Još smo i bogata zemlja koliko se krade. S tom bi se uzrečicom mnogi složili, ali onda dolazi pitanje: A koliko je toga dokazano? I tu je problem cijelog društva. Donosimo vam treći dio serijala o 100 afera koje su obilježile Hrvatsku, a ovaj put dotakli smo se najvećih afera dviju najvećih hrvatskih stranaka, ali i nekih ljudi koji su s njima bili povezani.

<<< Prvi dio serijala o aferama i korupcijskim skandalima pročitajte ovdje >>>

<<< Drugi dio serijala o aferama i korupcijskim skandalima pročitajte ovdje >>>

Afera Josipe Rimac

Da je bilo imalo političke zrelosti, posrnula kninska kraljica Josipa Rimac nikad nije trebala dobiti visoku dužnost u nijednome ministarstvu. Ali Andrej Plenković joj je povjerio državnotajničko mjesto u Ministarstvu uprave. I ima tu nevjerojatne ironije. Žena koja je trebala sudjelovati u reformi javne uprave kako bi bila učinkovita, manje podložna korupciji, a više kontroli, zorno je pokazalo kako funkcionira državna uprava. Ukratko, veza, veza, veza. Rimac je izgradila čitavu mrežu visokih dužnosnika po ministarstvima. 

Pomogla je svakome, od ministra do šefa Carine, kad je neki rođo trebao proći državni ispit. A ona je sređivala pravilnike koji su nosili milijune za poticaje, zakup zemlje, suglasnosti i prava služnosti za vjetroelektrane. Ukratko, imala je na vezi sve ministre koje je trebala ili njihove bliske suradnike. A pratili su je samo godinu dana. Tko zna što će još sve isplivati iz 260.000 poruka koje je čuvala u mobitelu, ali i hoće li Rimac odlučiti sa sobom povući i druge. Kad se čulo da piše knjigu, mislilo se da će ona biti o politici, ali je ona ipak o obitelji, ne o kolegama i aferama.

Afera Ina-MOL: Sanader

Afera koja traje deset godina i još nema svoj pravosudni epilog. Na čudan način, Ustavni sud je poništio prvu pravomoćna presudu kojom je Ivo Sanader osuđen za primanje 10 milijuna eura mita od MOL-a kako bi prepustio upravljačka prava u Ini. Novo suđenje još traje i nije poznato kad će završiti. Ovaj slučaj je primjer kako zakašnjela pravda i nije pravda. Kakva god presuda bila. Jer činjenica je da mađarski MOL, koji nema 50 posto u Ini, ima znatno veće ovlasti od države koja ima tek nekoliko postotaka manje vlasništva. 

U međuvremenu je država izgubila i jednu arbitražu koja se temeljila upravo na presumpciji da je MOL kršio ugovore, nanio štetu i korupcijom došao do upravljačkih prava. Gotova priča. Nema nazad. Druga arbitraža je pred krajem i vrlo je izgledno da ćemo je izgubiti jer država iz istog razloga nije ispoštovala svoj ugovor. Jasno je da je MOL Sanaderovim ugovorima dobio, ali dokazivanje da je za to primio mito je zapelo iako ima niz poveznica s putem novca. Krunski svjedok Robert Ježić, preko kojega je novac išao, pokazao se nepouzdanim pa je pitanje hoće li itko ikad odgovarati za prepuštanje Ine. Jer svi drugi, osim Sanadera, su oslobođeni. Ili, eto, nisu ništa znali. 

Afera Dubai: mito u Poreznoj

U jednom od rijetkih slučajeva gdje su poreznici uhvaćeni s prstima u pekmezu trebalo je deset godina do konačne presude. Zdravko Markač, koji je vodio jednu zagrebačku ispostavu, s kolegom je uhvaćen u primanju 35.000 eura mita, a osuđen je još jedan kolega. U Uskokovu mrežu je upao i još jedan kolega koji je molio usluge za jednu tvrtku. Ali slučaj je trajao tako dugo jer su Markaču htjeli oduzeti imovinu i gotovo četiri milijuna kuna koju je prebacio na majku. Na kraju mora vratiti milijun kuna. Dakle, ispada jako teško dokazati da ako je netko danas uzeo mito, nije to radio i godinama prije, jer se imovina skriva i prebacuje. A u međuvremenu se putuje i u Dubai.

