Određeneni se povijesni događaji ili vrijeme mogu vjerodostojno procijeniti jedino argumentiranim činjenicama, svjedocima i povijesnim dokazima iz toga vremena, nikako iz današnje perspektive. Nesumljivo je da je Ustaški pokret nametanjem tzv. rasnih zakona, prouzročio puno patnji i uzrukovao veliki broj zločina naspram svih naroda i manjina u Hrvatskoj. Međutim, trebamo biti svjesni činjenice da su u tadašnjoj Europi, takvi zakoni bili općeprihvaćeni, nerijetko čak i nametani u zapadnoeuropskim kulturama. Što naravno ne opravdava ustaške zločine, međutim uvijek postoji uzročno -posljedični tijek događaja. Ustaški pokret nije bio najpopularnija alternativa srpskoj hegemoniji u kraljevini Jugoslaviji, među Hrvatskim narodom. Ali je bio jedina prihvatljiva alternativa za dvije tada vodeće europske i svijetske velesile. Iz razloga što je jedini bio spreman prihvatiti sve zakone i apsolutnu vlast 3. Rajha, kao i prepustiti Dalmaciju i pristati na sve ponižavajuće uvijete Italije. Alternativa za vodeće sile nije bilo, jer bi ona značila povećanu vojnu prisutnost i stvaranje kriznog i nestabilnog područja. Što je u tadašnjim strateškim planovima bilo apsolutno neprihvatljivo. Time je Hrvatski narod doveden pred gotov čin i nije imao puno izbora. Tj. postojala su samo dva izbora, ili prihvatiti ustaški pokret i nadati se što bržem kraju rata, ili se priključiti pokretu otpora i biti spreman ginuti.