Iza Tribunala ostaje 2,5 milijuna stranica dokumenata, transkripata i drugih sudskih spisa. Haški sud bit će nezaobilazan u pisanju povijesti minulih ratova na ovim područjima
Sele u povijest: Sudili 10.800 dana, saslušali 4650 svjedoka
Haški sud više ne postoji. Ostaje samo “mehanizam” koji će rješavati zaostale predmete (Franka Simatovića, Jovicu Stanišića. Vojislava Šešelja, žalbene postupke Karadžića i Mladića). O važnosti današnje svečanosti zatvaranja svjedoči i sastav gostiju koji su na nju pozvani. Među ostalim, glavni tajnik UN-a, nizozemski kralj Willem-Alexander te bivši i dosadašnji suci i tužitelji.
- Tjiekom postojanja Međunarodni sud je uživao velikodušnu podršku mnogih država članica Ujedinjenih naroda, uključujući posebno zemlju domaćina, Kraljevinu Nizozemsku. Od 1993. godine, kad je osnovan, MKSJ je predstavljao hrabar eksperiment u međunarodnom pravosuđu. S velikim ponosom se možemo osvrnuti i reći da je – unatoč brojnim izazovima – taj eksperiment predstavljao neočekivani uspjeh i, prema riječima predsjednika Agiusa, MKSJ ‘će nastaviti služiti kao podsjetnik na ono što je moguće u borbi protiv nekažnjivosti’ - kažu u Tribunalu. Pred Tribunal je izveden predsjednik Srbije i Jugoslavije Slobodan Milošević, drugi predsjednik Srbije Milan Milutinović, predsjednici RS-a Radovan Karadžić i Biljana Plavšić, prvostupanjski je osuđen Ratko Mladić. Zadnje osude izrečene su bosanskoj šestorki: Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku i ostalima. Najviše presuda izrečeno je Srbima, zatim Hrvatima, pa Bošnjacima. Haškom sudu zamjerana je politiziranost, dugo trajanje procesa, fokus na neke ljude, predjele i događaje te nedostatak interesa za neke druge.
- Haški sud je krenuo od procjene CIA-e da su Srbi krivi 70 posto, Hrvati 20, a Bošnjaci 10 te da su održavali taj balans koji su trebali pokriti trojica hrvatskih generala, ali nije ispalo kako su arhitekti to zamislili po procjenama CIA-e - rekao je odvjetnik Ante Nobilo pa dodao:
- Ali te procjene nisu problematične s obzirom na to da su Srbi vodili rat u RH i BiH preko marionetskih država te je najveća odgovornost objektivno na njima.
Samoubojstvo Slobodana Praljka ostat će upamćeno kao najjača slika po kojoj se pamti rad suda. Sudac Carmel Agius, kojega je čin samoubojstva šokirao, kao i sve druge, rekao je:
- Ima nas sedam milijardi koji živimo na ovom planetu, mislim da 6,5 milijardi njih nije znalo da postoji Slobodan Praljak, a pogotovo da je bio osuđen za ratne zločine. Sad, od 7 milijardi ljudi, njih 6,5 milijardi vidjelo je sve na televiziji, čitalo u novinama i sad znaju tko je bio Praljak. Tih 6,5 milijardi ljudi ništa nije znalo o događajima u koje su bili upleteni bosanski Hrvati, bilo kao vojnici, bilo kao političari, a sad znaju. Po meni, bilo je to dosta kontraproduktivno...
Na Haškom sudu saslušano je 4650 svjedoka tijekom 10.800 dana suđenja. Donesena je i presuda za genocid u Srebrenici. Devedeset osoba je osuđeno zbog genocida, zločina protiv čovječnosti ili drugih zločina. U presudi Mili Martiću, Slobodan Milošević opisan je kao vođa udruženog zločinačkog poduhvata koji je organizirao pobunu u Hrvatskoj. Iz Hrvatske nije osuđen nitko osim pobunjenih Srba (Mile Martić i Milan Babić, koji je izvršio samoubojstvo), no u presudi Jadranku Prliću i Slobodanu Praljku temelj je predstavljala ocjena o udruženom zločinačkom poduhvatu za BiH, koja je ogorčila Hrvatsku.
Iza Tribunala ostaje 2,5 milijuna stranica dokumenata, transkripata i drugih sudskih spisa. Haški sud bit će nezaobilazan u pisanju povijesti minulih ratova na ovim područjima. U njegovoj je arhivi takozvana primarna građa, najvredniji povijesni materijal, dokumenti čija je vjerodostojnost nesporna.
