Priziv savjesti je najbolje komentiran u jednoj karikaturi na kojoj ginekolog "pere ruke od svega". U medicini ne može biti prisutan priziv savjesti. Taj pojam je nespojiv sa Hipokratovom zakletvom jer u bukvalnom shvaćanju i tumačenju tog pojma, može se reći da zbog rasne, vjerske i drugih različitosti može se svaki liječnik pozivati na besmisleni priziv savjesti. Možda bi se moglo raspravljati o pobačaju kada je trudnoća prouzročena neprikladnim ponašanjem, alkoholizmom, narkomanijom i sličnim uzrocima. Međutim, kada se govori o razlozima o kojima se radi u slučaju Mirele Čavajde, nema i ne može biti ni o kakvom prizivu savjesti jer se radi o medicinskim razlozima koji nesporno uvjetuju prekid trudnoće jer je uz problematični razvoj zdravstvenog biltena bebe u životnoj opasnosti i majka. S druge strane, liječnicima, koji uvjetuju liječenje pacijenata pozivanjem na priziv savjesti, treba ili oduzeti ili preispitati licenciju. Dakle, grubo rečeno, takvi liječnici neka se vrate u svoja mjesta, bave se obiteljskom medicinom, liječe prehlade ili lake ozljede (ukoliko ih i u tome ne spriječi priziv savjesti).