Iako postoji poprilično velik popis filmova koji nisu bili niti nominirani za Oscara, malo je neugodnije kada film je bio nominiran, ali je izgubio od djela niže kvalitete
KOJA ŠTETA
Sedam izvrsnih filmova koji su stvarno trebali osvojiti Oscara
Godinu za godinom se već 89 godina dodjeljuje Oscar (90. dodjela je ove nedjelje). I godinu za godinom nađu se filmovi koji su jednostavno trebali osvojiti zlatni kip za najbolji film.
Neki od tih filmova s vremenom su prepoznati kao klasici te se o njima više ne diskutira. Jednostavno je jasno da je došlo do greške ili da u tadašnje vrijeme pojedini film nije mogao biti prepoznat kao klasik.
I dok postoji poprilično velik popis filmova koji nisu bili niti nominirani za Oscara, malo je neugodnije kada film je bio nominiran, ali je izgubio od djela niže kvalitete. Ovo je popis sedam takvih filmova, koji su svi stvarno morali dobiti Oscara za najbolji film, no nekako su izgubili od uradaka koje smo s vremenom zaboravili.
Spašavanje vojnika Ryana
Poprilično smo sigurni da Spielbergovo djelo 'Spašavanje vojnika Ryana' možemo bez problema svrstati u najbolje ratne filmove ikad snimljene. No kada pogledamo koliko ga je cijenila kritika te 1998. godine, ne vidimo baš neku ljubav.
U pitanju je film koji je napravio nešto što nije mnogo ratnih filmova uspjelo. Svaku smrt predočio nam je tako da smo ju i mi, publika, osjetili. Počevši sa scenom na plaži pa preko scene u selu sa snajperom, do samog kraja, kada postrojba brani mladog Ryana. Sve su smrti u tim trenucima bile takve da smo i mi shvaćali kroz što prolaze vojnici tog odreda.
Od prvotnih osmero vojnika na koncu ostane živih samo njih dvojica, i naslovni Ryan. No kroz njihove smrti toliko kvalitetno je prikazan užas rata, premda smo pratili samo osmero ljudi.
Oscara te godine, 1998., neshvatljivo je osvojio film 'Zaljubljeni Shakespeare', o kojem ne treba ništa reći osim da je u pitanju film kojeg se već 1999. godine nitko nije sjećao.
Planina Brokeback
Jedna od ružnijih situacija s dodjelom Oscara svakako je i ona za 'Planinu Brokeback'. U pitanju je film koji se bavio teškom temom, tj. temom ljubavi između dvojice muškaraca koji zbog svoje okoline ne mogu pokazati tko su i što su. Film je bez ikakvog problema uzeo mnoge nagrade koje su dobri pokazatelji da bi djelo moglo osvojiti Oscara, ali Oscar za najbolji film mu je nekako izbjegao ruku.
Umjesto njega te je godine s punim rukama otišao film redatelja Paula Haggisa, 'Fatalna nesreća'. Iako ne bismo rekli da je to djelo koje ne zaslužuje pažljivo gledanje, kada ga se ocijeni naspram remekdjela kakvo je 'Planina Brokeback', jasno se vide njegove mane.
No kako je 2006. godine klima bila značajno drugačija nego što je danas, posve nam je jasno zašto birači nisu bili voljni dati svoj glas djelu koje opisuje homoseksualnu ljubav. Doduše, od tada je proteklo dvanaest godina, pa bi danas posve moguće 'Planina Brokeback' bez ikakvog problema uzela nagradu.
Razjareni bik
Priča o nagrađivanom boksaču Jakeu LaMotti prikazana je u impresivno lijepom crno bijelom tonu, dočaravaju gledatelju bez imalo problema sav izgubljeni potencijal tog sportaša.
No premda je režija filma jedna od kvalitetnijih uopće, gluma Roberta De Nira u tom djelu je danas legendarna. Njegova nevjerojatna transformacija iz pravog boksača u predebelog zabavljača bez nade i karijere još uvijek se spominje kada god se priča o svemu što glumci poduzimaju kako bi dočarali svojeg lika.
Ali 1980. godine, kada je 'Razjareni bik' bio nominiran za najbolji film, su birači bili malo zasićeni filmovima o sportašima. 'Rocky' je svoju nagradu dobio samo par godina ranije, pa je malo tko želio da Oscara odnese još jedan sportski film, i to ponovno boksački. Uz to, Robert Redford pojavio se u svojem redateljskom prvijencu, 'Obični ljudi', u kojem je glumila ljubimica Amerike, Mary Tyler Moore.
'Bik' te godine jednostavno nije imao šanse, ma koliko god bio dobro odglumljen odnosno snimljen i režiran. Na žalost, Scorsese će istu nesreću imati i deset godina kasnije, kada će opet izgubiti od glumca koji prvi put režira. Tada su u pitanju bili 'Ples s vukovima' i 'Dobri momci'.
Srećom, danas je posve jasno koji od tih filmova je kvalitetnije pretrpio zub vremena.
Apokalipsa danas
Iako je u pitanju film kojeg su neki već 1979. godine smatrali remekdjelom, 'Apokalipsa danas' tek je značajno kasnije postao klasik. Rat je bio gotov tek četiri godine. I premda su se već počeli pojavljivati filmovi koji su kritički govorili o jednom od većih američkih poraza, javnost nije bila spremna za film koji je bio ovoliko iskren.
U filmu pratimo postrojbu američkih vojnika koji su na misiji da ubiju odbjeglog časnika Kurtza, koji je u džungli osnovao kult ličnosti sa sobom na čelu.