Afera Verona - Sanader i Žužul

Afera Verona se veže uz privatizaciju Plive. Tadašnji premijer Ivo Sanader, predsjednik uprave Plive Željko Čović i Miomir Žužul, čovjek od Sanaderova povjerenja, su 24. i 25. lipnja 2006. bili u Veroni u istom hotelu te su mediji spekulirali da su tad dogovorili prodaju Plive američkom Barru. Sanader je tvrdio da je u Veroni bio privatno jer je išao na operu i svi ostali negirali su da su tamo prelomili da Pliva ‘ide’ Barru. 

Samo nekoliko dana od tog puta pogodila se prodaja 70% dionica Plive Amerikancima. Prije tog preuzimanja mjesecima je trajalo natjecanje Barra i islandskog Actavisa u ponudi najbolje cijene za Plivine dionice. Actavis se na kraju povukao. Posao s Barrom bio je vrijedan velikih 2,2 milijarde dolara, a Sanader se nakon privatizacija hvalio da se time osiguralo podmirenje duga umirovljenicima. Unatoč sumnjama da se u Veroni utanačila prodaja Amerikancima (Žužul je prije političkog angažmana bio američki lobist), DORH i Uskok su to počeli istraživati pet godina kasnije, ali do danas oko svega nije se dogodilo ništa. Nakon pokretanja istrage Čović je izjavio: “Kod prodaje Plive nije bilo nikakvih muljaža”. 

Afera Ježić - HEP

Još jedan slučaj gdje je suoptuženi sa Sanaderom bio HEP-ov čelnik Ivan Mravak. Kad je trebalo pomoći prijatelju HDZ-a i Ive Sanadera, posrnulom tajkunu Robertu Ježiću, naređeno je da mu se prodaje jeftinija električna energija za njegov Dioki. Šteta je minimalno 3,5 milijuna kuna, ali, opet, Mravak nije doživio kraj suđenja pa je sve palo u vodu. Kao i njegovo fiktivno zapošljavanje čuvenog Rade Buljubašića. Mravak je samo osuđen za dio izvlačenja novca iz HEP-a, ali kako je presuda nepravomoćna, nije išao u zatvor. Bez njega slučajevi su se raspali.

Afera Fimi media

Ima neka tvrtka Fimi Media, navodno je nešto povezana i čudno je kako dobivaju poslove. Tako je glasila informacija i prije nego što je afera pukla. Kad smo poslali upite nekim državnim tvrtkama zašto posluju s tom malom agencijom, dobili smo suhoparne odgovore koji se pozivaju na zakon o nabavi i kratke opise usluga. A onda je padom Ive Sanadera sve puklo. Ispalo je da je mala agencija u vlasništvu danas preminule Nevenke Jurak osnovana samo s jednim ciljem: izvlačenjem novca iz državnih poduzeća. Obrazac je bio ovakav, prema optužnici i svjedocima: Sanader je sazvao sastanak s čelnicima državnih poduzeća ili je nazvao da prime njegova prijatelja i ravnatelja Carine Mladena Barišića. 

I svima je naređeno da daju (polu)fiktivne poslove toj agenciji. Onda je Jurak novac davala Barišiću, a milijuni su korišteni za financiranje kampanja HDZ-a, ali i za privatne svrhe Ive Sanadera. Sanader i HDZ te njegovi pomagači su osuđeni, ali je Vrhovni sud prije pet godina poništio presudu i sve kreće ispočetka. Izmijenjena je i optužnica pa se Sanadera tereti da je preko Fimi medije sebi pribavio 15,2 milijuna kuna, a HDZ gotovo 25 milijuna kuna. Suđenje traje, ali što se dogodilo? Nevenka Jurak je čekajući presudu preminula. A ona je javno objašnjavala kako je sebi ostavljala proviziju, a sve dalje prosljeđivala. 

Barišić se riješio straha pa sad mijenja svjedočenja. Dok presude nema, ostaje jedna porazna činjenica i poučak afere: moćni Sanader i HDZ imenovali su u državne tvrtke i ministarstva poslušnike. Onda su ti šefovi uprava koji su znali da duguju sve politici, a ne stručnosti, bespogovorno slušali što šef kaže i izvlačili novac. Tko je sve bio u igri? Koje vam državno poduzeće ili fond padne na pamet, tu su: HEP, Hrvatske šume, Hrvatske autoceste, Fond za zaštitu okoliša, tad državnog Croatia osiguranja... 