Povjesničar Hrvoje Klasić rekao je za N1 da je ta arhiva, koja je u vlasništvu Ujedinjenih naroda, “zlatni rudnik” povjesničarima.
- To je rudnik i po količini i po kvaliteti. Ovdje su ključni dokumenti. Povjesničari će stvari stavljati u odgovarajući kontekst. Pred njima je pravi posao. Suočavanje s prošlošću mora biti državni projekt, to ne može biti od osobe do osobe. Moramo otvoriti raspravu, pravi dijalog o onome što se događalo u prošlosti, a ne da imamo službene istine koje ne smijemo preispitivati...
- Neborbene ‘zapadne’ države, zajedno s ‘izgubljenom’ državom Srbijom, bile su u stanju povremeno ometati vladavinu prava, često uz skrivanje dokaza - izjavio je nedavno Miloševićev tužitelj Geoffrey Nice, koji je u knjizi “Pravda za sve ili kako je postići” procijenio presude ratnih tribunala.
- Mi, odvjetnici koji smo sudjelovali u procesu, koliko ja znam, iako nesavršeni, trudili smo se dati najbolje od sebe kako bismo našim klijentima omogućili najbolju obranu, ali suđenja su previše dugo trajala. Žrtve su čekale desetljećima prije nego što su konačno saznale što se doista dogodilo.
- Ono što je dobro jest da svi obrazovani građani svijeta odsad pa ubuduće očekuju da svaki ratni zločin bude podložan međunarodnoj zakonskoj odgovornosti, a to je već golemi pomak u načinu razmišljanja - rekao je Nice i dodao:
- Tribunal je prikupio golemu količinu dokaza koji se možda nikad ne bi pojavili. Ostat će tamo još 500 godina...
- Zločine nisu počinile nacije ili narodi. Počinili su ih pojedinci, a ponajprije politički i vojni dužnosnici - rekao je glavni tužitelj suda Serge Bramertz i pojasnio:
- Stoga, dopustite mi da budem sasvim jasan. Nijedna zajednica ne snosi odgovornost za to što su ti ljudi učinili. Krivnju snose oni i nitko drugi.
- Zahvaljujući ovom sudskom Vijeću toliko mnogo žrtava i preživjelih doživjelo je u izvjesnoj mjeri ostvarenje pravde za nebrojena zlodjela koja su pretrpjeli. Vjerujemo da su naši rezultati vjerodostojni. I nadamo se da će Vijeće vidjeti naše napore kao značajan doprinos održanju međunarodnog mira i sigurnosti - zaključio je Serge Bramertz.
U ovoj regiji mnogi se ne slažu s tim ocjenama. No, kako god bilo, sud je zatvorio svoja vrata. Ostalo je povijest.
Osnovan je 1993.
Haški sud bio je prvi sud za ratne zločine koji je UN osnovao nakon Drugog svjetskog rata. Osnovalo ga je Vijeće sigurnosti UN-a u svibnju 1993.
Milošević bez presude
Sud je 1999. optužio Slobodana Miloševića za zločine na Kosovu, a potom i u Hrvatskoj i u BiH. Umro je tijekom suđenja i nisu mu presudili.
Suđenje Blaškiću
Sud je 1999. optužio Slobodana Miloševića za zločine na Kosovu, a potom i u Hrvatskoj i u BiH. Umro je tijekom suđenja i nisu mu presudili.
Kninski zubar
Milan Babić, bivši vođa pobunjenih hrvatskih Srba, osuđen je na 13 godina zatvora. Javno se ispričao zbog zločina i objesio u pritvoru UN-a 2006.
Izručenje Karadžića
Nakon dugogodišnjeg bijega Radovana Karadžića izručili su Haagu 2008. Osuđen je na 40 godina zatvora. Žalbeni postupak još nije završio.
Oslobođeni generali
Žalbeno vijeće 16. studenog 2012. oslobodilo je generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Optužnica je podignuta 2001., a suđenje je počelo 2008. godine.
Doživotna za Mladića
Sud je proglasio Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Osuđen je na doživotnu kaznu zatvora.
Samoubojstvo u sudnici
Nakon što mu je potvrđena kazna od 20 godina zatvora, Slobodan Praljak popio je otrov u sudnici. Osudili su ga za ratne zločine nad muslimanima u BiH.