Šarić: Nama ne treba novi Dražen nego novi Rozić...

Nakon što je s Efesom pobijedio Cedevitu, Dario Šarić se istuširao pa sjeo na tribine Abdi Ipekci Arene i otvorio se o stanju u reprezentaciji, koja još nema izbornika, a za manje od tri mjeseca treba početi pripreme za turnir u Torinu, s kojeg pobjednik ide na Olimpijske igre u Rio.

- Znam da se sad spominje Andrea Trinchieri. Kad već ne može Velimir Perasović, možda ne bi bilo loše probati sa strancem, osobito što već govori hrvatski. Trinchieri bi imao priliku voditi nas u svojoj državi - rekao je Šarić o treneru čija je majka Riječanka.

- Zašto ne pokušati, ako se već toliko mučimo, a ostali kandidati nemaju tako jak životopis? Radio sam s Nazorom u U-18 reprezentaciji, očigledno je napredovao od tada. S Mršićem sam radio dok sam bio junior, a s Mulaomerovićem sam igrao u Zagrebu. Tabaka sam upoznao u reprezentaciji, a od svih mi je u najljepšem sjećanju Slaven Rimac. Lijepe smo rezultate napravili i lijepo smo igrali. Nemam ništa protiv stranca, ali od domaćih mi je Riki favorit jer ga najbolje poznajem i s njim sam osvojio ABA ligu - kaže Dario, kojeg još nitko iz HKS-a nije nazvao ove godine.

- Prošlih godina u ovo doba bi me već zvali, nadam se da će netko posjetiti igrače prije kraja sezone, to puno znači. Lani su me posjetili ondašnji predsjednik Danko Radić i glavni tajnik Željko Drakšić. Imali su neki sastanak s ljudima iz turskog saveza, nazvali me pa smo se našli i porazgovarali sat-dva. Meni to puno znači. Ove godine nije zvao nitko ni iz Stručnog savjeta, a svi mi igrači to očekujemo, da se jave, pitaju kako smo, barem na pet minuta, da vide je li sve u redu. Meni to puno znači.

Najjača reprezentacija uz nekoliko mlađih

No ova garnitura previše je zapetljana u kaotičnu situaciju s izbornikom, pa očito ni predsjednik Ivan Šuker, ni predsjednik SS-a Dino Rađa ni stručni tajnik Joke Vranković ne mogu naći po pet minuta za razgovor s desetak evidentnih reprezentativaca. Ostatak kadra mogli bi popuniti neki mlađi, no Dario nije za dramatično pomlađivanje pred olimpijske kvalifikacije.

- Išao bih u Torino s najboljim dostupnim igračima, možda priključio nekog mlađeg, makar ne trenirao s nama, nego tek toliko da se upozna bolje sa starijim igračima, vidi kako stvari funkcioniraju, da bude s nama barem pet dana, da se zna da je on taj koji dolazi - kaže Šarić, bez konkretnih imena, no kandidati su svakako Dragan Bender i Ante Žižić, a Marko Arapović već je lani imao značajnu ulogu na pripremama do ozljede.

Među mlađe, ali evidentne reprezentativce spada Mario Hezonja, koji je nedavno rekao da on i Šarić moraju biti vođe reprezentacije.

- Možda je to krivo interpretirano, ali u budućnosti postoji mogućnost da ja, on ili netko treći mlađi bude prirodni vođa reprezentacije. Zasad smo mi tu da pomognemo starijima, a hoćemo li se isprofilirati kao vođe i hoće li nas stariji prihvatiti, to je drugo pitanje. Ne mogu ja reći: ‘Ja ću biti vođa’. Momčad te treba prihvatiti, a ne da ja kažem da treba nešto napraviti, a oni mi iza leđa govore: ‘Vidi ga, glup li je’. Tu sam već četiri godine, dvije godine igrao sam Euroligu, možda uskoro odem u NBA... Uvijek ću reći ako vidim da nešto ne štima, a na njima je da me prihvate - rezonira Šarić.

Možemo i bez klasičnog playmakera

Osim izbornika, Hrvatska i dalje nema idealno rješenje za razigravača.

