Kad su kovid kriminalce u australskoj vladi upitali zašto su zaključali cijelu zgradu sa 3.000 ljudi i praktički učinili ljude zatvorenicima, te im tako prekršili ljudska prava, kriminalci su odgovorili: ništa mi nismo prekršili, mi spašavamo živote. Zamislite da vam provalnik upadne u kuću, pokrade vas, a kasnije biva uhvaćen i na sudu se brani ovako: "nisam ja ništa kriv, spašavao sam život prijatelju koji je trebao skupi lijek". I zaista, pokaže se da je prijatelj zaista treba lijek kako bi preživio. Bi li sud oslobodio tog provalnika? Pa, očito ne. Vi niste krivi za stanje njegovog prijatelja, vaša prava su prekršena i sud je tu da vas zaštiti i obešteti, a krivca kazni. No, u ovom slučaju, krivac je barem spasio konkretan život. S druge strane, mogu li kovid kriminalci pokazati konkretnu osobu i reći: evo ta osoba je spašena zato što smo mi zatvorili 3.000 ljudi? Pa ne. "Spašavanje života" samo je fikcija u glavi tih kriminalaca. Nešto što lijepo zvuči kad izlazi iz usta. Dakle, oni doslovno, gaze potpuno nevine ljude zbog svojih fikcija. A to je definicija kriminalca. To je definicija svih zločinaca kroz povijest. Svi su oni imali fikcije kad su činili zločine - od besplatnog robovskog rada, preko čiste arijevske rase, do bratstva i jedinstva. Ali to ih ne oslobađa odgovornosti za počinjene zločine. Ista odgovornost snaći će kovid kriminalce. Od Australije, preko Evrope do Amerike.