San Duje Dukana: Sveučilišni naslov pa u lov na NBA ligu

Kao sasvim malog dječaka, Ivica Dukan dovodio je sina Duju u svlačionicu Bullsa, u kojoj su Jordan i društvo slavili naslove prvaka. Nešto kasnije, Duje je dolazio i na treninge Bullsa, vraćao lopte i brisao parket na utakmicama najveće NBA momčadi '90-ih. I cijelo to vrijeme sanjao je da će zaigrati za svoj najdraži klub. Sve je u životu podredio tome, a drugim nastupom na NCAA Final Fouru korak je bliže tom cilju. 

Dujino sveučilište Wisconsin u subotu navečer u polufinalu NCAA igra protiv Kentuckya, koji na 'veliki ples' u Indianapolis dolazi s perfektnim učinkom 38-0, te prošlogodišnjom pobjedom u polufinalu, upravo nad Dujinim Wisconsinom. 

- Na papiru su favoriti, no i mi smo bogatiji za prošlogodišnje iskustvo, a imamo i motiv više, želimo im uzvratiti za minimalni poraz - kaže Duje, koji se nada dobroj minutaži.

- Uvijek bih želio igrati više, no momčad je u prvom planu. Kentucky je visoka momčad, zato vjerujem da će me trener trebati. Zadovoljan sam kako je sve išlo do sada, nema razloga da se tako i ne nastavi.

Na prošlogodišnjem finalu na stadionu Dallas Cowboysa okupilo se 79.444 gledatelja, ove godine će ih biti nešto manje, jer se igra na nešto manjem Lucas Oil stadionu u Indianapolisu, koji je dobio ime po hrvatskom naftašu Antunu Lukiću.

- Ma to je čisto ludilo, ne da se to riječima opisati. NCAA Final Four je poseban doživljaj koji je jako praćen u Americi. Znate koliki je pritisak kad igrači dobiju svega po šest ulaznica. Vodim roditelje, djevojku i tri prijatelja, za ostale jednostavno nisam imao ulaznice. 

Tata Ivica ima NBA prsten, Duje ima prigodu osvojiti onaj za prvaka NCAA.

- Lani mi je izmaknuo za malo, ove godine se nadam da neće. Tata je bio na prijemu u Bijeloj kući kod Obame, koji je veliki navijač Bullsa, nadam se da ću ga i ja imati priliku upoznati kao NCAA prvak.

Nakon sezone sigurno će izaći na NBA draft.  

- Za sada sam fokusiran samo na kraj sezone i osvajanje NCAA, ali planovi za kasnije uključuju i NBA ligu. Ako ne odmah, onda nakon sezone ili dvije u Europi, gdje bi se nastavio razvijati u nekoj kvalitetnijoj ligi. No svakako ću na ljetnu ligu, da se okušam s ostalim NBA kandidatima.

Duje sanja Bullse, no tata koji je jedan od glavnih skauta neće mu puno pomoći. 

- Tata je ponosan na mene i zadovoljan je mojom igrom i razvojem, ali ne ide to baš tako, sam se moram za sve izboriti. Dijete sam Bullsa, sigurno da bih najviše volio zaigrati za Bullse, no nema žurbe... Zbog Bullsa sam i izabrao sveučilište Wisconsin, da budem bliže kući, da mogu pogledati utakmice i svako malo doći na mamine lazanje i punjene paprike. Poznajem sve igrače, a nekako sam najbliži s Mirotićem, koga sam upoznao na Hoop Summitu, i dok sam igrao za mladu reprezentaciju.

Seniorsku vrstu Hrvatske preuzeo je Velimir Perasović, koji je dijelio svlačionicu s njegovim ocem Ivicom u Splitu.

- Obožavao bih igrati za Hrvatsku, no treba vidjeti hoće li me izbornik zvati, a onda i kakvi će biti program i obaveze. Volio bih zaigrati s Hezonjom i Šarićem, ovdje o njima svi govore biranim riječima. 

Polivalentni igrači poput Duje danas su prava rijetkost. 

- S 210 cm i oko 105 kila mogu pokrivati pozicije tri i četiri, mogu igrati pod košem, ali i šutnuti tricu. Nadam se da će takav jednom trebati i našoj reprezentaciji, jer bi mi bila čast da me pozovu.  

Ako uđemo u finale, bit ćemo favoriti

Vjerujem da mi možemo preko Kentuckya u finale, a volio bih i da Michigan State prođe Duke, jer su i oni iz naše konferencije Big Ten. Dobro ih poznajemo, već smo ih pobjeđivali, a ove smo sezone pobijedili i Duke. Naše polufinale je jače, tko god uđe u finale, bit će favorit za naslov. 

Poseban doživljaj

Final Four je poseban doživljaj, osjetio sam to lani. I to ne samo u dvorani, nego i šire. Za svaku momčad je rezerviran po jedan kat hotela, koji čuva policija i nema šansi da se netko pojavi nepozvan. Svi imaju posebno dekorirane autobuse i svlačionice, za turnir se kreiraju posebne serije dresova i suvenira..., doista je to poseban doživljaj, a ja sam imao privilegiju dva puta doći do završnice.