Afera Hotmail/Borg

Prva afera u kojoj je premijer Andrej Plenković uhvaćen da ne govori istinu, kad je tvrdio da ništa nije znao. U proljeće 2017. godine počeo je slom Agrokora, a država je donijela specijalni zakon, tzv. “lex Agrokor”, koji je omogućio da imenuju izvanrednu upravu nakon odlaska Ivice Todorića. Skoro godinu dana je tadašnja ministrica gospodarstva Martina Dalić izvrdavala odgovor na jednostavno pitanje: Tko je pisao taj zakon? Mailovi koji su procurili prije dvije godine pokazali su da su zakon pisali i ljudi koji su bili konzultanti izvanredne uprave na čelu s Antom Ramljakom. 

Ukratko, ljudi iz Altera savjetovanja, InterCapitala, Texo Menagementa i odvjetnik Šavorić su bili ti koji su finalizirali zakon. Ramljak je došao iz Texo Managementa. O svemu su brifirali i premijera. A kad je Ramljak kao osoba od povjerenja Dalić imenovan za povjerenika, uzeo je sve ostale u većem ili manjem obimu za konzultante. Iznos koji je otišao na sve konzultante (ne samo navedene) viši je od 700 milijuna kuna. Postalo je vidljivo i da su iz talijanskog zakona, koji im je bio uzor, izbacili neke osigurače, poput toga da ne mogu naknadno biti imenovani konzultantima. Plenković je branio Dalić dokle god je mogao pravdajući sve višim ciljem koji je proveden: spašavanjem Agrokora. 

A onda je pod pritiskom koalicijskih partnera morao odustati. Dalić je otišla, a nekoliko mjeseci prije nje i Ramljak koji je imao mjesečni honorar od oko 100.000 kuna za svoj posao. Afera je dobila ime po Hotmailu kojim se Dalić služila i Ramljakovoj interpretaciji da su Todorića zvali Borgom, a onda su oni nastavili koristiti to ime (navodno u zafrkanciji). Propitivale su se nadalje i veze i s američkim fondom Knighthead, koji je osigurao financiranje, a zauzvrat dobio veliki dio duga u složenoj shemi. Ivica Todorić tvrdi na osnovu svega da su mu oteli tvrtku. Nekoliko je kaznenih prijava poslano DORH-u i osnovano je istražno povjerenstvo. Na kraju je DORH sve odbacio, Agrokor je dobio nove vlasnike i posluje, a Dalić je savjetnica u Svjetskoj banci i ima vječnu premijerovu zahvalnost.

Afera Šegon

Branko Šegon je bio osoba od povjerenja i pomoćnik ministra financija Slavka Linića u vladi Zorana Milanovića. Ali je Šegon istodobno bio i korčulanski poduzetnik. Afera je izbila kad je prije šest godina otkriveno da je državna banka HBOR, u kojoj je Linić predsjednik nadzornog odbora, odobrila izuzetno povoljni kredit od 31 milijun kuna Šegonovoj tvrtki Facta Vera za hotel u Veloj Luci. Upitno je uopće je li tvrtka mogla dobiti taj kredit, a sukob interesa je dokazan i odlukama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. 

Ali nije to bilo sve što je isplivalo. Ispalo je da je Šegon po poreznom nadzoru i ranije imao problema, ali je ipak imenovan na to odgovorno mjesto. Milanović ga je na kraju smijenio uz sukob sa Slavkom Linićem. A treba se podsjetiti i na to što je odgovorio zašto Šegon nije imao sigurnosnu provjeru. Milanović je rekao da bi sve to predugo trajalo. Danas opet raspravljamo o sigurnosnim provjerama za dužnosnike zbog afere Janaf. Ništa se nije promijenilo.

Afera mito za građevinske dozvole

Ova afera nije ni približno financijski teška kao brojne druge, ali je zaslužila svoje mjesto na ovom popisu jer dokazuje da se i dalje s podmazivanjem može ilegalno graditi. Palo je sedam osoba koje su bile uključene, a glavni je sad već bivši načelnik Sektora pravnih poslova u Ministarstvu prostornog uređenja - Josip Bienenfeld. On je dobio za početak 660 eura mita za legalizaciju 55 kvadrata vile u Splitu, a zatim su svi ostali pogodovali investitoru. Optužnica je od lani. Nakon velike legalizacije 2012. i navodnog podvlačenja crte, bespravna gradnja nije stala.

