Još jedan ljevoruki genijalac iz Splita oduševio je u All England Clubu. Imao je čast igrati na terenu broj jedan, koji, kao središnji teren, ima kapacitet 15.000 gledatelja
Senzacija, a zvuči poznato: Ljevak, Splićanin, Wimbledon!
Ajme, kako je to fantastičan osjećaj. Neponovljivo! Podignuo sam onaj slavni trofej i to ću pamtiti zauvijek. Nisam mogao doći sebi, prve su impresije Mate Pavića nakon pobjede na juniorskom turniru parova na najvećem svjetskom teniskom turniru.
Još jedan ljevoruki genijalac iz Splita oduševio je u All England Clubu. Imao je čast igrati na terenu broj jedan, koji, poput središnjeg terena, ima kapacitet 15.000 gledatelja.
- Imao sam sreću što sam igrao s Britancem Morganom u paru, i to protiv još jednog Britanca. Bilo je mnogo gledatelja, a i meč je bio odličan. Puno sjajnih poena bilo je na “jedinici” - rekao je naš junior i nastavio:
- Cijeli sam turnir igrao jako dobro. Šteta što nisam imao više koncentracije u četvrtfinalu pojedinačne konkurencije. Tko zna što bi bilo poslije?! Ali i ovako je super.
Nije mogao dobiti ljepši dar za 18. rođendan, koji je jučer proslavio u Londonu.
- Čestitke su stizale sa svih strana. Ovo mi je sigurno najljepši dar koji sam ikad mogao dobiti - ponovila je još jedna zvijezda iz čuvene splitske teniske škole.
Svog uzora Gorana Ivaniševića poznaje već godinama. Dapače, znali su i igrati...
- Često smo trenirali. A i nastupali smo na ekshibiciji u Švicarskoj. Sjajan je čovjek i uvijek ponudi odlične savjete - kaže Mate, kojeg je Ivanišević spojio s akademijom Boba Bretta, Australca koji je nekoć vodio Borisa Beckera, a danas trenira Marina Čilića.
Svjestan je da ga očekuje iznimno trnovit put do profesionalne karijere.
- Bit će svega, ali želim daleko. I zato ostajem ovdje, idemo na neke male Futurese skupljati bodove - rekao je Pavić, koji će prolongirati proslavu wimbledonskog naslova.
- Za desetak dana feštat će cijela obitelj. Jedva čekam tu proslavu - zaključio je 18-godišnji talent hrvatskog tenisa.
Ančić i Ljubičić ‘zapeli’ u finalima
Mario Ančić, višestruki četvrtfinalist Wimbledona, u juniorskoj konkurenciji igrao je 2000. godine u finalu, ali nije uspio osvojiti naslov. I Ivan Ljubičić igrao je u finalu u juniorskoj pojedinačnoj konkurenciji (1996.) i također je ostao za korak prekratak.