- Čuo sam se nedavno s Draperom, rekao mi je da ne bi igrao, ali ni njega nitko još nije zvao. Ne znam što je s Lafayetteom. Ma možda možemo i bez klasičnog playmakera, ima nas koji znamo kreirati, a ne treba nama Chris Paul nego defenzivac koji će pogoditi otvoreni šut, poput Stipčevića. Ajmo pokušati nešto novo, kad zadnjih godina ovako ne ide.

I što nam još fali?

- Specifični igrači, radnici. Ne mogu svi biti kreatori i šuteri. Možda bi i savez trebao isprofilirati igrače da za pet godina budu ono što je bio Marin Rozić u reprezentaciji. Kod nas je svaki mladi igrač novi Dražen Petrović. Bio sam ja, bio je Hezonja, Bogdanović... A realno nitko od nas to nije. Ne mogu svi biti kreatori i šuteri. Momčad je poput slagalice, ne možeš spojiti dva ista djelića kad ne idu jedan uz drugi.

A nakon reprezentacije najvjerojatnije ga čeka NBA liga. Vrijeme je, ali ne želi o tome dok je još u Efesu iz poštovanja prema klubu, koji ne igra kako bi želio. Momčad je složena za Final Four Eurolige, a i plasman u četvrtfinale pod velikim je upitnikom.

Bilo bi mi lakše ići u NBA ako osvojim nešto s Efesom

- I je i nije sigurno da ću ići. Bilo bi mi lakše ako osvojimo prvenstvo ili se plasiramo na Final Four. Što ako odem bez da išta osvojimo? Ako s reprezentacijom ne krene nabolje idućih petnaestak godina? A ja odem u NBA i ostanem na jednom naslovu prvaka ABA lige.

A pričeka li još godinu dana, neće morati potpisati ugovor prema ljestvici za rookije, nego će moći zaraditi i triput više. Kao što je mogao da nije neposredno prije drafta potpisao za Efes jer bi bio izabran osjetno bolje od 12. pozicije.

- Slažem se, ali htio sam biti iskren prema njima, pa koji budem da budem na draftu. Želim ostati pošten do kraja. Velika je razlika u novcu, ali sve ovisi. Što ako ostanem u Europi i ozlijedim se, ili mi se dogodi ekstremni pad?

E, da su se spojile Cedevita i Cibona...

Ostane li, možda se opet sretne s Cedevitom, koja je ove sezone ostavila odličan dojam protiv njegova Efesa. Obje su momčadi dobile po dvije utakmice postigavši pritom identičan broj koševa.

- Sad već sigurno predstavljaju nešto u Europi. Da su se Cedevita i Cibona spojile, to bi bila momčad za Top 8 Eurolige, ali prošao je taj vlak. Klub ima potencijala, kapital, privatnog vlasnika... Sastavljeni su kao Crvena zvezda, sve su to dobri momci, domaći igrači, uz nekoliko pogođenih stranaca koji pašu karakterno, kao sad Cedevita s Pullenom. Samo tako klubovi s ovih prostora mogu funkcionirati.

Dok je odlazio, još na polovici terena već prazne Abdi Ipekci Arene je govorio, gomilao razmišljanja o reprezentaciji, do koje mu je, čini se, stalo više nego do ičega. Kao što mu je bilo stalo do Cibone, koju je odveo do šokantnog naslova prvaka ABA lige prije odlaska u Tursku. Tamo je prirodno postao vođa, stariji igrači su to prepoznali u njemu i slušali.

Valjda će i reprezentativci. Da svih 12 igrača ima takav žar, gdje bi nam bio kraj? Ne, neće bahato doći i reći da je on vođa, zna da to mora zaslužiti. Ali ako itko zaslužuje, to je on. Pogotovo jer više nije ''onaj mali iz Šibenika'', niti supertalent iz Savske. Dario je odrastao, i igrački i ljudski te svojim razmišljanjima pokazuje da je on taj koji Hrvatsku može povesti prema vrhu nakon toliko sušnih godina. Ne nužno ovog ljeta, ali ima vremena. Još nije napunio 22 godine.