Afera Hrvatske šume - bonusi

Šef Hrvatskih šuma Ivan Pavelić je dobar prijatelj s bivšim ministrom poljoprivrede Tihomirom Jakovinom (SDP). Kad je Pavelić imenovan na čelo Hrvatskih šuma, javnost nije znala da je ministar i njemu i još dvoje članova uprave odredio mogućnost milijunskih bonusa. To je na vidjelo izašlo tek četiri godine kasnije. Sindikati su tvrdili da je Pavelić pumpao dobit kroz najam radnika, smanjenje prava i neulaganje, pa je na kraju ispalo da mu treba isplatiti 2,2 milijuna kuna bonusa kad je smijenjen. S još dvoje članova uprave iznos je otišao na malo manje od 5,5 milijuna kuna. Nova vlada to nije htjela platiti, pa je Pavelić otišao na sud. I nepravomoćno dobio presudu. Milanović je tad izjavio kako nije znao da je njegov ministar osigurao takve bonuse u ugovoru.

Afera Dnevnice

Nevjerojatna afera u samom srcu Vlade koja je trajala godinama, od 2013. do 2016. godine, kad su opet revizija i novinari sve otkrili, a ne interne kontrole. Predstojnika ureda tadašnjeg premijera Zorana Milanovića, Tomislava Sauchu, i tajnicu Sandru Zeljko terete da su na oko 125 lažnih putnih naloga izvukli iz proračun oko milijun kuna. Sustav je bio jednostavan, a novac za putne naloge davao se u gotovini. 

Nalozi za razne premijerove savjetnike su lažirali, a novac su zadržali. Saucha tvrdi da je nevin jer se novac nastavio izvlačiti po istom principu i kad je on otišao, a u vrijeme premijera Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića. I to je očito, a sad je pitanje je li Zeljko nastavila praksu od njih dvoje ili je cijelo vrijeme radila sama. U svakom slučaju, Saucha je ostao zastupnik iako je izbačen iz SDP-a. I onda je 2017. godine svojim presudnim glasom spasio Plenkovićevu vladu od pada. Ostao je u prošlome mandatu dio većine u Klubu HNS-a.

Afera Elitna prostitucija

Za razliku od svih dosadašnjih afera u kojima suđenja traju godinama, preslušavaju se tajno snimljeni dokazi i razgovori, ova je nešto potpuno suprotno. I to ne slučajno. Početkom ljeta 2011. akteri su uhićeni, presuda je stigla u kolovozu. Na suđenju zatvorenom za javnost. Zašto? Pa zato što je u njoj sudjelovalo niz uglednika koji su plaćali usluge mladih djevojaka. 

Njihova imena nisu nikad objavljena niti su se javno čula na suđenju. Na kraju su osuđeni uvjetno Nebojša Perunović Pančo kao organizator te Sara Sikirić. A gosti su bili od sportaša do političara. I u ovoj akciji su probijene tajne mjere, a to je isplivalo u javnost tek prije dvije godine kad je objavljen dokument kojim šef riječkog PNUSKOK-a Božo Barbarić tereti za curenje informacija Milijana Brkića. DORH je naknadno utvrdio da Brkić nije taj koji je pobio istragu, a svjedoci koji su to rekli policiji promijenili su iskaz.

Afera Varga

Uskok je temeljem policijske kaznene prijave u lipnju ove godine pokrenuo istragu protiv bivšeg ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) Siniše Varge, koji je s te pozicije poslije postao i SDP-ov ministar zdravstva. Vargu sumnjiče da je s još dvojicom osumnjičenika navodno dogovorio izvlačenje novca iz HZZO-a. To su navodno realizirali putem tri ugovorena posla čije je ugovore potpisao Varga s tvrtkama drugoosumnjičenog te Uredom ovlaštenog inženjera u vlasništvu trećeosumnjičenika.

HZZO je za poslove platio više od 256.000 kuna, koje su trojica osumnjičenih navodno podijelila. Uskok sumnja i da je tijekom 2013. i 2014. Varga s drugoosumnjičenim dogovorio da će njegovoj tvrtki u postupku javne nabave osigurati unosne poslove koje će za njega namjestiti. Tako je za tvrtku osiguran posao od 634.000 kuna tijekom 2013. te posao od 686.000 kuna u 2014. godini. 

