I da je samo jedan mladi život završio na ovakav način prestrašno je! Ja sam također u životu imao teških trenutaka. Umro mi je brat, otac, poginula prijateljica, poginuli su i neki članovi moje obitelji, neki ubijeni, jedan čak na okrutan način. Ostavljen da visi, obješen za noge dok god nije umro. Sada će netko možda reći: zašto si to napisao, što nas se to tiče? Pa iz razloga jer Vam želim reći kako se nisam predao i kako imam vjeru, vjeru u vječni život! Jer ako Krist nije uskrsnuo od mrtvih uzalud je onda naša vjera. Sve "pada" u vodu. Ali kada znamo da Krist jednom uskrišen od mrtvih više ne umire i da smrt njime ne gospoduje, kako možemo biti žalosni? Trebamo li onda biti zabrinuti? Da, ali samo i jedino za naše postupke po kojima ćemo zaslužiti ono u čemu Vam govorim. Jedino za to, ali za život poslije ovoga života ne! Jer ako budemo živjeli po Kristu, s Kristom i u Kristu žalac smrti koji polako, ali sigurno "ubada" ne može nam ništa. (Iv 11, 21-27) "Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti. Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj! A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan. Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo? Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"