Sestre heroine: Bdiju uz male borce na onkologiji u Zagrebu

 

Njezin sinčić Luka danas ima četiri godine i liječi se na Zavodu za dječju onkologiju i hematologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb. On je 2016. godine u dobi od svega osam mjeseci dobio visoku temperaturu, prestao je jesti, a trbuh mu se naglo povećao i otekao.

 

POGLEDAJTE VIDEO:

 

– Dobili smo dijagnozu rabdomiosarkoma, malignog tumora mekog tkiva. Počeli smo s liječenjem odmah krajem kolovoza iste godine, i taj prvi put iz bolnice nismo izlazili mjesec i pol. Krenuli smo s terapijom, a nalazi su čas bili dobri, a čas loši. Kad bi se popravili, znali bi nas na tjedan dana pustiti iz bolnice, pa bismo se opet vraćali. Odradili smo devet ciklusa kemoterapije – prisjetila se Josipa i pojasnila kako se malenom stanje tada popravilo i mislili su da je njihovim brigama kraj.

 

I u toj fazi liječenja bili su u izolaciji, obavezno dezinficirali sve što dodiruju i tijekom boravka u sobi s mališanom nosili su maskice. Sa suprugom se mogla izmjenjivati, pa bi tako dio dana uz malenog bila ona, a dio on. Mogla je prošetati, otići na kavu ili u trgovinu. Danas ništa od toga ne dolazi u obzir. Luki se bolest vratila 2018. godine i od tada se izmjenjuju pauze između liječenja. Suprug Ivan (41) ostao je u Osijeku kako bi se brinuo o starijem sinu (9), a kad stigne dolazi u Zagreb. Zbog korona virusa i ta su se putovanja prorijedila. 

 

 

– Malo smo doma, malo u bolnici i tako stalno. Posljednja dva tjedna nisam izašla iz bolnice uopće. Uveli su nova pravila. A ništa, dezinfekcija kao i inače, maskica, pranje ruku, nema kretanja, ne smijemo izlaziti van iz bolnice, sve je ograničeno. Sa suprugom se čujem svaki dan preko mobitela, a jedanput na tjedan mi donese čiste stvari. Luka je već navikao, njemu to nije problem jer zna da mora biti u bolnici i da ćemo jedanput izaći i to mu je u redu. Sad je takva situacija – objasnila je Josipa i rekla da su oni smješteni u apartmanu.

 

 

– Imamo na raspolaganju TV, WC sa tušem, mali ormarić, njegov krevet i ja sam na fotelji koja se noću razvuče pa na tome spavam. Smještaj je u redu. Malo smo uz TV, malo uz igru, ima vrtić iz kojeg možemo uzeti igračke i poigrati se, mobitel, čitamo knjige, nekako odspavamo. Sad je na kemoterapiji pa ne možemo prošetati po odjelu, ali čim mu bude bolje, i to je opcija – opisuje ona svoju svakodnevicu.

 

Jede s Lukom bolničku hranu, a svim je roditeljima na raspolaganju i kuhinja u kojoj mogu pripremiti neka jednostavnija jela poput kašice ili griza na mlijeku. Unazad dva tjedna, samo ih dvoje može istovremeno boraviti u toj kuhinjici, pa se trude što brže pripremiti što imaju i osloboditi prostor za druge.

 

– A čujte, svima nam je isto. Kratko se pozdravimo, popričamo, i preživljavamo iz dana u dan – kaže Josipa. 

 

 

Što se tiče hrane i odjeće koju roditelji unose na odjel izvana, i tu su pravila vrlo stroga.

 

 

- Ono što im treba, hrana, odjeća komuniciraju preko nas medicinskih sestara. Svaki dan imaju pola sata kad radimo tu razmjenu. Dakle, roditelji skupe prljavo rublje u vrećicu i mi to spustimo na na glavni ulaz i predajemo drugom roditelju, a od njih preuzimamo čiste stvari rekla nam je Draženka Barbadoša (42), glavna sestra Zavoda za dječju onkologiju i hematologiju KBDZ.

 

S roditeljima su, kaže, dogovorili da sva odjeća koju donose mora biti svježe izglačana i zapakirana u običnoj, a zatim i platnenoj vrećici.