Afera Diplome

Ministarstvo znanosti i obrazovanja od lani provjerava diplome ljudi koji rade u školama. Rezultat? Do lipnja ove godine pronašli su 27 krivotvorenih diploma i 33 krivotvorene svjedodžbe. Bilo je tu lažnih učitelja engleskog i hrvatskog jezika, povijesti, sociologije, lažnih knjižničarki, pa i kuharica... No lažne diplome godinama isplivavaju u Zagrebačkom holdingu, pa je u šest godina otkriveno više od 300 lažnjaka. A uz provjeru diploma koju je pokrenula bivša ministrica Divjak, na sve strane iskaču lažnjaci u ministarstvima - financija, uprave, turizma, obrazovanja, pravosuđa, pa čak i u resornome Ministarstvu obrazovanja i znanosti.

Afera SMS

Za ovu aferu podignuta je optužnica protiv Franje Varge i Blaža Curića. Ali ti ljudi u biti su najmanje važni u cijeloj aferi, koja obiluje raznim indicijama. Ono što će se dokazati na sudu vjerojatno je vrh ledenog brijega. Dakle, Varga je bivši policajac koji je sebe predstavljao kao prilično sposobnog u analizi, pribavljanju podataka, a bio je u dobrim odnosima i s Tomislavom Karamarkom dok je bio ministar unutarnjih poslova, ali navodno i s Milijanom Brkićem, a zbog ove afere je ostavku podnio i savjetnik tadašnje predsjednice Vlado Galić iako smatra da nema veze s aferom. I Karamarko i Brkić su opovrgavali da su bilo što naručivali od Varge. 

A sam Varga je imao različite iskaze pred istražiteljima, koje je potom mijenjao. Ono što je sigurno je da je radio i za HDZ. Varga je u biti izrađivao i lažne korespondencije i očito uvjeravao moćne ljude da ima dokaze koji su bili lažirani. Ispričao je da je nadzirao i komunikaciju Brkićevih prijateljica, ali je iscurilo da je upravo on bio izvor vijesti da je HDZ pokraden 2015. na izborima, što je potencirao Karamarko. Blaž Curić je, pak, Brkićev kum i bio je vozač Tomislava Tolušića. Te jeseni 2018. on je dojavio Vargi da ga prate i da ukloni dokaze. Kako je to znao? Ostaje misterij i izvor curenja informacija nije pronađen. 

A Vargi sude da je izradio lažnu korespondenciju između šefa Uskoka Dinka Cvitana i sudaca koja bi navodno dokazivala da je Zdravku Mamiću sve namješteno. Mamić je zauzvrat novcem Dinama Vargi kupovao namještaj, jacuzzi, PlayStation i pomagao mu. Slična lažna korespondencija kakvom je mahao Mamić bila je i u slučaju Agrokor te ju je kao dokaz namještenosti navodio Todorić. U svakom slučaju, u ovoj aferi mnogo toga ostaje nerasvijetljeno, pa i ono najvažnije: tko je sve koristio Vargine usluge i tko je probio istragu.

Afera sa stanom Jadranke Kosor

U stanu od 90 kvadrata na zagrebačkim Ravnicama stanovali su pukovnik Dobrivoje Drobac, njegova supruga i dva sina. Drobac i supruga su umrli, a tijekom 1995. dvojici sinova je “sugerirano” da je za njih bolje da se isele u manji stan u Ivanićgradskoj ulici u Zagrebu. U stan dvojice braće nakratko se bio uselio invalid, a kad je izašao, stigla je Jadranka Kosor sa sinom i svojom majkom. 

Tad mlada i perspektivna HDZ-ovka za stan je dala 30.000 njemačkih maraka, što je 120.000 maraka manje od tržišne vrijednosti. Kupila ga je temeljem Pravilnika o dodjeli stanova i stambenih kredita povjerenih na upravljanje MORH-u, koji je kasnije Ustavni sud ukinuo. Iako je pravilnik ukinut, sama prodaja nije automatski poništena. SDP-ovci su je redovito prozivali da je stan dobila nemoralno i upitno zakonito, a ona se cijelo vrijeme branila da je sve bilo po zakonu.