Selena ima leukemiju: 'Želim zdravlje, ali i upoznati Modrića'

Mama, je l’ to zove Luka Modrić, raširenih očiju punih nade ispitivala je Selena Brunjaji (5) majku Moniku (39) kad je jučer u njihovu domu u Dalju zazvonio telefon. No majčin ju je odgovor rastužio.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:16

Ova djevojčica, koja se već tri godine hrabro bori s akutnom limfoblastičnom leukemijom, koja joj je zahvatila 98 posto tijela, ima samo dvije želje. Jedna je potpuno ozdraviti, a druga da joj idol Luka Modrić odgovori na pismo i da ga ugosti na pikniku u svom domu.

- Pripremit ću mu ananas i voće. Može tu i prespavati, dat ću mu svoj krevet. Poklonit ću mu cvijet, zaigrati s njim nogomet, a vodit ću ga i kod bake - u dahu nam je izgovorila vesela djevojčica. Kako još ne zna pisati, starijoj sestri Vanesi diktira sadržaje pisama za najboljeg nogometaša. Otkad ju je opčinio igrom na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, već ih je izdiktirala nekoliko desetaka. Piše mu svaki dan.

'Ti si najbolji nogometaš na svijetu'

“Dragi Luka, moja seka ti piše ovo pismo jer sam ja još mala, pa ne znam. Imam samo 5 godina. A kad ćeš ti doći kod nas?! Jednog dana ću te ja odvesti na piknik pa ćeš onda doći kod nas. Ja vas sve jako volim, ali ti si mi najdraži od svih. Ti si najbolji nogometaš na svijetu. Volim kad tako igraš lijepo i čisto, a ne prljavo kao svi drugi igrači. Svi te jako volimo, a ja najjače kad tako dobro igraš. Nabrat ću ti cvijet. Moja seka voli Subu i Vrsaljka, a mama Vidu. A ja tebe najviše na svijetu. Tvoja Selena.”, glasi zadnje pismo za Luku, koje je objavljeno na društvenim mrežama. Naime, majka više nije znala na koji bi način došla do Luke Modrića, idola njezine kćeri.

- Moja Selena mene svaki dan pita: ‘Mama, kad ćeš poslati pismo? Da li si ga poslala?’ Već mjesec dana odgovaram da ću ga poslati, ali kamo - priča nam Monika dok s divljenjem gleda svoju hrabru djevojčicu.

Selena je rođena 31. siječnja 2013. godine kao potpuno zdrava beba. Lijepo je napredovala uz stariju sestru i mlađeg brata. U jesen 2015. godine sve troje su se prehladili, no Selena se ni nakon antibiotika nije oporavljala.

- Najgori dan u životu bio mi je 12. listopada 2015. godine. Tog ponedjeljka Selenu sam iz njezine sobe donijela sebi u krevet. S nama je bio i njezin mlađi brat, tad beba. Posjela sam Selenu, a ona je potpuno klonula. Mislila sam da je umrla. Usne su joj bile plave, a tijelo beživotno. Zaboravila sam na sve oko sebe, osvježila je hladnom vodom i povratila se. Odvela sam je u bolnicu i nakon svih pretraga saznali smo za tu ružnu dijagnozu. Kako joj je bolest zahvatila 98 posto tijela, odmah je počela primati krv, a već sljedećeg dana sanitetom su je prebacili u Zagreb na Rebro. Tu smo ostale do 1. srpnja 2016. - priča Monika. Kako bi bila uz bolesno dijete, unajmila je stan u blizini bolnice, bez obzira na cijenu od 300 eura i 1500 kuna režija.

Selena je prava mala fajterica

- Selenu su odmah podvrgnuli kemoterapiji. Zbog slabog imuniteta u pauzama između kemoterapija nije smjela među ljude te smo bile u stanu po cijele dane. Ne znam odakle mi snaga. To su situacije u kojima nemate izbora, funkcioniraš da bi tvom djetetu bilo bolje - prisjeća se Monika. Selena je s bolničkom kemoterapijom prestala lani u studenom, no do nedavno ju je dobivala u tabletama. Sad pije D vitamin za kosti, koje je bole od kemoterapija.

- Ona je prava mala fajterica. Puna optimizma i veselja. I kad je imala kateter u prsima, i kad je primala kemoterapiju, nije prestajala veselo pričati. Selena samo zna da ima leukemiju, no ne zna što to znači. Svaki put kada se prehladi, mora u bolnicu kako bi intravenozno dobila lijekove. Kad ih primi, kaže mi: ‘Mama, ja sam sad ozdravila, imam samo leukemiju’ - s uzdahom i slabašnim smiješkom priča Monika. Zahvaljujući toj silnoj majčinskoj ljubavi, požrtvovnosti i snazi, Selena je dobila prvu rundu bitke s teškom bolesti. Iako su nalazi sad uredni, Monika je na oprezu jer se bolest opet može vratiti. Svaki mjesec moraju raditi krvne pretrage, a u listopadu je očekuje nova punkcija koštane srži.

- Napravila bih sve da je usrećim, a najveća bi mi sreća bila da ozdravi - priznaje Monika.