Samuraj Mika: Ljubimac tifosa za kojim su plakali i suigrači...

Na japanskim stadionima devet su se godina vijorile hrvatske zastave. Uglavnom u Hiroshimi, a gdje god su igrale momčadi čiji je dres nosio - Mihael Mikić. Zagrebački dečko (danas već: dečko od 39 godina), istinski poštivan od svakoga tko ga je upoznao i(li) vidio kako igra.

Od Bistre preko Zaprešića, Maksimira, Kaiserslauterna i Rijeke do Hiroshime i Shonana. U špici ili na beku, u dresu voljenog Dinama ili gastarbajterski u Bundesligi i Japanu... Ljubimac navijača u svakom klubu u kojem je igrao. Kad je trening ili tekma, ozbiljnost 100%. Kad se posao obavi Mika je osmijeh i zaj....cija, dobra volja i pozitivna energija.

Pokretanje videa...

00:05

Video: Mihael Mikić/Instagram

Takvi su u 99% slučajeva. A onda postoje ljudi kao što je Mihael Mikić (ili Hrvoje Štrok, Damir Kreilach, Igor Novaković, Ivan Močinić, Luka Vučko...). Ljudi koji u tom bezosjećajnom profesionalizmu na prvo mjesto stavljaju poštenje i iskrenost. Karijera im može otići u bilo kojem smjeru, ali u pobjedi i porazu obraz je uvijek čist.

Pa je Mika postao i 'hrvatski samuraj' čije ime skandiraju 9.000 kilometara od Zagreba i Purger koji u par tjedana postane jedan od ljubimaca Kantride. Dinamovac koji je za Rijeku igrao samo šest mjeseci, a kojeg će se i nakon 13 godina na Kvarneru sjetiti pa isključivo hvaliti i kao igrača i kao čovjeka.

Zabio je prvi Dinamov gol ikad u Ligi prvaka (Portu, 1998., na Maksimiru), osvojio je šest naslova s Modrima, tri s Hiroshimom. U Dinamo je igrao osam, a u Japanu devet godina. Za Dinamo ima 192, a za Hiroshimu 223 utakmice. Svugdje sa pozitivom, svugdje ljubimac tifosa. Od Donje Bistre preko Inkera, Dinama, Bundeslige i Kantride do Japana.

Slika često priča bolje nego tisuće odlomaka. Kad je odlazio iz Hiroshime plakao je i Mika i suigrači i 35.000 Japanaca na stadionu... To je - Mihael Mikić.

Presjek karijere