 

 

– Vodili smo se mišlju da će glačanje ubiti virus, a pakiranje u vrećicu svakako zaštititi odjeću. I nama to omogućuje da, kad donesu te vrećice, možemo ih izvana dezinficirati i prebrisati alkoholom. Ambalažu hrane poput jogurta i drugih sličnih proizvoda također dezinficiramo. No moram istaknuti da su naša djeca vrlo disciplinirana i navikla na stroge uvjete jer liječenje u startu traje i po mjesec i pol kad su u izolaciji – ističe sestra Barbadoša dodajući kako zato u bolnici imaju na raspolaganju psihologa, fizioterapeuta, radnog terapeuta i sve druge specijaliste koji će djeci i roditeljima olakšati boravak.

 

 

Roditelji su također vrlo disciplinirani u poštivanju mjera, a uglavnom s djecom ostaju majke.

- Na Zavodu za dječju onkologiju i hematologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb trenutno je na liječenju 27 djece, a sa svakim djetetom je po jedan roditelj koji, obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju, ostaje uz svoje dijete u bolnici kontinuirano tijekom liječenja. Smješteni su u sobe koje omogućuju smještaj za dva djeteta uz dva roditelja. U tzv. „obrnutoj izolaciji“ je jedno dijete i majka (stanje nakon autologne transplantacije matičnih stanica). Palijativni bolesnik zajedno s majkom smješten je u zasebnoj prostoriji. Roditelji koji borave uz dijete mogu se zamijeniti uz prethodni dogovor sa djelatnicima Zavoda – pojasnio je ravnatelj Klinike za dječje bolesti Zagreb prof. dr. sc. Goran Roić.

 

 

Sestra Draženka kaže kako samo dvoje djece nema pratnju, a to je osmomjesečna beba čija je majka imala respiratornu infekciju pa je nisu mogli primiti u bolnicu zajedno s djetetom, te mladić od 19 godina. Situacija je sad daleko prihvatljivija, kaže ona, nego što je to bilo prije pet godina kada bolnica uopće nije mogla roditeljima osigurati boravak uz dijete.

 

 

– Ovi odjeli su sad podstanari u Klinici za tumore, a ranije smo se snalazili kako smo mogli. Imam 23 i pol godine staža koje sam provela sve na onkologiji. Radila sam u smjenama sedam i pol godina i jako dobro znam što je rad po noći u situaciji kad djeca pate i boli ih, a nemaju mogućnost da su uz njih njihovi roditelji. Tada smo im doista bili mama, tata, sestra i brat i sve što smo mogli smo im pokušali nadomjestiti. Danas je ovo ipak humanije jer makar jedan roditelj može biti uz dijete, pa čak i unatoč ovim strogim mjerama. Pritom ne plaća ni smještaj ni hranu – prisjetila se ona.

 

 

Ravnatelj ističe kako su zbog COVID-19 svi zabrinuti, a mama Josipa Babić priznala je kako strahuje od virusa.

- Malo me je strah zbog djece, njima je imunitet narušen i s obzirom koliko se o svemu piše u medijima, neizbježno je bojati se. Ali opet nekako se to sve dobro ograničilo i dobro napravilo ovdje u bolnici, pazi se i svi se pridržavaju pravila, pa vjerujem da će sve ovo brzo proći – rekla je mama, a ravnatelj Roić kaže kako je u ovoj skupini pacijenata dodatni oprez iznimno važan i u doba kad nema pandemija. 

 

 

– Naime, djeca na Zavodu su imunokompromitirana tj. oslabljenog imuniteta, a time i umanjene mogućnosti primjerenog odgovora na potencijalnu infekciju COVID-19. Svakodnevno održavamo sastanke kriznog stožera za korona virus na nivou Klinike, pratimo i promptno implementiramo sve mjere i preporuke koje su donijeli Krizni stožer MZ i druge nadležne institucije, te smo na nivou Klinike poduzeli sve potrebne preventivne mjere sa ciljem maksimalne zaštite naših pacijenata i djelatnika, a posebno pri tome razmatramo potrebne mjere i aktivnosti za zaštitu pacijenata na Zavodu za dječju onkologiju i hematologiju – kazao je ravnatelj.

 

Nitko od naših sugovornika ne želi ni nagađati koliko će ovakva situacija potrajati. Sestra Draženka kaže da se dobro nose s novim izazovima.

 

 

- Nas je na cijelom Zavodu sa poliklinikom i dnevnom bolnicom ukupno 40 sestara, a tri su nam na bolovanju zadnja tri mjeseca.Mi za sad funkcioniramo dobro, imam mogućnost po Ministrovoj preporuci organizirati ljude u tri ekipe da nismo svakodnevno u doticaju u slučaju pojave korona virusa kod nas. A i došao nam je jedan kolega iz matične kuće u ispomoć, tako da sve funkcionira – zaključila je ona.