DIO 1..... - Svejedno tko god pravio zakon o radu. Jer, naivno je vjerovati da drugačiji Zakon o radu more bitnije poboljšati radne uvjete hrvatskih radnika, a vrhunac naive je vjerovati da če smanjiti nezaposlenost. Najbolja zaštita radnika je velika ponuda poslova ili velika potražnja za radnikom i borba poslodavaca da ponude što bolje uvjete radnicima. U nedostatku poslova, radnici su prisiljeni progutati i pretrpjeti sve, samo da ne izgube posao bez obzira na zakone. Jedini način za zaštitu radnika je otvaranje više radnih mjesta, borba poslodavaca za kvalitetnije radnike kroz nuđenje viših plača i radnih uvjeta te smanjivanje poreznih opterečenja na plaču i potrošnju (PDV),,kao što je slučaj u državama u koje Hrvati masovno bježe iz Hrvatske. U svemu tome, nikakav Zakon o radu ne može pomoči, nego je potrebno oštro smanjivanje porezno-nametnog opterečenja za radnike i poslodavce te veča sloboda ugovaranja između poslodavca i posloprimca. I naravno, smanjivanje gomiletine nepotrebnih propisa, koje svatko onaj tko razmišlja o pokretanju nekakve proizvodnje u RH mora ispuniti, i kad uspije, ako uspije striktno se pridžavati uz prijetnju drakonskih inspektorskih kazni,, što je uostalom jedan od važnih razloga što veči strani proizdni investitori RH izbjegavaju kao npr, fazani jastrebove.........nastavak sljedi dolje.....