Te je godine nagradu odnio i danas donekle relevantan film Dustina Hoffmana, 'Kramer protiv Kramera'. No koliko god taj film bio relevantan, 'Apokalipsa danas' je djelo o kojem se raspravlja na akademijama, a njegove scene i fraze su ušle u našu kulturu. Vjerojatno su tada rane od rata bile još uvijek svježe u mnogim umovima, pa je jasno zašto film nije odnio statuu.
Valja spomenuti i da je samo godinu dana ranije Oscara uzeo 'Lovac na jelene', a ako Hollywood nešto ne voli, to je davanje nagrade za 'isti' film godinu za godinom, kako smo već rekli gore. Na žalost, da je film dobio Oscara, karijera Francisa Forda Coppole možda ne bi završila te danas jako daleke 1979. godine.
Istjerivač đavla
Dan danas je 'Istjerivač đavla' gotovo uvijek u samom vrhu bilo kojeg popisa najboljih horor filmova. U pitanju je djelo koje pršti nesputanom grozom i utjeruje strah u kosti čak i ako ga se danas gleda.
No, u pitanju je horor, a ako Akademija prezire neki žanr, to je horor. Čak je i znanstvena fantastika dobila pokoju nominaciju, a i nagradu kroz godine, no horor jako zaostaje iza svih drugih žanrova.
Jedini horor (i to ne pravi) koji je osvojio nagradu za najbolji film je i dalje 'Kad jaganjci utihnu', iz 1991. godine. 'Istjerivač đavla' se borio protiv podosta kvalitetnih filmova 1973. godine, koji nisu toliko loše ostarjeli. No problem je bio što je te godine svima bilo jasno kako se mora ispraviti greška iz 1969. godine kad nagradu za najbolji film nije odnio 'Butch Cassidy i Sundance Kid'.
Shvaćajući to, Oscara je uzeo njihov novi film, 'Žalac', a 'Istjerivač đavla' je kući otišao praznih ruku. Iako nam nije toliko krivo što je Redfordov i Newmanov film uzeo nagradu, ipak bi nam bilo draže da ju je odnio ovaj bezvremeni klasik.
Tramvaj zvan čežnja
Već 1951. godine bilo je jasno da 'Amerikanac u Parizu', osvajač Oscara te godine, nije u istoj kategoriji kao i 'Tramvaj zvan čežnja'. I dalje je u pitanju klasik, no jednostavno nije bolji film.
Razlozi zašto je pobijedio taj film, a ne Brandovo remekdjelo, i danas nisu jednostavni za objasniti. Moguće je da je u pitanju činjenica kako je to u stvari kazališna drama, prebačena na filmska platna ravno s Broadway. Moguće je da birači nisu voljeli redatelja Elia Kazana, koji je svjedočio protiv drugih glumaca tijekom hajke na 'komuniste'.
Teško je točno reći zašto, no film Marlona Branda i Elie Kazana jednostavno nije ostavio dovoljno jak dojam na birače. Brandov Stanley Kowalski je nasilan, i ugnjetava snažnu no ranjivu Blanche Dubois. Je li to za njih bila tema o kojoj 'se ne priča', pa stoga film nije osvojio nagradu, saznati nećemo. Samo znamo da je 'Tramvaj zvan čežnja' čeznutljivo gledao kako mjuzikl odnosi Oscara.
Divan život
Jedini film na ovom popisu koji nije klasik postao odmah ili par godina kasnije, već tek tijekom '70 godina. Filmu su tada istekla prava, pa je postao čest gost noćnih 'premijera'.
Razlog zašto nije dobio nagradu kada ju je morao dobiti jest čista sentimentalnost. Film je snimljen na kraju Drugog svjetskog rata, kada je sentimentalnost bez problema 'kupila' nagrade, no drugačija vrsta sentimentalnosti od one u 'Divnom životu'. Oscara te godine odnio je film 'Najbolje godine', o vojniku koji se vraća iz rata. Ma koliko divan bio, 'Divan život' nije imao šanse.
Djelo o Georgeu Baileyju (Jimmy Stewart), kojem anđeo pokaže koliko bi svima gori život bio bez Georgea u njemu, i danas se može gledati bez osobito puno problema. Film nam pokaže jednu istinski lošu stranu ljudske prirode, pa čak dobijemo i scenu gdje se jadni George moli, da bi samo minutu kasnije završio u tučnjavi. Međutim, kraj u kojem vidimo da nade ima te da nisu svi ljudi grozni vraća nam vjeru u ljude.
A 'Najbolje godine'? Pa, film je izvrstan. No ipak ga godišnje ne pogleda niti djelić onih koji pogledaju 'Divan život'.
Na koncu, čini se kako je dodjela Oscara za najbolji film u mnogočemu pokazatelj vremena. Mnogi filmovi koji su morali dobiti jer su kvalitetnije napravljeni nisu dobili zato što je Akademija željela pokazati svoj politički angažman. Tako je i na nedavnoj 88. dodjeli nagradu odnio film 'Spotlight', koji je podosta dobar film. Doduše, te godine su u konkurenciji bili i 'Povratnik', 'Soba', kao i 'Marsovac', koji su svi izvrsni filmovi i mogli su uzeti nagradu. Ali nisu o pedofilskom skandalu u rimokatoličkoj crkvi, pa u stvari nisu imali šanse.
Hoće li se slično što dogoditi i ove godine vidjet ćemo nadolazeće nedjelje kada će se održati 90. dodjela Oscara, koju ćete moći pratiti u našoj filmskoj rubrici.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
