezinih korica. To je spasonosni čin umjetnosti - rekao je autor, koji bi svoje djelo volio vidjeti kao film.

- Premda bi se zbog vremenske razlivenosti same radnje lako mogla napraviti i šestodijelna serija, recimo. Idealan tim, hm? Pa netko tko lako plače, lako se smije i lako se miri s gubitkom. Tko je to? Možda zna netko - rekao je Prtenjača. Na pitanje što je po njemu Fric, on je rekao: "Bolji od Andrića". Za kraj nam je dodao kako bi osvojenu nagradu potrošio tako što bi kupio rabljeni Rolex.

PRESTIŽNA NAGRADA 'Okidač za pisanje knjige bile su prijetnje meni te mojoj obitelji'

Nagradu Fric i ove godine organizira i dodjeljuje tjednik Express, a sponzorira Barcaffe, koji podržava nagradu financijskim dijelom od 75.000 kuna, što ćemo uskoro čitati kao 10.000 eura, brutalnim bruto iznosom.

Zadnjeg dana Sa(n)jam knjige u Puli bit će javnosti predočeni rezultati glasanja za uži izbor, između kojih će biti odabran pobjednik. Žiri nagrade radio je u sastavu Jagna Pogačnik, Igor Vikić, Tomislav Brlek, Čedo Prodanović, Dubravka Vrgoč, Hrvoje Klasić i Dragomira Majhen, a pročitali su ukupno šezdesetak knjiga.