Šefica DORH-a kaže da ju svi pritišću, osim Plenkovića. To je logično, ali i duboko pogrešno

"Svatko ima pravo na mišljenje, pa i premijer", izjavila je jučer glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek nakon saslušanja na saborskom Antikorupcijskom vijeću.

Iako je zapravo htjela reći nešto drugo: samo Andrej Plenković ima pravo na mišljenje, dok se tuđa mišljenja o radu DORH-a smatraju pritiscima.

Puno je vremena i energije šefica DORH-a potrošila jučer u Hrvatskom saboru kako bi uvjerila zastupnike, javnost, medije, a sigurno i samog premijera, da jedino Plenkovićevo mišljenje ne smatra pritiskom.

Premijer? Ne.

"Jesam li kao glavna državna odvjetnica izložena pristiscima premijera? Pritiscima premijera nisam izložena. Zakon je jasan i to se poštuje. Postoji li prisila pojedinaca iz redova raznih političkih stranaka? Da. Postoji li prisila raznih drugih pojedinaca? Da", kazala je Hrvoj Šipek.

I tako, pritisci su očito u očima promatrača.

"To je mišljenje", kaže šefica DORH-a. "Premijer niti bilo tko me nije nazvao i rekao donesite ovakvu ili onakvu odluku, nemojte pokrenuti postupak ili pokrenite. Ako netko iznosi mišljenje, što bih ja trebala s tim?".

Poziv koji mijenja sve

Naravno da Plenković nije rekao "donesite ovakvu ili onakvu odluku", ali svejedno je nedavno i sam priznao da je nazvao Zlatu Hrvoj Šipek kako bi joj sugerirao da reagira na izjavu Zorana Milanovića kako bi trebalo "utamničiti" ministra obrane. Kao što je priznao da on inače često nazove šeficu DORH-a. Kao što je nakon uhićenja ministra Darka Horvata javno podsjetio šeficu DORH-a da je povjerenje dobila upravo od njegove vladajuće većine u parlamentu.

Pa da zna s kime ima posla.

No Zlata Hrvoj Šipek to nije doživjela kao pritisak.

I nakon poziva premijera Plenkovića ministar Mario Banožić još nije "utamničen".

Lobiji i mediji

Ali je zato izjavila kako je DORH podvrgnut "raznim vrstama pritisaka", da postoji "prisila određenih lobija", da primjećuje "prisilu ljudi koji misle da znaju sve u svemu", istaknula je kako se pritisci "manifestiraju kroz medije", te da je DORH tema prepucavanja političkih stranaka.

Znači, svi vrše pritisak na DORH, osim premijera.

I svi pritišću DORH upravo zbog afera vladajućih, a jedino se prtisak lidera vladajućih doživljava kao "mišljenje".

Zlata Hrvoj Šipek time se jasno svrstala uz Andreja Plenkovića na jednoj strani barikade, protiv svih drugih - medija, oporbenjaka, zastupnika, lobista - koji kritiziraju DORH i traže od njega da bude agilniji i efikasniji u procesuiranju političke korupcije i afera u vladajućim krugovima.

Šefica DORH-a u premijerovu "mišljenju" traži zaštitu pred mišljenjem javnosti, stručnjaka, oporbene politike i medija koje doživljava kao "pritisak".

U prijevodu, svi DORH-u žele zlo, osim premijera Plenkovića.

Najveći interes

Premda zapravo Plenković ima najviše razloga da pritišće DORH, s obzirom da su upravo njegovi ministri, njegova administracija, njegove hobotnice, njegovi stranački ljudi permanentne mete tog istog DORH-a.

Javnost vrši pritisak na DORH jer nema drugih mehanizama kako bi ga pokrenuo, ohrabrio ili makar isprovocirao na odlučniju antikorupcijsku akciju. Premijer može prijateljski nazvati Zlatu Hrvoj Šipek i iznijeti joj svoje mišljenje o tome tko ju je izabrao, tko ju je potvrdio, tko joj drži leđa i kome ona treba biti zahvalna.

Sve je stvar stila.

I sve je stvar osobnog doživljaja.

Saveznik i mentor

Zlata Hrvoj Šipek u Plenkoviću vidi saveznika, neki kažu i mentora, pa čak i prijatelja koji će joj u ovim teškim trenucima i pod žestokim pritiscima javnosti, oporbe, medija i lobija dati podršku u jednom telefonskom pozivu. 

Naročito kada se radi o tome treba li "utamničiti" njegova ministra.

Zbog svega toga, Zlata Hrvoj Šipek krenula je od naopake postavke. Svatko bi zapravo trebao imati pravo na mišljenje o radu DORH-a, ali najmanje od svih premijer Plenković.

Jer njegovo mišljenje ima najveću težinu, jer o njegovu mišljenju ne ovisi samo sudbina šefice DORH-a, već i sudbina HDZ-ovih ministara. I zato je njegovo mišljenje najozbiljnija vrsta pritiska.